Etna na Siciliji: kako su nastali vulkan i krateri Silvestri

Etna na istočnoj Siciliji ima čitav niz manjih vulkanskih stožaca na svojim padinama. Među njima su krateri Silvestri, nastali tijekom erupcije 1892. godine, na južnoj strani vulkana. Na njima se vidi kako erupcija može oblikovati nove kratere daleko ispod vrha planine.

Etna je aktivan vulkan i nove erupcije mijenjaju njezin krajolik. Uz polja lave rastu šume, dok niže padine zauzimaju i poljoprivredne površine. Krateri na obroncima i vršno područje zasebni su dijelovi planine, s različitim uvjetima pristupa.

Etna ukratko

• Država: Italija
• Položaj: istočna Sicilija
• Vrsta vulkana: stratovulkan
• Krateri Silvestri: nastali erupcijom 1892. godine
• Podrijetlo imena kratera: vulkanolog Orazio Silvestri
• Regionalni park: osnovan 1987. godine
• Svjetska baština: upisana na UNESCO-ov popis 2013. godine
• Zanimljivost: UNESCO-ova cjelina obuhvaća 19.237 hektara

Kako je nastala Etna

Vulkanska povijest ovog dijela Sicilije seže približno pola milijuna godina u prošlost. Početci aktivnosti prethode planini kakvu danas prepoznajemo: prve su se erupcije odvijale pod morem, na području nekadašnjeg zaljeva. Lava se pri dodiru s vodom naglo hladila i oblikovala zaobljene mase koje geolozi nazivaju jastučastim lavama.

Postupno su slijedile erupcije na kopnu i rast vulkanskog zdanja. INGV, talijanski institut za geofiziku i vulkanologiju, navodi da se prepoznatljiv stožasti oblik razvijao tijekom posljednjih stotinjak tisuća godina. Vulkanska aktivnost na širem području stoga je mnogo starija od današnjeg oblika planine.

Etna je stratovulkan. Naziv opisuje građu vulkana u kojem se izmjenjuju slojevi lave i materijala izbačenog eksplozivnim erupcijama. U njezinoj su prošlosti oba načina djelovanja važna: lava je tekla niz padine, a pepeo i drugi izbačeni fragmenti taložili su se na površini. Slojevitost zato pripada samoj građi vulkana, iako je iz daljine teško razaznati pojedine faze njegova nastanka.

Krateri Silvestri na južnoj padini Etne

Krateri Silvestri nalaze se približno na 1.900 metara nadmorske visine, sjeverno od Nicolosija. Nastali su tijekom erupcije na južnoj padini, koja je prema bazi INGV-a trajala od 9. srpnja do 29. prosinca 1892. godine. Riječ je o bočnoj erupciji: magma je izlazila kroz otvore na padini vulkana.

Tijekom te erupcije izbijale su fontane lave, a pepeo i sitni vulkanski fragmenti padali su na okolna područja. Lava je oblikovala polje koje se protezalo oko sedam kilometara prema jugu. Prema INGV-u, tokovi iz te erupcije dosegnuli su visinu od 920 metara nad morem. Niz otvora i široko polje lave pripadaju istoj erupciji, premda se protežu različitim dijelovima južne padine.

Krateri nose ime geologa i vulkanologa Orazija Silvestrija, istraživača Etne koji je umro dvije godine prije njihova nastanka. Sveučilište u Cataniji među njegovim radovima navodi i gipsani model stožaca Umberto i Margherita, nastalih 1879. godine; proučavanje vulkana tada je uključivalo i izradu opipljivih prikaza novog reljefa.

Zašto Etna ima kratere i na obroncima

Vršni krateri samo su dio sustava kroz koji Etna oslobađa plinove i izbacuje vulkanski materijal. Erupcije se mogu dogoditi i na padinama, gdje se otvaraju pukotine i nova erupcijska žarišta. Takva je aktivnost tijekom vremena oblikovala stotine manjih stožaca po obroncima.

Nekoliko stožaca može nastati duž iste pukotine, jedan uz drugi. INGV takav niz susjednih stožaca naziva talijanskim izrazom bottoniera. Njihov položaj tada prati smjer otvora kroz koji je izlazio vulkanski materijal.

Naziv Etna odnosi se na cijeli vulkan, a Silvestri na određen skup bočnih kratera. Silvestri pripadaju južnoj padini, dok se vršni krateri nalaze u višem dijelu Etne. Na vršnom području vrijede posebne sigurnosne odredbe, a ograničenja se mogu proširiti i niže, u blizini aktivnih otvora ili tokova lave.

Šume i nasadi na vulkanskom tlu

Na nižim padinama Etne vinogradi i maslinici izmjenjuju se sa šumama hrasta i kestena. Vegetacija ovisi o podlozi, izloženosti padine i nadmorskoj visini, ali i o tome kako su novi tokovi lave promijenili teren. Zbog toga se prijelaz iz zelenila u ogoljelo vulkansko područje ne može svesti na jednu visinsku crtu.

Bukva raste i oko 2.000 metara, pa i iznad te visine. Na Etni raste i endemična breza, vrsta vezana upravo uz ovaj vulkan. Iznad šuma pojavljuju se niski jastučasti busenovi astragala, među kojima druge planinske biljke nalaze zaklon; prema vršnom području biljni svijet postaje sve oskudniji.

Čovjek je niže padine dodatno oblikovao terasama i prostorima za preradu poljoprivrednih proizvoda. Park navodi vinograde, maslinike, nasade pistacija i voćnjake kao dijelove tog krajolika. Obrađena zemlja, šume i stari tokovi lave ovdje dijele iste padine.

Etna kao mjesto istraživanja i svjetska baština

Ljudi bilježe aktivnost Etne najmanje 2.700 godina. Ta duga dokumentacija važna je za razumijevanje vulkana jer omogućuje usporedbu povijesnih opisa s tragovima sačuvanima u krajoliku. UNESCO je Etnu 2013. godine uvrstio na popis svjetske baštine zbog geoloških procesa i vulkanskih oblika.

Zaštita obuhvaća dio Regionalnog parka Etna, osnovanog 1987. godine. Znanstvena vrijednost lokaliteta povezana je s raznolikošću oblika: uz kratere i tokove lave tu su i vulkanske špilje. Znanstvenici prate potrese i promjene tla na vulkanu, a koriste se i snimkama kamera.

Savjeti za putnike

Zatvorena, čvrsta obuća i vjetrovka dobar su izbor za Etnu, čak i kada je uz obalu ugodno toplo. Na većoj visini temperature su niže, a vrijeme se može brzo promijeniti. Dodatni sloj odjeće lako možete spremiti u mali ruksak; korisno je ponijeti i vodu te kapu za zaštitu od sunca.

Pri hodanju i fotografiranju najbolje je ostati na dopuštenoj trasi, uz pozornost na podlogu. Fotografiju možete snimiti nakon što zastanete na stabilnom mjestu, bez približavanja rubu radi boljeg kadra. Ako na terenu postoje oznake zabrane ili nove upute nadležnih službi, one imaju prednost pred starim opisima i kartama.

Prije posjeta korisno je provjeriti obavijesti o vremenu i pristupu, osobito ako se promijeni vulkanska aktivnost. Sama oznaka mjesta na karti nije potvrda da mu se smije pristupiti. Aktualne obavijesti i poveznice na odluke nadležnih tijela možete potražiti na službenoj stranici Parka Etna.