Louvre u Parizu: od kraljevske palače do Mona Lise, Nike i egipatskog pisara

Louvre u Parizu zauzima nekadašnju kraljevsku palaču, izraslu iz srednjovjekovne utvrde. U njegovim su zbirkama Leonardova Mona Lisa, antičke skulpture i egipatski predmeti, a staklena piramida označava novije poglavlje povijesti zgrade. Muzej je zanimljiv i zbog umjetnina i zbog načina na koji su se palača i njezini prostori mijenjali za njihovo izlaganje.

Louvre ukratko

• Grad: Pariz, Francuska
• Početak povijesti: utvrda oko 1190.
• Otvorenje muzeja: 1793.
• Staklena piramida: I. M. Pei, 1989.
• Poznati portret: Leonardova Mona Lisa
• Antičke skulpture: Venera iz Milosa i Nika sa Samotrake
• Egipatsko remek-djelo: Sjedeći pisar
• Zanimljivost: na prostoru Louvrea nalazi se 5 piramida

Louvre od srednjovjekovne utvrde do muzeja

Priča Louvrea počinje oko 1190., u doba kralja Filipa II. Augusta, kada nastaje utvrda namijenjena obrani i čuvanju oružja. Kraljevskom rezidencijom postaje u 14. stoljeću, a francuski vladari zatim ga postupno preoblikuju. Današnju palaču zato je korisno promatrati kao rezultat niza zahvata, a ne kao građevinu nastalu odjednom prema jednoj zamisli.

Muzej je otvoren 1793., tijekom Francuske revolucije, čime se promijenila i namjena prostora i odnos prema zbirkama. Predmeti povezani s kraljevskim vlasništvom postali su dio javne muzejske ustanove. Ta promjena daje posebnu težinu obilasku nekadašnje palače: zgrada istodobno čuva tragove dvorske povijesti i služi drukčijoj ideji dostupnosti umjetnosti.

Važna proširenja u 19. stoljeću vezana su uz Napoleona III. i arhitekta Hectora Lefuela. Monumentalna stubišta i novi prostori pomagali su povezati sve veći muzej. Zbog toga se arhitektura ne pojavljuje samo kao pozadina izložaka, nego i kao zasebna priča o tome kako se oblikovao način njihova prikazivanja.

Staklena piramida promijenila je Louvre u Parizu

Piramida arhitekta I. M. Peija dovršena je 1989. u sklopu projekta Grand Louvre. Njezina je uloga bila povezana s podzemnim središnjim prostorom koji omogućuje pristup trima krilima muzeja. Prepoznatljivi stakleni oblik tako je vidljivi dio šire promjene unutarnjeg kretanja i prihvata posjetitelja.

Pei je tražio vrlo prozirno staklo kako bi se kroz piramidu vidjela povijesna pročelja. Ako brojite piramide, velika u dvorištu nije jedina: uz nju su tri manje, a peta, obrnuta, nalazi se kod Carrousela.

Mona Lisa u Louvreu: pogled, sfumato i drvena ploča

Leonardova Mona Lisa prikazuje Lisu Gherardini, suprugu firentinskog trgovca Francesca del Gioconda, odakle dolazi naziv La Gioconda. Mekani prijelazi lica povezani su s tehnikom sfumato, u kojoj tanki slojevi boje stvaraju suptilne rubove i kontraste. Umjesto traženja jedne tajne osmijeha, zanimljivo je promatrati kako lice, ruke i udaljeni krajolik zajedno oblikuju dojam prisutnosti.

Slika nije naslikana na platnu, nego na topolovoj dasci, zbog čega zaštitna vitrina ima i konzervatorsku ulogu u nadzoru temperature i vlage. Franjo I. kupio ju je od Leonarda 1518. godine. U Salle des États društvo joj čine venecijanske slike, među njima golema Veroneseova Svadba u Kani, čiji mnogobrojni likovi stvaraju posve drukčiji slikarski ritam od mirnog portreta.

Nika i Venera: dvije različite antičke priče

Krilata pobjeda, odnosno Nika sa Samotrake, prikazuje božicu pobjede nad pramcem broda. Charles Champoiseau pronašao ju je 1863. na grčkom otoku Samotraki, a na vrh stubišta Daru postavljena je 1883. godine. Njezina povišena muzejska pozicija podsjeća na izvorni smještaj zavjetnog kipa u svetištu, gdje je također trebao biti vidljiv izdaleka.

Venera iz Milosa pronađena je 1820., a u Louvre je stigla sljedeće godine kao dar Luja XVIII. Identitet figure povezuje se s Afroditom, grčkom božicom ljubavi, koju rimsko ime Venera čini prepoznatljivom široj publici. Nedostatak ruku ostavlja otvorena pitanja o izvornoj gesti i predmetima koje je mogla držati, pa i odsutni dijelovi pripadaju načinu na koji se skulptura tumači.

Nika i Venera nude različite prikaze tijela. Kod Nike raširena krila i nabori odjeće pojačavaju dojam pokreta, dok Venera stoji u mirnijem položaju. Njihov današnji izgled uključuje i izgubljene dijelove, zbog kojih neke izvorne geste više nije moguće sigurno rekonstruirati.

Egipatski pisar i umjetnost svakodnevnog predmeta

Sjedeći pisar visok je 53,7 centimetara i izrađen od obojenoga vapnenca, s pažljivo umetnutim očima. U njihovoj izradi sudjeluju egipatski alabastar, gorski kristal i bakar, pa dojam živosti ne proizlazi samo iz oblikovanja kamena. Figura sjedi prekriženih nogu s papirusom, što pogled usmjerava prema pisanju kao radnji, a ne samo prema položaju tijela.

Sjedeći pisar traži pogled izbliza. Umetnute oči, položaj prstiju i obojeni kamen nose velik dio izraza figure, iako je kip mnogo manji od monumentalnih skulptura u drugim dijelovima Louvrea.

Louvre i širok raspon umjetnosti islamskog svijeta

Zbirka islamske umjetnosti obuhvaća predmete od 7. do 19. stoljeća i područja od Španjolske preko sjeverne Afrike i Egipta do Indije. Naziv pritom označava umjetnost različitih društava islamskog svijeta, a ne samo predmete vjerske namjene. Širina tog područja pomaže razumjeti zašto zbirku ne treba svesti na jedan ukrasni motiv ili materijal.

Nove galerije u dvorištu Cour Visconti otvorene su 2012., pod valovitom konstrukcijom stakla i metala koju potpisuju Mario Bellini i Rudy Ricciotti. Suvremeni arhitektonski sloj i ovdje je dio priče muzeja. Njegov odnos prema povijesnom dvorištu pokazuje da prilagodba Louvrea nije završila podizanjem staklene piramide.

Savjeti za putnike

Prije posjeta možete na službenoj muzejskoj karti pronaći krilo i kat na kojem su djela koja vas zanimaju. Nekoliko odabranih umjetnina lakše je povezati u smislen obilazak nego pokušati proći cijeli muzej. Kartu je korisno spremiti na telefon, uz provjeru dostupnosti dvorana.

Udobna obuća olakšava dulje hodanje i stajanje. Vrijedi predvidjeti i predah te pratiti oznake o fotografiranju i udaljenosti od izložaka. Aktualne uvjete ulaska, rezervacija i dostupnost prostora provjerite na službenoj stranici Louvrea.