Polarna svjetlost: kako nastaje i što možete očekivati od aurore borealis

Polarna svjetlost može se pojaviti kao blijed luk, a zatim prerasti u pokretne svjetlosne zavjese. Na sjevernoj polutki zove se aurora borealis. Njezin izgled povezuje procese na Suncu sa Zemljinim magnetskim poljem i plinovima visoko u atmosferi; zbog promjene tih uvjeta ista se pojava ne ponavlja svake večeri na istome mjestu.

Za putnika je podjednako važno znati kako pojava nastaje i što je potrebno da bi se vidjela. Čak i kada je aktivnost povoljna, oblačno nebo može zakloniti pogled. Fotografije pritom često otkrivaju boje koje su golom oku jedva zamjetne. Razumijevanje tih razlika pomaže da promatranju pristupite znatiželjno, uz realnu predodžbu o onome što biste mogli opaziti.

Polarna svjetlost ukratko

• Aurora borealis naziv je za polarnu svjetlost na sjevernoj polutki.
• Južna polutka ima odgovarajuću pojavu nazvanu aurora australis.
• Svjetlost nastaje kada energične čestice pobuđuju plinove u gornjoj atmosferi.
• Kisik može proizvesti zelenu i crvenu svjetlost.
• Dušik sudjeluje u nastanku plavih i ružičastih tonova.
• Tama i vedro nebo važni su za opažanje s tla.
• Kamera može zabilježiti slabu auroru koju oko teško razaznaje.

Od Sunčeva vjetra do svjetlosti u atmosferi

Sunce neprestano otpušta tok nabijenih čestica koji nazivamo Sunčevim vjetrom. Kada taj tok djeluje na Zemljino magnetsko okruženje, u njemu se može nakupiti energija. Njezino oslobađanje ubrzava čestice prema gornjoj atmosferi. Pri sudaru s atomima i molekulama plinova one predaju energiju, a plinovi je zatim oslobađaju u obliku svjetlosti.

Put energije od Sunca do aurore uključuje i procese u Zemljinu magnetskom okruženju. NOAA objašnjava da elektroni koji stvaraju auroru dolaze iz Zemljine magnetosfere, gdje ih ubrzavaju procesi potaknuti Sunčevim vjetrom. Magnetsko polje usmjerava ih prema polarnim područjima. Pojava je zato povezana s magnetskim polovima, a ne samo s geografskim položajem označenim na običnoj karti svijeta.

Zašto aurora mijenja boje i oblik

Boja ovisi o plinu koji dobiva energiju i uvjetima u dijelu atmosfere u kojem se svjetlost stvara. Zeleni tonovi povezani su s kisikom, koji može proizvesti i crvenu svjetlost. Dušik sudjeluje u plavim i ružičastim nijansama. Različiti slojevi i načini pobuđivanja plinova mogu u istom prizoru dati nekoliko boja, pa rub svjetlosne zavjese ne mora imati isti ton kao njezin središnji dio.

Oblik se također mijenja. Mirnija aurora može izgledati poput izduženog luka, dok pojačana aktivnost donosi valove i složenije zavjese. Ti se oblici mogu brzo razvijati, zbog čega jedna fotografija bilježi samo trenutak. Prizor koji se čini nepomičnim ne mora tako i ostati, ali pojačavanje svjetlosti nije zajamčeno. Promatranje ne slijedi raspored u kojem slab početak obavezno vodi prema snažnom završetku.

Zašto se polarna svjetlost povezuje sa sjeverom

Aurora se često javlja u pojasu nalik ovalu oko magnetskog pola. Jača geomagnetska aktivnost može proširiti taj pojas prema nižim geografskim širinama. Zbog toga se vijesti o pojavi daleko od uobičajenih sjevernih područja odnose na drukčije okolnosti od redovitog praćenja neba u Laponiji. Položaj na sjeveru povećava mogućnosti, no naziv odredišta ne govori kakvo će nebo biti određene večeri.

