Opera Garnier u Parizu: veliko stubište, Chagallov strop i priča o Fantomu

Opera Garnier u Parizu otvorena je 1875. godine. Charles Garnier projektirao je kazalište u kojem su veliko stubište i saloni bili važni koliko i gledalište: publika je dolazila gledati predstavu, ali i susretati druge ljude. Danas pozornost privlače mramori, veliki luster i Chagallov strop, dok se uz podzemlje palače veže priča o Fantomu iz opere.

Opera Garnier ukratko

• Država: Francuska
• Grad: Pariz
• Arhitekt: Charles Garnier
• Otvorenje: 5. siječnja 1875.
• Visina prostora velikog stubišta: 30 metara
• Strop gledališta: Marc Chagall, 1964.
• Luster: bronca i kristal, 8 tona
• Zanimljivost: književni Fantom povezan je s ložom 5

Opera Garnier i nastanak palače za novu publiku

Zamisao nove operne kuće povezana je s Napoleonom III. i Parizom Drugog Carstva. Na međunarodnom natječaju sudjelovao je 171 arhitekt, a pobjednik je 1861. postao dotad slabo poznati Charles Garnier. Njegovo prezime s vremenom je postalo najprepoznatljivije ime palače.

Garnier je 1848. osvojio uglednu arhitektonsku nagradu Prix de Rome, nakon čega je pet godina boravio u Italiji. U gradnji opere surađivao je s umjetnicima koje je upoznao tijekom školovanja i boravka u Villi Medici. Tako se arhitektonska zamisao razvijala zajedno sa slikarstvom i kiparstvom, umjesto da dekoracija bude tek naknadni dodatak gotovoj zgradi.

Gradilište nije napredovalo bez prekida: opsada Pariza 1870. zaustavila je radove, a zgrada je služila i kao bolnica te vojno skladište. Svečano otvorenje održano je 5. siječnja 1875., već u doba Treće Republike. Ni tada baš svi prostori nisu bili dovršeni, pa jedna godina otvorenja ne opisuje cijeli razvoj kompleksa.

Pročelje Opere Garnier kao najava glazbene priče

Zelena bakrena kupola i Apolon s lirom pripadaju prepoznatljivoj silueti palače. Glazba je tako predstavljena i prije ulaska u zgradu, simbolima koji se mogu povezati s njezinom namjenom. Umjesto jednoga ravnog pročelja, pogled susreće niz različitih visina, kipova i arhitektonskih naglasaka.

Kipovi i zakrivljene linije razigravaju masivno pročelje. Glazbeni motivi na vanjštini najavljuju ukrase u salonima i gledalištu, povezujući izgled zgrade s njezinom namjenom.

Veliko stubište Opere Garnier i društvena pozornica

Veliko stubište smješteno je u prostoru visokom 30 metara, s mramorima različitih boja i krakovima koji vode prema salonima i razinama gledališta. Pri dnu se nalaze dvije ženske alegorijske figure koje nose svjetiljke. Razgranati uspon omogućuje da se arhitektura doživi iz više smjerova, a ne samo pogledom ravno naprijed.

Mramor korišten na stubištu potječe iz više zemalja, među kojima su Francuska, Italija, Švedska i Škotska. Razlike u boji nisu slučajna šarolikost: materijal sudjeluje u isticanju ograda, stupova i rubova prostora. S takvim detaljima stubište se može promatrati gotovo kao velika kompozicija složena od kamena.

Na velikom stubištu publika je mogla promatrati ljude na suprotnim balkonima i višim razinama. Možete zamisliti kako je taj raspored pretvarao dolazak u kazalište u društveni događaj, još prije početka predstave.

Grand Foyer u Parizu: ogledala, glazba i svjetlo

Grand Foyer zamišljen je s odjekom velikih galerija dvoraca, a ogledala i prozori dodatno naglašavaju njegove dimenzije. Strop Paula Baudryja obrađuje glazbene teme. Motiv lire ponavlja se u dekoraciji, od kapitela do rešetki grijanja i kvaka, povezujući velike slikarske prizore sa sitnim uporabnim predmetima.

Uz jedno od okana nalazi se kopija Garnierova poprsja koje je izradio Jean-Baptiste Carpeaux, dok se prema gradu otvara os Avenue de l’Opéra prema Louvreu. Rotonda pretplatnika imala je drukčiju ulogu: služila je publici koja je dolazila posebnim natkrivenim ulazom. Razlike među salonima podsjećaju da raskoš nije bila jednolična, nego povezana s različitim načinima korištenja zgrade.

Gledalište Opere Garnier između lustera i Chagalla

Gledalište ima oblik potkove, a iza mramora, štuka, baršuna i pozlate nalazi se metalna konstrukcija. Veliki luster od bronce i kristala teži 8 tona i ima 340 svjetala. Njegova masa pokazuje da dojam lakoće iznad publike počiva na ozbiljnom konstrukcijskom zadatku.

Novi strop Marca Chagalla predstavljen je 23. rujna 1964., na narudžbu ministra kulture Andréa Malrauxa. Postavljen je kao novi sloj preko postojećeg stropa; Chagall je pri njegovu predstavljanju imao 77 godina. Susret toga slikarstva s arhitekturom starijom gotovo cijelo stoljeće jedan je od razloga zbog kojih prostor ne djeluje kao zaustavljena povijesna slika.

Fantom Opere Garnier i stvarnost ispod pozornice

Gaston Leroux objavljivao je Fantoma iz opere u nastavcima od rujna 1909. do siječnja 1910. godine. Njegov Erik, skladatelj i trbuhozborac povezan s podzemljem palače i ložom 5, pripada književnoj radnji. Roman i njegove prilagodbe snažno su utjecali na zamišljanje opere kao mjesta tajnih prolaza i skrivenih života.

Ispod zgrade doista postoji spremnik s vodom. Nastao je zbog problema s mokrim tlom pri gradnji temelja. Taj tehnički prostor daje stvarno uporište priči o podzemnom jezeru, dok Fantomovo skrovište pripada Lerouxovu romanu.

Savjeti za putnike

Prije odabira posjeta korisno je provjeriti koji su prostori dostupni: gledalište može biti zatvoreno zbog proba i drugih kazališnih aktivnosti. Ulaznica za razgledavanje i ulaznica za predstavu imaju različitu namjenu, pa treba provjeriti što se rezervira.

Na velikom stubištu fotografiju je lakše pripremiti nakon što se zaustavite na podestu, uz slobodan prolaz drugima. Za fotografiranje vrijede oznake i upute osoblja. Dostupnost prostora i pravila posjeta možete provjeriti na službenoj stranici Opére national de Paris.