Epidaur: kako čitati antičko kazalište u Asklepijevu svetištu

Kameni redovi kazališta u Epidauru šire se uz padinu, okupljeni oko kružnog prostora orkestre. Taj pravilni raspored prepoznatljiva je slika lokaliteta u Argolidi na Peloponezu. Kazalište je pripadalo Asklepijevu svetištu, mjestu u koje su ljudi dolazili tražiti ozdravljenje. Uz dramu, povijesti ovog prostora pripadaju i vjerovanja o liječenju. Pri razgledu vrijedi povezati oblik gledališta s ulogom koju je imalo unutar mnogo većeg sklopa hramova i drugih zgrada.

Epidaur ukratko

• Položaj: Argolida, Peloponez, Grčka
• Cjelina: Asklepijevo svetište
• Gradnja kazališta: početna faza krajem 4. stoljeća prije Krista
• Proširenje gledališta: sredinom 2. stoljeća prije Krista
• Broj kamenih redova: 55
• Procijenjeni kapacitet: približno 13.000 do 14.000 gledatelja
• UNESCO: svetište upisano na Popis svjetske baštine 1988. godine
• Suvremena kazališna povijest: Sofoklova Elektra izvedena 1938. godine

Asklepijevo svetište i nada u ozdravljenje

Asklepije je u grčkoj tradiciji bio bog liječenja. Njegovo se štovanje u Epidauru razvilo iz starijeg kulta Apolona Maleata, a do 6. stoljeća prije Krista postalo je službenim kultom grada. Najvažnije monumentalne građevine svetišta potječu iz 4. stoljeća prije Krista. Među njima su Asklepijev hram, kružni tolos i kazalište. Svaka od tih zgrada imala je svoju ulogu u životu svetišta.

Jedan od obreda bio je enkoimesis, poseban san povezan s očekivanjem božanskog iscjeljenja. Na lokalitetu su postojali i prostori za kupanje, smještaj i tjelesno vježbanje. U UNESCO-ovu obrazloženju važnost Epidaura vezana je uz povijest prijelaza od vjerovanja u božansko ozdravljenje prema razvoju medicine. Natpisi o iscjeljenjima čuvaju svjedočanstva o tim predodžbama. Kada se kazalište promatra u tom kontekstu, njegova lokacija uz svetište dobiva jasniji smisao.

Gledalište građeno u dvije faze

Kazalište leži na padini brda Kynortion, blizu mjesta Lygourio. U prvoj fazi, krajem 4. stoljeća prije Krista, nastali su donji dio gledališta, orkestra i scenska zgrada. Gledalište je tada imalo 34 reda sjedala. Sredinom 2. stoljeća prije Krista prošireno je prema gore za još 21 red. Ukupno ih je 55, a poprečni prolaz i danas omogućuje da razlikujete donji i gornji dio.

Procjene kapaciteta kreću se između 13.000 i 14.000 gledatelja. Taj je broj lakše zamisliti kada pogledom pratite redove od središta prema bočnim rubovima. U kazalištu su se održavala glazbena natjecanja i izvedbe antičke drame. Njegova je forma prilagođena velikoj publici, ali pozornost pritom ostaje usmjerena prema relativno malom središnjem prostoru. Pratite kako se redovi sjedala otvaraju prema orkestri.

Orkestra, prolazi i mjesta za počasne goste

Orkestra je kružni prostor promjera približno 19,5 metara. U grčkoj drami služila je zboru, pa današnje značenje riječi orkestra može navesti na pogrešnu predodžbu. U njezinu se središtu sačuvala kružna baza, koja je vjerojatno nosila Dionizov žrtvenik. Tu pretpostavku valja razlikovati od sigurnih podataka o obliku i veličini prostora. U prvome redu gledališta posebno oblikovana sjedala bila su namijenjena uglednicima, svećenicima i državnim dužnosnicima.

