Promatranje kitova u Reykjavíku: kako razlikovati stanovnike zaljeva Faxaflói

Promatranje kitova u Reykjavíku otvara pogled na zaljev Faxaflói kao živo hranilište morskih sisavaca. U tim vodama mogu se susresti grbavci i mali usani, ali i dupini te obalne pliskavice. Planina Esja i obala stvaraju okvir za prizor u kojem se glavna promjena događa na površini mora.

Kratko pojavljivanje leđa ili peraje ponekad je sve što se vidi iznad površine. Oblik peraje i način izranjanja pomažu prepoznati životinju, pa za zanimljivo opažanje nije potreban veliki skok.

Promatranje kitova ukratko

• Država: Island
• Grad: Reykjavík
• Područje: zaljev Faxaflói
• Veliki kitovi: grbavac i mali usan
• Drugi sisavci: bjelokljuni dupin i obalna pliskavica
• Priroda susreta: slobodnoživuće životinje, bez jamstva opažanja
• Zanimljivost: jedan označeni mali usan zabilježen je približno 3.700 km od Faxaflóija

Promatranje kitova u Reykjavíku - tko živi u Faxaflóiju

Zaljev privlači životinje hranom, a vrste koje se ondje opažaju nisu jednake po veličini ni ponašanju. Uz velike kitove pojavljuju se bjelokljuni dupini i manje obalne pliskavice. Morske ptice također pripadaju tom obalnom prizoru, od bluna do čigri.

Peraja, dio leđa i pokret na površini mogu pripadati istoj životinji. Povezivanje tih kratkih opažanja korisnije je od zaključka da svaki novi obris pokazuje drugu vrstu.

Susret sa slobodnim životinjama nije zajamčen. Njihovo pojavljivanje ne slijedi raspored posjetitelja, a vremenske prilike mogu promijeniti uvjete opažanja. Upravo zato zaljev treba doživjeti kao prirodno stanište, s neizvjesnošću koja je sastavni dio susreta.

Grbavac - prepoznatljiv gost voda oko Reykjavíka

Grbavac može dosegnuti približno 18 m duljine, a procijenjeni životni vijek vrste iznosi oko 80 do 90 godina. Tijelo mu je pretežno crno, uz različitu količinu bijele boje na trbuhu, prsnim perajama i donjoj strani repa. Hrani se sitnom ribom i krilom, koje iz vode odvaja usima, rožnatim pločama u ustima.

Posebno je zanimljiva donja strana repne peraje. Raspored pigmentacije, oblik ruba i ožiljci mogu biti dovoljno osobiti da se jedinka prepozna na fotografijama. Znanstvenici tako uspoređuju opažanja i prate život istog kita kroz vrijeme.

Grbavci mogu udarati površinu prsnim ili repnim perajama i iskakati iz vode. Takvo ponašanje pripada njihovim mogućnostima, ali nije pravilo svakog opažanja. I mirno izranjanje pruža priliku da se uoče građa tijela i razlike među pojedinim životinjama.

Mali usan - drugi obris pri promatranju kitova

Mali usan, znanstvenog naziva Balaenoptera acutorostrata, može narasti do približno 10,7 m. Ima vitko tamno tijelo i srpasto povijenu leđnu peraju. Na prsnim perajama jedinki sjeverne hemisfere ističe se bijela traka, važna značajka njihova izgleda.

Sa svake strane gornje čeljusti malog usana nalazi se od 230 do 360 kratkih usi. One zadržavaju hranu pri istiskivanju vode iz usta. Mali usan i grbavac koriste taj način hranjenja, premda im se veličina i oblik tijela razlikuju.

Naziv mali usan lakše je razumjeti u usporedbi s grbavcem. Na otvorenoj vodi možete prvo pogledati oblik leđne peraje; bez predmeta poznate veličine teško je procijeniti duljinu tijela.

Dupini i male pliskavice u morskim vodama Reykjavíka

Bjelokljuni dupin stanovnik je hladnijih voda sjevernog Atlantika. Robusno tijelo, kratak kljun, visoka zakrivljena leđna peraja i svijetle mrlje razlikuju njegov izgled od jednolične tamne siluete. Vrsta se obično kreće u skupinama od 5 do 30 jedinki.

Hrani se ribom, rakovima i glavonošcima, a zvuk mu služi za komunikaciju i snalaženje. Podvodna buka može ometati te sposobnosti. More stoga za životinju nije samo vidljivi prostor vode, nego i zvučni okoliš u kojem pronalazi hranu i druge jedinke.

Obalna pliskavica znatno je manja, duga približno 1,5 do 1,7 m. Ima trokutastu leđnu peraju, tamnosiva leđa i svjetlije bokove. Oprezna je životinja koja obično ne prilazi pramčanom valu, a pri izranjanju ne stvara snažno prskanje poput očekivanog prizora razigranog dupina.

Trag koji iz Faxaflóija vodi preko oceana

Jedan mali usan označen odašiljačem u kolovozu 2004. dao je posebno zanimljiv podatak o kretanju. Signal je stizao do prosinca, kada se životinja nalazila u Kanarskoj struji zapadno od Afrike. Bila je približno 3.700 km od mjesta označavanja u Faxaflóiju.

Fotografije su također povezale pojedine grbavce opažene uz Island s kasnijim opažanjima na Karibima. Takvi nalazi otkrivaju da život životinje viđene u zaljevu može obuhvaćati udaljena morska područja. Pojedinačni trag pritom govori o konkretnoj jedinki, a ne određuje jednaku putanju svim kitovima.

Fotografija prepoznatljive peraje može povezati kratak susret s kasnijim opažanjem iste jedinke. Za istraživanje zato može biti korisna i snimka mirnog izranjanja.

Kako istraživanje nastavlja priču o susretu

U islandskim vodama satelitsko praćenje kitova prvi je put primijenjeno 1994., kada je jedan veliki usan praćen 45 dana. Odašiljač je omogućio bilježenje položaja životinje izvan pojedinačnog neposrednog opažanja. Takva istraživanja dopunjuju ono što se može saznati fotografijom, jer otkrivaju nastavak kretanja i nakon što kit nestane s površine pred promatračem. Različite metode zato daju različite dijelove slike njegova života.

Savjeti za promatranje kitova u Reykjavíku

Prije promatranja može pomoći usporedba fotografija leđnih i repnih peraja različitih vrsta. Na vodi se često vidi samo dio životinje, pa je korisno povezati oblik peraje s načinom izranjanja.

Kod grbavca posebno je zanimljiv uzorak donje strane repa, koji istraživačima pomaže prepoznati pojedinu jedinku. Susret i takav položaj repa nisu zajamčeni; i mirno izranjanje može otkriti prepoznatljiv detalj.

Informacije o promatranju i uvjetima na moru dostupne su na stranici turističkog ureda Reykjavíka.