Haghpat: samostan kamenih dvorana i rukopisne baštine

Haghpat je srednjovjekovni samostanski sklop u armenskoj regiji Lori, u kojem se povijest ne čita samo iz glavne crkve. Dvorane, prolazi, kameni križevi i prostori za knjige pokazuju kako su molitva, učenje i svakodnevni život bili povezani.

Zajedno sa Sanahinom nalazi se na UNESCO-ovu popisu svjetske baštine. To su dva odvojena samostana, pa zajednički naziv upisa ne znači da se nalaze unutar istoga kompleksa. Haghpat ima vlastitu povijest gradnje i vlastite detalje koje možete pratiti od crkvenog reljefa do kasnijih dvorana.

Haghpat ukratko

• Država: Armenija
• Regija: Lori
• Vrsta: srednjovjekovni samostanski sklop
• Osnutak prema UNESCO-u: 976. godine
• Pokroviteljica: kraljica Khosrovanush
• Glavna crkva: Surb Nshan, dovršena 991.
• Haghpatsko evanđelje: rukopis iz 1211.
• UNESCO upis Haghpata: 1996., proširen 2000.

Haghpat je rastao kroz više stoljeća

Samostan se razvijao od 10. do 13. stoljeća, uz naknadne popravke i pregradnje. Kraljica Khosrovanush, supruga kralja Ašota III., povezana je s njegovim osnutkom. Uz crkve su nastali prostori za okupljanje, blagovanje, rad s rukopisima i pokop.

Zato sklop nema oblik jedne zgrade podignute prema jedinstvenom nacrtu. Građevine se nadovezuju jedna na drugu i odgovaraju različitim potrebama zajednice. Prije nego što se usredotočite na ukras, pokušajte prepoznati glavni crkveni prostor i dvorane koje su mu pridodane.

Takav raspored pomaže razumjeti samostan kao mjesto rada i boravka. Blagovaonica i spremište rukopisa jednako su važni tragovi njegove povijesti kao i crkvena kupola.

Surb Nshan: crkva i njezini pokrovitelji

Glavna crkva Surb Nshan dovršena je 991. godine. Ima pravokutan vanjski obris, križno oblikovanu unutrašnjost i središnju kupolu.

Na istočnom pročelju nalazi se reljef Smbata i Gurgena, koji drže model crkve. Takav motiv povezuje arhitekturu s njezinim kraljevskim pokroviteljima. Pogledajte kako je mala građevina prikazana između dviju figura: model nije naknadna turistička ilustracija, nego sastavni dio povijesnog reljefa.

U glavnoj apsidi sačuvani su ostaci zidnog slikarstva. Ne očekujte potpuno očuvan niz slika na svakoj zidnoj plohi. Razlika između sačuvanog ulomka i nekadašnjeg uređenja važna je za razumijevanje interijera, koji je kroz stoljeća popravljan i mijenjan.

Gavit u Haghpatu: dvorana pred crkvom

Gavit je naziv za posebnu dvoranu uz ulaz u armensku crkvu, često na njezinoj zapadnoj strani. Takvi su prostori služili okupljanju i kao predvorja, a pojedini su povezani i s pokopima. Riječ zato nije dobro svesti na sakristiju, prostor drukčije uloge u crkvenom sklopu.

U gavitima pozornost privlače stupovi, lukovi koji se križaju i način na koji svjetlo ulazi odozgo. Umjesto da ih doživite samo kao prolaz do crkve, pogledajte kako su oblikovani sami za sebe. Pokušajte pratiti luk od oslonca prema vrhu i uočiti gdje se susreće s drugim lukom.

Haghpat ima više dvoranskih prostora. Hamazaspova dvorana iz 1257. godine nalazi se sjeverno od glavne crkve i ima četiri središnja stupa. Razlikujte je od predvorja uz Surb Nshan: slična namjena i susjedni položaj ne znače da je riječ o istoj građevini.

Haghpatsko evanđelje i rad s rukopisima

Haghpat je bio i središte učenja te stvaranja i čuvanja rukopisa. Prostor povezan s knjigama u UNESCO-ovu je opisu naveden kao skriptorij, s jezgrom iz 11. stoljeća i velikom pregradnjom u 13. stoljeću. Skriptorij upućuje na pisanje i prepisivanje rukom, pa ga ne treba automatski nazivati tiskarom.

Konkretan primjer te baštine je Haghpatsko evanđelje iz 1211. godine. Rukopis je prepisan u Haghpatu, a zatim odnesen u Ani radi oslikavanja. Njegova izrada povezivala je različite ljude i mjesta, što je preciznije od pretpostavke da je svaki dio knjige nastao u istom samostanu.

Danas se čuva u Matenadaranu u Erevanu pod brojem 6288. Posjet Haghpatu zato ne znači da ćete ondje vidjeti izvorni rukopis. Prostori samostana i sama knjiga dva su odvojena izvora za upoznavanje iste kulturne povijesti.

Kameni križevi Haghpata: gledajte i figure

Hačkari su armenski kameni spomenici s križem kao središnjim motivom. Mogu imati memorijalnu ili nadgrobnu ulogu, uz natpise i bogato klesane ornamente.

U Haghpatu je sačuvan Amenaprkich hačkar iz 1273. godine. Pripada tipu na kojem je prikazano Raspeće, a ne samo križ bez ljudskog lika. Stručni pregled sveučilišta Fresno State ističe ga kao važan primjer takva figuralnog rješenja.

Pri promatranju krenite od središnjeg prizora prema rubnim ukrasima. Usporedite veće figure s gušće obrađenim dijelovima površine i pokušajte razabrati natpis gdje je vidljiv. Reljef nemojte trljati, polijevati vodom ili dodirivati radi boljeg čitanja; fotografija i objašnjenje sigurniji su način upoznavanja detalja.

Savjeti za putnike

Haghpat je sakralni prostor i spomenička cjelina. Odjenite se primjereno, prilagodite kretanje bogoslužju i provjerite pravila fotografiranja. Za kamene pragove i prijelaze između prostora korisna je stabilna obuća; pristupačnost pojedinih ulaza provjerite unaprijed.

Za pripremu koristite službenu stranicu armenske turističke organizacije o Haghpatu i Sanahinu. Na samom lokalitetu pratite upute o dostupnosti pojedinih dijelova, bez pretpostavke da su svi interijeri uvijek otvoreni.

Vođeno tumačenje može pomoći razlikovati crkvu, gavit, skriptorij i memorijalne spomenike. Tako se iza slične kamene vanjštine lakše prepoznaju različite uloge građevina i ljudi koji su ih koristili.