Bočni prolazi između gledališta i scenske zgrade zvali su se parodoi. Njima su ulazili članovi zbora, a koristila ih je i publika donjeg dijela gledališta. Graditelji su morali riješiti i praktičan problem kiše. Voda koja se slijevala niz kamene redove odvodila se kanalima u podzemni sustav. Uz velike proporcije građevine, upravo takvi detalji pokazuju koliko se pozornosti pridavalo njezinoj svakodnevnoj uporabi.

Geometrija, kamen i poznata akustika

Za gledalište je korišten sivoružičasti vapnenac. Scenska zgrada i potporni zidovi građeni su od mekšeg kamena prekrivenog žbukom. Foundation of the Hellenic World povezuje dobru akustiku kazališta s preciznošću njegova geometrijskog oblikovanja. Sjedala, nagib padine i odnos prema orkestri valja promatrati zajedno. Pogledom pratite linije redova oko orkestre.

Autorstvo kazališta nije jednako predstavljeno u svim stručnim opisima. Antički putopisac Pauzanija povezao ga je s Polikletom, dok se u suvremenim tumačenjima raspravlja o tom pripisivanju. Za posjetitelja je sigurnije zadržati se na onome što građevina pokazuje: preciznom rasporedu kamenih sjedala i prilagodbi padini. Akustika je važan dio njezina ugleda, ali razgled ne mora postati natjecanje u glasnoći. Ostavite drugim posjetiteljima mogućnost da prostor dožive bez dovikivanja.

Od iskopavanja do povratka predstava

Sustavna iskopavanja kazališta počela su 1881. godine. Gledalište je sačuvalo mnogo izvornog kamena zahvaljujući zemlji koja ga je prekrila, dok je scenska zgrada pronađena znatno lošije očuvana. Današnji izgled rezultat je i opsežnih restauratorskih zahvata tijekom 20. stoljeća. Obnavljani su potporni zidovi, ulazna vrata i bočni dijelovi gledališta. Današnja cjelina zato svjedoči i o radu restauratora.

Prva moderna predstava u kazalištu bila je Sofoklova Elektra 1938. godine u režiji Dimitrisa Rontirisa. Izvedena je uz prirodno poslijepodnevno svjetlo, bez scenografije i posebne rasvjete. Rat je zaustavio planove o redovitoj kazališnoj sezoni. Povratak je uslijedio s Euripidovim Hipolitom 1954., a službeno osnivanje festivala 1955. obilježila je Hekuba. Predstave su ponovno dovele publiku u antičko gledalište.

Poslijeratna povijest donijela je i operne nastupe. Maria Callas pjevala je u Bellinijevoj Normi 1960. godine, a sljedeće u Cherubinijevoj Medeji. U festivalskom su repertoaru mjesto dobile i Aristofanove komedije, prvi put 1957. godine. Takvi podaci podsjećaju da se uporaba kazališta mijenjala i nakon njegove obnove. Različite predstave zahtijevale su različite pristupe sceni, kostimima i pokretu zbora. U prvim desetljećima festivala pravo nastupa imalo je samo grčko Nacionalno kazalište, a 1975. priključile su se i druge kazališne kuće. Dugotrajna rasprava o izvođenju antičke drame tako se nastavila upravo u prostoru u kojem kamena arhitektura snažno određuje odnos između izvođača i publike.

Savjeti za putnike

Za hodanje po kamenim površinama odaberite stabilnu obuću i pazite gdje stajete, osobito pri fotografiranju. Na otvorenom prostoru korisni su šešir i voda. Ne penjite se na ograđene ostatke i pratite označene prolaze. Ako želite fotografirati cijelo gledalište, najprije se sigurno zaustavite pa tek onda podignite telefon. Ostavite dovoljno prostora ljudima koji prolaze pokraj vas.

Pri provjeri lokacije razlikujte veliko kazalište Asklepijeva svetišta od Malog kazališta u obalnome naselju Palaia Epidavros. To su dva različita spomenika. Za osnovne podatke o području poslužite se službenom stranicom Visit Greece. Sačuvajte dogovorenu točku susreta i vrijeme povratka, a tempo hodanja prilagodite sebi. Za pogled na raspored kazališta nema potrebe žuriti prema višim redovima.