Montmartre i Sacré-Cœur: slikarski ateljei, bijela bazilika i pariški vinograd

Montmartre je pariška četvrt brdovitih ulica, slikarskih ateljea i bazilike Sacré-Cœur. Uz poznati pogled na grad čuva i manje priče: rad umjetnika u Bateau-Lavoiru, portretiste na Place du Tertre i vinograd sačuvan zahvaljujući stanovnicima. Bijela bazilika nad četvrti ima vlastitu povijest nacionalnog zavjeta i dugotrajne gradnje.

Montmartre i Sacré-Cœur ukratko

• Država i grad: Francuska, Pariz
• Položaj Montmartrea: 18. pariški arondisman (gradski okrug)
• Bazilika: Sacré-Cœur, bazilika Presvetog Srca Isusova
• Arhitekt početnog projekta: Paul Abadie
• Početak gradnje bazilike: 1875. godine, polaganjem kamena temeljca
• Posveta bazilike: 1919. godine, nakon Prvog svjetskog rata
• Mozaik u bazilici: Prikaz uskrslog Krista na površini od 475 m²
• Zvono La Savoyarde: U zvoniku bazilike, teško oko 19 tona

Montmartre i nastanak zavjetne bazilike u Parizu

Zamisao o svetištu Presvetoga Srca Isusova povezana je s nacionalnim zavjetom koji je Alexandre Legentil počeo oblikovati 1870., nakon francuskoga vojnog poraza od Pruske. U projektu mu se pridružio Hubert Rohault de Fleury. Zavjet je izražavao pokoru, vjeru i nadu, pa njegovo vjersko značenje pripada samom početku priče o bazilici.

Ta je početna zamisao nastala prije Pariške komune 1871., zbog čega povijest gradnje nije precizno svesti na reakciju na jedan kasniji događaj. Kamen temeljac položen je 1875., a bazilika je posvećena 1919., nakon odgode izazvane Prvim svjetskim ratom. Između prvog zavjeta i posvete tako se proteže dugo razdoblje u kojem su se mijenjali i gradilište i društvene okolnosti.

Sacré-Cœur na Montmartreu: oblik i bijela silueta

Paul Abadie pobijedio je na arhitektonskom natječaju 1874. i projektu dao romaničko-bizantski karakter. Tlocrt je zamišljen u obliku grčkoga križa, s osi sjever-jug i pročeljem okrenutim prema Parizu. Takav odnos prema gradu objašnjava zašto je panorama važna već u samoj ideji građevine, a ne tek kao dodatak njezinu položaju na brdu.

Bijelu siluetu zanimljivo je promatrati kroz ponavljanje zaobljenih volumena i uspravnih naglasaka. Iz daljine oni stvaraju jednostavan znak, dok se iz bližega pogleda razdvajaju pojedini dijelovi pročelja. Razlika između te dvije perspektive daje bazilici drukčiji dojam od okolnih kuća i ulica, ali ih istodobno povezuje u prepoznatljiv pogled na Montmartre.

Euharistijsko klanjanje u bazilici traje neprekidno od 1885. godine. Taj podatak podsjeća da Sacré-Cœur nije samo slikovit spomenik nego aktivno svetište. Arhitektura se stoga može razumjeti i kroz njezinu namjenu, odnosno kroz prostor okupljanja, tišine i molitve.

Mozaik i Savoyarde kao umjetnička obilježja bazilike

Mozaik u koru, otvoren 1923., zauzima 475 četvornih metara i prikazuje uskrslog Krista u bijeloj odjeći, raširenih ruku i zlatnoga srca. Djelo povezuje rad Oliviera Mersona, Henrija-Marcela Magnea i Renéa Martina. Oko središnjeg lika nalaze se Bogorodica, sveci i druge figure koje povezuju povijest Crkve s posebnim vjerskim značenjem bazilike.

