Katedrala sv. Stjepana u Beču: tornjevi, krov i Pummerin

Katedrala sv. Stjepana u Beču stoji na Stephansplatzu, usred gradskih ulica kojima se prilazi iz smjera Kärntner Straße. Njezin visoki južni toranj izdiže se iznad krova od raznobojnog crijepa. Na zapadnoj strani nalazi se glavni portal, Riesentor, a uz njega stariji tornjevi koji pripadaju drukčijoj graditeljskoj fazi od gotičkog dijela crkve.

Stephansdom je nastajao stoljećima. U njemu se susreću ostaci romanike, gotička konstrukcija, barokni oltari i zahvati poslijeratne obnove. I danas je aktivna crkva u kojoj se održavaju mise i druge vjerske službe. Razgled se zato odvija uz svakodnevni život katedrale, a dostupnost pojedinih prostora prilagođava se liturgiji.

Katedrala sv. Stjepana ukratko

• Grad i država: Beč, Austrija
• Njemački naziv: Stephansdom
• Položaj: Stephansplatz
• Posveta prve crkve: 1147. godine
• Dovršetak južnog tornja: 1433. godine
• Visina južnog tornja: 136,4 metra
• Glavno zvono: Pummerin u sjevernom tornju
• Ponovno otvorenje nakon rata: 1952. godine

Od romaničke crkve do gotičke katedrale

Prva crkva svetog Stjepana posvećena je 1147., kada se još nalazila izvan tadašnjih bečkih gradskih zidina. Zapadno pročelje čuva romaničke dijelove, među njima glavni portal i donje dijelove dvaju takozvanih Poganskih tornjeva. Ti su elementi uklopljeni u kasnije proširenu crkvu.

Gotički kor posvećen je 1340. godine. Naziva se i Albertinskim korom, prema vojvodi Albrechtu II., premda su njegovu gradnju pomagali i grad i građani. U sljedećim desetljećima važan je pokrovitelj postao Rudolf IV., poznat kao Utemeljitelj. Osnovao je kaptol koji je pridonio stvaranju uvjeta za samostalnu bečku biskupiju.

Crkva nije od početka imala status katedrale. Beč je vlastitu biskupiju dobio 1469., za cara Fridrika III. Razlika između stare župne crkve i biskupske stolnice objašnjava zašto se u njezinoj povijesti pojavljuje više važnih osnutaka i posveta.

Dva velika tornja različitih sudbina

Južni toranj dovršen je 1433. pod vodstvom graditelja Hansa Prachatitza. Visok je 136,4 metra, no prostor za posjetitelje nalazi se znatno niže od samog vrha. Do nekadašnje čuvarske sobe vode 343 stepenice. Taj se broj odnosi na južni toranj; sjeverni ima dizalo i drukčije uređen pristup.

Na sjevernoj strani nije ostvarena zamišljena gotička visina. Gradnja je prekinuta početkom 16. stoljeća, a nedovršeni toranj kasnije je dobio renesansni završetak. Zbog toga katedrala nema simetričan par visokih šiljastih tornjeva. U nižem sjevernom tornju danas visi Pummerin, zvono čija se povijest posebno vezuje uz obnovu nakon Drugog svjetskog rata.

Razlike se nastavljaju i u podnožju tornjeva. U južnome je smještena kapela svete Katarine, koja služi kao krstionica katedrale. U sjevernom se nalazi kapela svete Barbare. Veliki tornjevi tako obuhvaćaju i manje sakralne prostore, a njihove su unutrašnjosti povezane s različitim namjenama crkve.

Šareni krov i posao kamenoklesara

Na krovu su raznobojnim crjepovima oblikovani dvoglavi orao i grb grada Beča. Velika nagnuta ploha daje uzorku dovoljno prostora da bude čitljiv iz okolnih ulica. Iza vanjskog pokrova nalazi se čelična konstrukcija, uvedena nakon što je u požaru 1945. izgorio stari drveni krovni sustav. Pri obnovi sačuvani su ranija visina i nagib krova.

