Musée d’Orsay u Parizu: kolodvor koji je postao muzej

Musée d’Orsay zauzima nekadašnji željeznički kolodvor uz Seinu u Parizu. Velika središnja dvorana još otkriva prostor zamišljen za putnike i vlakove, ali danas pripada muzeju umjetnosti. Ta promjena namjene posebno odgovara zbirci koja se bavi razdobljem od 1848. do 1914., kada su željeznica, rast gradova i novi načini provođenja slobodnog vremena mijenjali svakodnevicu. Kolodvorska zgrada pripada istom povijesnom razdoblju kao velik dio njegove građe.

U zbirci su slikarstvo, kiparstvo, fotografija i primijenjena umjetnost. Monet, Renoir i Degas među autorima su zastupljenima u zbirci. Na njima se mogu pratiti različiti odgovori na isti svijet: para nad kolodvorom, ljudi na plesu ili tijelo balerine. Razgled je lakše osmisliti oko takve teme nego pokušati podjednako pažljivo obuhvatiti svaku prostoriju.

Musée d’Orsay ukratko

• Lokacija: Pariz, uz Seinu, nasuprot vrtu Tuileries
• Izvorna namjena zgrade: željeznički kolodvor i hotel
• Arhitekt kolodvora: Victor Laloux
• Godina 1900.: otvorenje kolodvora za Svjetsku izložbu
• Godina 1977.: službena odluka o pretvaranju zgrade u muzej
• Godina 1986.: otvorenje Musée d’Orsay
• Glavni vremenski okvir zbirke: umjetnost od 1848. do 1914.
• Unutarnje uređenje muzeja: tim pod vodstvom Gae Aulenti

Kameno pročelje i moderna željeznica

Kolodvor Orsay otvoren je 1900. za parišku Svjetsku izložbu. Victor Laloux dobio je zadatak uklopiti prometnu zgradu u reprezentativnu gradsku okolinu. Metalnu je konstrukciju izvana prekrio kamenim pročeljem, dok je unutrašnjost opremio tada suvremenim rješenjima za prijevoz putnika i prtljage. Električna vuča, dizala i uređaji za podizanje tereta bili su dio kolodvorskog sustava.

Zgrada je tako spajala izgled prikladan središtu Pariza s potrebama modernog prometa. Služila je kao završni kolodvor za veze prema jugozapadu Francuske, a uz njega je djelovao hotel. Međutim, vlakovi su postajali dulji i peroni više nisu odgovarali glavnim linijama. Od 1939. kolodvor je služio samo prigradskom prometu. Duljina perona ograničila je daljnju ulogu kolodvora.

Preobrazba kolodvora u muzej

Između kolodvorske i muzejske uloge zgrada je imala različite namjene. Poslužila je kao filmska lokacija, među ostalim za Wellesov Proces, te kao prostor za kazalište i dražbe. Muzejska namjena potom je omogućila očuvanje zgrade i smještaj umjetnosti 19. stoljeća.

Arhitekti skupine ACT-Architecture pri preobrazbi su zadržali veliku dvoranu kao glavnu os kretanja. Unutarnje uređenje vodila je Gae Aulenti sa suradnicima, nastojeći povezati prostore različitih veličina u preglednu cjelinu. Muzej je otvoren 1986. Ako promatrate odnos središnje dvorane i bočnih prostora, možete prepoznati osnovni izazov projekta: umjetninama dati prikladan okvir unutar građevine golemog kolodvorskog mjerila.

Zbirka šira od impresionističkih slika

Orsay predstavlja umjetnost zapadnog svijeta od sredine 19. stoljeća do početka Prvoga svjetskog rata. Impresionističko slikarstvo čini važan dio njegove prepoznatljivosti, ali zbirka obuhvaća i skulpturu, crteže, fotografiju te dekorativne umjetnosti. Usporedba različitih tehnika otvara pitanja o svjetlu, odabiru prizora i načinu prikazivanja ljudskog tijela.

Fotografska zbirka nastajala je posebno za novi muzej, za razliku od slikarske i kiparske građe koja je već postojala u ranijim institucijama. Uključivanje fotografije proširilo je pogled na umjetnost toga doba. Uz slikare koji su birali kadar, svjetlo i trenutak postojali su i fotografi koji su istraživali mogućnosti novoga medija. Dok uspoređujete takva djela, korisno je razmišljati o tome kako je svaka tehnika usmjeravala ono što autor može prikazati.

Monetova para i Renoirova plesna publika

Monetova slika Kolodvor Saint-Lazare iz 1877. pripada zbirci Orsaya i tematski se dobro nadovezuje na povijest same zgrade. Prikazuje drugi pariški kolodvor. Monet je tražio dopuštenje da ondje radi, a motiv mu je omogućio istraživanje svjetla, kretanja i oblaka pare. Metalna konstrukcija daje geometrijski okvir, dok boja i svjetlost preuzimaju veću ulogu od preciznog opisivanja svakog stroja i putnika.

Takav izbor motiva pokazuje da impresionistički interes nije bio ograničen na krajolike izvan grada. Željeznica je mogla postati slikarski predmet upravo zbog svojih promjenjivih pojava. Usporedba slikarske i stvarne željezničke arhitekture ostaje zanimljiva i pri upoznavanju zbirke prije dolaska.

Renoir je u Plesu u Moulin de la Galette iz 1876. odabrao prizor društvenog života na Montmartreu. Publika u plesnom vrtu prikazana je potezima koji prenose kretanje i svjetlo među ljudima. Na slici se pojavljuju i neki slikarovi prijatelji, ali cjelinu određuje dojam okupljanja. Usporedba s Monetom otkriva dva različita mjesta modernog Pariza: prostor prometa i prostor razonode, oba promatrana kroz svjetlost i promjenu.

Degasova balerina i razlika između modela i odljeva

Degasova Mala četrnaestogodišnja plesačica uvodi još jedan način predstavljanja suvremenog života. Umjetnik je voštani lik izložio na impresionističkoj izložbi 1881. Skulptura je imala pravu kosu, odjeću i plesne papučice, pa je njezin izgled izazvao burne reakcije. Publika je pred sobom imala figuru koja je unosila stvarne materijale u prikaz mlade plesačice.

Primjerak u zbirci Orsaya brončani je odljev nastao nakon Degasove smrti. Uz broncu uključuje tekstilne dijelove, poput suknjice i vrpce. Zato se datum nastanka zamisli i datum izrade konkretnog muzejskog primjerka ne moraju podudarati. Na legendi uz skulpturu zato vrijedi razlikovati vrijeme izrade modela od datuma brončanog odljeva.

Savjeti za putnike

Za obilazak prostrane zgrade dobro je odabrati udobnu obuću i manju torbu. Muzej traži odlaganje velikih ruksaka i velikih kišobrana u garderobu, a na ulazu se provode sigurnosne provjere. Ako vam je važan pristup bez stepenica, prije posjeta pogledajte raspored dizala i rampi te ga uskladite s prostorijama koje želite obići. Ne morate planirati prolazak svakom dvoranom da biste se zadržali uz djela koja vas zanimaju.

Pri fotografiranju isključite bljeskalicu i provjerite oznaku uz djelo: za pojedine radove fotografiranje može biti zabranjeno. Posebno u prolazima ostavite mjesta posjetiteljima koji se kreću dalje. Prije dolaska na službenoj stranici Musée d’Orsay provjerite uvjete ulaska, aktualni plan i dostupnost željenih djela. Popis umjetnina u zbirci nije jamstvo da će svaka od njih biti izložena u trenutku vašeg posjeta.