Pri Kristovim nogama možete uočiti ženu u bijeloj haljini s krunom. Ona predstavlja Francusku, pa taj detalj povezuje mozaik s nacionalnim zavjetom iz kojeg je nastala bazilika. Takvo prikazivanje države ljudskim likom naziva se personifikacija.

Zvonik čuva La Savoyarde, zvono teško približno 19 tona, dar četiriju savojskih biskupija. Izradila ga je ljevaonica Paccard iz Annecyja, a zvonik visok 84 metra povezan je s arhitektom Lucienom Magneom. Uz vizualni dojam mozaika, zvono predstavlja drugu vrstu monumentalnog izraza: onu koja je vezana uz zvuk i zahtjevnu vještinu lijevanja.

Montmartre umjetnika: Picasso i adresa Rue Cortot

Pablo Picasso uselio je u Bateau-Lavoir 1904., a ondje je 1907. naslikao Gospođice iz Avignona, odnosno Les Demoiselles d’Avignon. Adresa povezana s ateljeima nalazi se uz današnji Place Émile-Goudeau. Ona daje konkretan okvir često ponavljanoj priči o umjetničkom Montmartreu: iza velikog imena nalazi se određeno mjesto rada i susreta.

Drugu važnu priču čuva Rue Cortot, gdje se Suzanne Valadon 1912. vratila sa sinom Mauriceom Utrillom i partnerom Andréom Utterom. Njihov zajednički život i rad dio su povijesti koju predstavlja Musée de Montmartre. Valadon pritom nije samo osoba iz biografije drugih slikara, nego umjetnica čiji opus zaslužuje vlastitu pozornost.

Bateau-Lavoir i Rue Cortot povezuju priču o umjetničkoj četvrti s konkretnim ateljeima. Picasso, Valadon i njihovi suvremenici ovdje su radili i živjeli, prije nego što su njihove adrese postale mjesta muzejske i turističke pozornosti.

Place du Tertre i živa tradicija portreta na trgu

Place du Tertre povezuje terase restorana sa slikarskim stalcima i portretistima koji rade pred prolaznicima. Na broju 3 nalazila se vijećnica nekadašnje općine Montmartre, osnovana ondje 1790. godine. Trg zato ima i upravnu prošlost, uz današnji umjetnički i turistički karakter.

Promatranje nastanka portreta zanimljivo je zbog brzine kojom se lice svodi na nekoliko prepoznatljivih crta. Jedan autor naglašava boju, drugi liniju, treći karikaturalni detalj, pa i slična tema može dati različite rezultate. Takav susret s postupkom rada može biti vrijedniji od očekivanja da svaki prikaz Montmartrea mora izgledati kao poznata razglednica.

Vinograd i filmski Montmartre izvan velikih imena

Clos Montmartre zasađen je 1933. na inicijativu stanovnika i uz podršku grada, kako bi zemljište ostalo neizgrađeno. Današnji vinograd podsjeća na stariju proizvodnju vina na brdu, ali je i trag odluke stanovnika da dio četvrti sačuvaju od gradnje.

Film Amélie redatelja Jean-Pierrea Jeuneta povezao je Montmartre s prizorima malih trgovina, kafića i popločanih ulica. Filmski pogled iz tih mjesta stvara posebno raspoloženje, ali četvrt ostaje i prostor svakodnevnog života. Zanimljivo je prepoznati kako umjetničko djelo bira detalje stvarnoga grada i od njih oblikuje vlastitu sliku.

Savjeti za putnike

Za brdovite ulice i stube Montmartrea korisna je obuća koja dobro prianja. Ako je penjanje poteškoća, prije dolaska vrijedi provjeriti uspinjaču i pristupačnost planirane rute; uspinjača ne zamjenjuje svaki uspon u četvrti.

U bazilici je važno održavati tišinu i poštovati molitvu te oznake o fotografiranju. Ulazak u crkvu i uspon na kupolu različiti su oblici posjeta, pa uvjete treba provjeriti zasebno na službenoj stranici Sacré-Cœura.