Versailles: Galerija ogledala, kraljevski vrtovi i osobniji svijet Trianona

Versailles je palača čija povijest počinje lovačkim boravcima francuskih kraljeva, a prerasta u snažan prikaz dvorske moći. Dvorane, vrtovi i manje rezidencije zajedno otkrivaju kako su vladari oblikovali prostor oko sebe i način na koji su ih drugi vidjeli. Palača i park Versaillesa upisani su na UNESCO-ov popis 1979., kao cjelina čiji je utjecaj daleko prešao granice Francuske.

Versailles ukratko

• Država: Francuska
• Grad: Versailles
• Početak kraljevske rezidencije: lovački paviljon Luja XIII., 1623.
• Preseljenje dvora Luja XIV.: 1682.
• Galerija ogledala: 73 metra i 357 ogledala
• Oblikovanje vrtova: André Le Nôtre
• UNESCO: palača i park od 1979.
• Zanimljivost: 17 prozora Galerije ogledala gleda prema vrtovima

Versailles od lovačkog paviljona do kraljevskog dvora

Luj XIII. krajem 1623. odlučio je podignuti mali lovački paviljon u Versaillesu, a prvi se put njime koristio sljedeće godine. Taj početak objašnjava vezu rezidencije s okolnim krajolikom i lovom. Velika palača koju poznajemo rezultat je kasnijega širenja, a ne izvorna zamisao jednoga skromnog boravišta.

Njegov sin Luj XIV., poznat kao Kralj Sunce, pretvorio je Versailles u glavno mjesto svojega dvora i vlasti, preselivši ih ondje 1682. godine. Prostor je dobio novu političku težinu jer se blizina vladaru povezivala s pristupom odlukama i dvorskom životu. Arhitektura se tako može promatrati i kao način predstavljanja autoriteta, a ne samo kao izraz osobnog ukusa.

Raspored dvorana i predvorja određivao je tko može pristupiti kralju, a tko mora čekati. Bogata dekoracija pratila je tu podjelu prostora. Dvorska pravila zato pomažu razumjeti palaču jednako kao imena njezinih arhitekata.

Galerija ogledala u Versaillesu i poruka raskoši

Galeriju ogledala projektirao je Jules Hardouin-Mansart na mjestu otvorene terase koju je ranije oblikovao Louis Le Vau. Radovi su trajali od 1678. do 1684., a prostor je dosegnuo duljinu od 73 metra. Sedamnaest lučnih polja s ogledalima odgovara prozorima na suprotnoj strani, pa svjetlo i odrazi sudjeluju u oblikovanju cijele dvorane.

Ukupno 357 ogledala bilo je i poruka o sposobnosti francuske proizvodnje da konkurira venecijanskoj tradiciji izrade zrcala. Svod je Charles Le Brun oslikao prizorima koji slave vladavinu Luja XIV. Materijal, slikarstvo i arhitektura ovdje djeluju zajedno: ono što izgleda kao ukras istodobno predstavlja gospodarsku i političku snagu kraljevstva.

Galerija nije služila isključivo balovima, nego i svakodnevnim prolascima, čekanju i susretima. Svečane prigode davale su joj poseban oblik, ali njezin život nije bio neprekidan niz raskošnih zabava. U istoj je dvorani 28. lipnja 1919. potpisan Versailleski ugovor, čime je prostor dobio još jedno važno povijesno značenje.

Dvorski običaji i granice privatnosti u Versaillesu

U doba Luja XIV. i ustajanje i odlazak na počinak imali su oblik javnog dvorskog obreda. Pristup pojedinim trenucima kraljeva dana odražavao je položaj prisutnih, pa privatne radnje nisu imale isto značenje kao u suvremenom domu. To pomaže razumjeti zašto su spavaonica i prostorije uz nju bile važne i izvan svoje osnovne namjene.

Luj XV. i Luj XVI. teže su podnosili stroge ceremonije te su se češće povlačili u privatne prostore i druge rezidencije. Dvorski život zato nije ostao potpuno isti tijekom svih razdoblja palače. Razlika između javnog prikazivanja moći i potrebe za povlačenjem jedna je od zanimljivih poveznica između velikog Versaillesa i manjih građevina na njegovu posjedu.