U Rovaniemiju službena turistička organizacija navodi razdoblje opažanja od kraja kolovoza do početka travnja, uz vedre, tamne noći. To je okvir u kojem postoji dovoljno mraka, a ne kalendar pojavljivanja. Ljeti su noći na dalekom sjeveru presvijetle za uobičajeno opažanje aurore s tla, čak i kada se procesi u atmosferi odvijaju. Snijeg pritom nije preduvjet za njezin nastanak; važnost zime za promatrača ponajprije leži u tami.

Kako čitati prognozu bez lažne sigurnosti

Prognoza polarne svjetlosti i prognoza oblačnosti odgovaraju na različita pitanja. Prva opisuje mogućnost aktivnosti, a druga pomaže procijeniti hoće li nebo biti zaklonjeno. Zato obavijest o pojačanoj aktivnosti ne znači automatski da će pojava biti vidljiva s mjesta na kojem se nalazite. Jaka rasvjeta na tlu također smanjuje mogućnost opažanja slabijih dijelova prizora.

Na kartama se često pojavljuje indeks Kp, pokazatelj geomagnetske aktivnosti na ljestvici od 0 do 9. Viši broj općenito prati širenje auroralnog pojasa, ali nije osobna ocjena vašeg pogleda na nebo. NOAA upozorava da su veze između indeksa i područja opažanja približne. U blizini auroralnog pojasa vidljiva pojava moguća je i pri nižem indeksu, pa jedan broj nije dovoljan za potpunu procjenu.

Finski meteorološki institut prati promjene magnetskog polja mrežom mjernih postaja i objavljuje procjenu mogućnosti aurore. Takav prikaz koristan je za razumijevanje trenutačne aktivnosti. Iz tih mjerenja ne može se unaprijed odrediti „sigurna noć” za opažanje jer se uvjeti mijenjaju. Čitanje karte ima više smisla kada uz nju provjerite oblačnost i shvatite što pojedina oznaka doista predstavlja.

Što vidi oko, a što bilježi kamera

Slaba aurora golom oku može izgledati blijedo, gotovo bezbojno. Pri slabom osvjetljenju ljudski vid lakše prepoznaje svjetlinu nego boju, dok digitalna kamera može zabilježiti više detalja i izraženije tonove. Razlika ne znači da je svaka živopisna fotografija lažna; aparat i oko jednostavno ne bilježe svjetlost na isti način.

Za snimanje se često koristi dulja ekspozicija, tijekom koje kamera prikuplja svjetlost. Stabilan oslonac tijekom takve snimke pomaže da fotografija ostane oštra. Ako uređaj ima noćni način rada, možete ga isprobati uz stativ ili drugi siguran oslonac. Samookidač smanjuje pomicanje pri pritisku tipke. Može pomoći da te postavke upoznate prije izlaska, dok su vam ruke još tople i zaslon je lako čitljiv.

Savjeti za putnike

Pri zimskom stajanju na otvorenom može zatrebati više topline nego tijekom kretanja. Slojevita odjeća, kapa i rukavice pomažu pripremi, a zimska obuća trebala bi ostaviti mjesta za prste i tople čarape. Dodatni izolacijski sloj posebno je koristan kada se dulje zadržavate na istome mjestu. Hladnoća može ubrzati pražnjenje baterije, pa je za fotografiranje korisna puna rezervna baterija ili napunjeni prijenosni punjač.

Pri odabiru mjesta za fotografiju važno je zadržati siguran oslonac i poštovati lokalne oznake. Zaleđena površina sama po sebi ne znači da je sigurna za hodanje; izlaženje na jezero ili rijeku radi boljeg kadra zato nije dobra zamjena za potvrđeno sigurno mjesto. Privatna dvorišta također ostaju prostor stanovnika. Aktualne podatke o aktivnosti i objašnjenje mjerenja možete pogledati na stranici Finskoga meteorološkog instituta.