Rovaniemi u Laponiji - Grad Djeda Mraza, Djed Mraz i ja

Ovaj putopis o Rovaniemiju u Laponiji je dio serije od 2 članka:

1. Grad Djeda Mraza, Djed Mraz i ja
2. Praktični savjeti za putovanje u Rovaniemi

Imam jednu prijateljicu, divnu ženu, koja je kad sam postala mama, za prvi Božić moje kćeri (par dana prije toga je napunila prvu godinu života), došla na Badnju večer na naša vrata obučena u Djeda Božićnjaka ili Djeda Mraza, kako vam drago. Ja sam kroz svoje djetinjstvo navikla Djedicu zvati Djed Mraz, pa ću tako i nastaviti. Uglavnom, kad nam je zazvonila na vrata i kad sam otvorila, bila sam u čudu kako je realno izgledala. Stvarno kao pravi Djedica, od odjeće do ponašanja, sve je bilo onako „kak' se šika“. Moja curica je bila izvan sebe od sreće, naročito kad je Djedica iz svoje vreće izvukao poklone za nju (brižno ubačene par minuta prije ulaska u stan, ali i Djedica je dodao svoj :-)). Pa je tako Djedica dolazio i sljedećih godina, u međuvremenu je stigao i braco, ali curica je jedva napunila četiri godine kad je Djedica zadnji put stigao, a ona rekla: „Ti nisi Djed Mraz, ti mirišeš kao teta Zdenka“. I nije htjela da joj Djedica više dolazi „jer on ne postoji, to radi teta Zdenka!“.

Dvije godine potom, drugu godinu zaredom mojeg rada na posebnom charter zrakoplovu za Rovaniemi, odlučila sam odvesti svoju obitelj u Laponiju nakon što sam sama obišla taj čudesni gradić godinu dana ranije. Željela sam im svima, a naročito naravno djeci, pokazati mnoga čuda koja krije „Grad Djeda Mraza“. U ta dva kratka dana vidjeli smo i iskusili mnogo: posjetili smo selo u kojem Djedica živi, posjetili ga i fotografirali se naravno s njim, obišli poštu u kojem djeca iz svih kutaka svijeta pišu Djedici i upućuju svoje želje, zaputili se u podzemni svijet Djeda Mraza u kojem obitava njegov brat blizanac (zar niste znali da postoje dva Djeda Mraza, to su braća blizanci!), u tom podzemnom svijetu vlakićem smo uronili u čarobni svijet patuljaka, sobova, haskija i zimskih čarolija, vozili se u kroz bajkovitu finsku šumu u zaprezi koju su vukli haskiji (moj suprug kaže da je to jedno od najboljih iskustava u njegovom životu budući da je on upravljao sanjkama i tih 10 km je vrištao od sreće), kroz duboki snijeg i duboki mrak, obišli smo farmu haskija i družili se s tim plemenitim životinjama i teško se rastali s njima, otišli na farmu sobova i čuli mnoge laponske legende dok smo ispijali laponski čaj i čekali na još jednu vožnju sanjkama: onu sa sobovima! Radili anđele u dubokom snijegu, dobili diplome da smo završili tečaj za Djedičine pomoćnike, hodali na krpljama u borovoj šumi i izrađivali kolačiće od đumbira uz pomoć Djeda Mrazovih patuljaka u njegovom čarobnom svijetu! Od trenutka slijetanja u duboki snijeg Laponije (i da se razumijemo, u duboki temperaturni minus – taj je vikend bilo minus 20 u Rovaniemiju!), pa do trenutka povratka u Zagreb, ta luda dva dana smo bili u BAJCI. Takvoj bajci da je moja kćerka, probudivši se u ponedjeljak ujutro u Zagrebu, rekla sljedeće: „Znaš šta mama, nisam bila u pravu. Mislila sam da Djed Mraz ne postoji, znaš. Ali, on postoji, ja sam ga vidjela i znam da je to on. Sada mama znam da Djed uistinu postoji!“

Moram li vam reći da nam je to zasigurno jedno od najdražih putovanja, ta dva divna dana provedena ispod planine Korvatunturi, daleko na Arktičkom krugu, u svijetu iz dječjih bajki? U ta dva dana djeca su uronila u svijet iz najšećernijih Coca-Cola reklama, a suprug i ja smo osjetili ponovno dječje veselje u sebi. Dva dana su bila dovoljna da iskusimo bajkovito putovanje, iskusili smo čaroliju koja je iskreirala jedno od najdražih obiteljskih uspomena, daleko putovanje u Zemlju Djeda Mraza, predivnu finsku Laponiju. A moje je dijete povjerovalo da postoje čuda, jer čuda doista postoje – na Arktičkom krugu, „daleko, daleko, u finskoj Laponiji, u svijetu sjevernih svjetala i zima bez sunca, okružena divljinom bez staza...“ (Mauri Kunnas, „Djed Mraz“, prevela Mirna Čubranić)

Pročitajte i drugi dio putopisa - praktične savjete za putovanje u Rovaniemi...

Alma Smojver, voditeljica putovanja