Vrtovi Versaillesa kao pažljivo oblikovan krajolik

Luj XIV. povjerio je Andréu Le Nôtreu oblikovanje i obnovu vrtova 1661. godine. Velika perspektiva istok-zapad, Kraljevski put i Veliki kanal povezuju pogled iz palače s udaljenim dijelovima krajolika. Vrt tako nije samo zelenilo uz građevinu, nego promišljena prostorna cjelina koja nastavlja njezinu geometriju.

Za nastanak partera, fontana i kanala premještane su velike količine zemlje, a stabla su dovožena iz različitih francuskih krajeva. Privid reda zahtijevao je velik rad na prostoru koji ranije nije imao današnji izgled. Skulpture, vodene površine i bosketi, uređene skupine drveća nalik vrtnim sobama, daju toj cjelini različita mjerila.

Iz palače pogled slijedi duge vrtne osi, dok su bosketi zatvoreniji prostori omeđeni zelenilom. Ako usporedite njihov raspored na planu, lakše ćete razumjeti zašto se dojam vrta mijenja između široke perspektive i manjih vrtnih soba.

Trianon i osobniji prostori kraljevske obitelji

Posjed Trianona obuhvaća Grand Trianon, Petit Trianon i Kraljičino selo, uz različite vrtove. Petit Trianon dovršen je 1768. za Luja XV., čiji je interes za botaniku bio važan dio razvoja toga prostora. Manja rezidencija nudila je drukčiju mjeru od glavne palače i jaču povezanost s vrtovima koji je okružuju.

Luj XVI. darovao je Petit Trianon Mariji Antoaneti 1774. godine, a ona ga je snažno povezala sa svojim osobnim životom. Kazalište otvoreno 1780. podsjeća i na njezin interes za predstave i glumu. Trianon zato otkriva drugu stranu kraljevskog prostora: onu u kojoj se pažnja pomiče s velikih javnih ceremonija prema odabranom društvu i osobnim sklonostima.

Kraljičino selo i pažljivo zamišljena seoska slika

Richard Mique gradio je Kraljičino selo od 1783. do 1786. oko umjetnog jezera. Rustikalna pročelja skrivala su pažljivo uređene prostorije za primanje gostiju, dok su drugi objekti imali stvarnu poljoprivrednu namjenu. Čak i unutar jednoga malog sklopa postojala je razlika između prizora seoske jednostavnosti i svakodnevnog rada.

U Kraljičinu selu radilo je gospodarstvo koje je služilo i poučavanju kraljevske djece. Rustikalna kulisa i poljoprivreda postojale su usporedno: dio zgrada bio je namijenjen gostima, a dio proizvodnji i svakodnevnom radu.

Versailles nakon dvora: nova uloga stare palače

Nakon Francuske revolucije Versailles je izgubio ulogu stalne kraljevske rezidencije. Luj Filip dao mu je novu muzejsku namjenu, a Muzej povijesti Francuske otvoren je 1837. godine. Time je nekadašnje središte monarhije postalo prostor predstavljanja nacionalne prošlosti.

Muzejska namjena dodala je palači novo poglavlje. Uz prostore kraljevskog života, Versailles je počeo predstavljati širu povijest Francuske, prema izboru i zamislima kasnijih naraštaja.

Savjeti za putnike

Palača, vrtovi i posjed Trianona različiti su dijelovi velikog kompleksa. Prije posjeta korisno je provjeriti koje prostore obuhvaća planirani ulazak i spremiti službeni plan, kako se nazivi ne bi zamijenili. Opis Trianona u članku ne znači da je njegov posjet uključen u svaki program putovanja.

Za hodanje između dvorana i po vanjskim površinama praktična je udobna obuća, uz odjeću prilagođenu vremenu. U vrtovima je korisna zaštita od sunca ili kiše, ovisno o prognozi. Aktualne uvjete pristupa i dostupnost pojedinih dijelova provjerite na službenoj stranici Versaillesa.