Katedrala zahtijeva trajno održavanje. Kiša, vlaga, mraz, mahovine i lišajevi postupno djeluju na kamen. Za njegovo očuvanje brine se Dombauhütte, katedralna graditeljska radionica. Njezini kamenoklesari i kipari izrađuju zamjenske dijelove prema oštećenim uzorcima te dopunjuju ukrase tradicionalnim zanatskim postupcima.

Obnova uključuje i provjeru olabavljenih kamenih dijelova, crijepa i pukotina. Radionica vodi dokumentaciju jer su dijelovi starijih nacrta izgubljeni u ratu. Za obnovu se koriste i fotografska mjerenja. Udruženje Unser Stephansdom financira znanstvena istraživanja kojima se razvijaju prikladniji postupci očuvanja građevine. Uz pročelja se čuvaju prozorska stakla, slike, freske, oltari i podovi.

Oltari i carski grob

Glavni oltar izradila su braća Pock u 17. stoljeću. Njegova slika prikazuje kamenovanje svetog Stjepana, zaštitnika crkve. Tamni mramor i barokni raspored oltara pripadaju vremenu mnogo kasnijem od gotičkog kora u kojem se nalazi. Unutrašnjost katedrale nije bila dovršena jednom zauvijek, nego se mijenjala prema liturgijskim potrebama i umjetničkom ukusu pojedinih razdoblja.

Drukčiji je primjer Wiener Neustädter Altar, krilni oltar iz 1447. godine. U katedralu je stigao tek 1883. Njegova se krila mogu otvarati, a posve otvorena pokazuju kiparske prizore Marijina života.

U južnom dijelu kora nalazi se monumentalna grobnica cara Fridrika III. Koncept je osmislio kipar Niklas Gerhaert van Leyden, a nakon njegove smrti rad su nastavili drugi majstori. Max Valmet izveo je bočne reljefe, a Michael Tichter ogradu grobnice. Car je umro prije dovršetka grobnice; njegovi su posmrtni ostaci u nju preneseni 1513. Bočni reljefi prikazuju careva dobročinstva. Na poklopcu je njegov lik s obilježjima vlasti.

Pummerin i obnova nakon požara

Staro zvono Pummerin stradalo je u požaru katedrale 1945. godine. Novo je izliveno 1951. u Sankt Florianu u Gornjoj Austriji, uz uporabu dijelova prethodnog zvona. Gornja Austrija darovala ga je bečkoj katedrali. Dopremljeno je u Beč 1952., ali u obnovljenom sjevernom tornju smješteno je tek 1957. godine.

Na zvonu su natpisi koji bilježe njegovu povijest, uključujući ratno uništenje i ponovno lijevanje. Pummerin se oglašava u posebnim prigodama, pa njegov zvuk nije zajamčeni dio svakog posjeta trgu. Zvono i obnovljena crkva postali su važni znakovi poslijeratnog oporavka. Katedrala je ponovno otvorena 1952., nakon radova na teško oštećenoj građevini.

Savjeti za putnike

Za šetnju oko katedrale praktična je udobna obuća, a pri dogovoru s pratnjom korisno je navesti točan ulaz ili stranu trga. Ako fotografirate pročelje, odmaknite se od toka prolaznika i ostavite slobodan pristup vratima. Za posjet unutrašnjosti birajte odjeću prikladnu crkvenom prostoru; uprava traži da muškarci skinu pokrivalo za glavu.

Fotografiranje u katedrali dopušteno je za privatnu uporabu, ali stativi nisu dopušteni. Tijekom bogoslužja dobro je utišati telefon i izbjeći razgovor uz vjernike. Ako se teže krećete, prije posjeta provjerite pristup željenom dijelu: ulaz u crkvu, tornjevi i katakombe nemaju jednake uvjete dostupnosti. Aktualne obavijesti nalaze se na službenoj stranici katedrale sv. Stjepana.