Santa Croce u Firenci: grobnice velikana i Giottove freske

Santa Croce u Firenci franjevačka je bazilika u kojoj se uz oslikane kapele nalaze grobnice Michelangela, Galilea Galileija i Niccolòa Machiavellija. Imena poznata iz školskih udžbenika ovdje dobivaju kamene okvire, kipove i natpise, pa se povijest grada može čitati i kroz njegove pokojnike. Uz Danteovo ime potrebno je razlikovati spomenik od groba: Danteov spomenik obilježava pjesnikovu uspomenu, dok njegovi posmrtni ostaci počivaju u Ravenni.

Bazilika Santa Croce pripada većem sklopu s klaustrima, sakristijom i kapelom Pazzi. Zato se njezina umjetnička priča nastavlja izvan glavnog crkvenog prostora. Giottovi prizori i kasniji grobni spomenici u bazilici pokazuju promjene kroz stoljeća. Kapela Pazzi čuva znatno ujednačeniju renesansnu zamisao.

Santa Croce ukratko

• Država: Italija
• Grad: Firenca
• Vrsta: franjevačka bazilika i samostanski kompleks
• Početak gradnje sadašnje bazilike: 1295., prema dataciji koju prihvaća upravitelj
• Posveta: 1443. godine
• Pročelje: neogotičko, iz 19. stoljeća
• Turistički ulaz: naplaćuje se
• Zanimljivost: Danteov kenotaf svečano je otkriven 1830. godine, ali pjesnik je pokopan u Ravenni.

Povijest Santa Croce: srednjovjekovna crkva i novije pročelje

Za početak gradnje današnje crkve Opera di Santa Croce prihvaća 1295. godinu, premda stariji kroničarski zapis navodi prethodnu godinu. Projekt se najčešće pripisuje Arnolfu di Cambiju, uz ogradu da atribucija nije potpuno sigurna. Gradnja se odvijala u više faza, pa ni podatak o njezinu početku ne treba poistovjetiti s dovršetkom crkve.

Papa Eugen IV. posvetio je crkvu 1443. godine. Njezino pročelje, međutim, potječe iz 19. stoljeća i djelo je arhitekta Niccolòa Matasa u neogotičkom stilu. Pogled s trga zato ne pokazuje jednu jedinstvenu srednjovjekovnu zamisao: vanjština i unutrašnjost nose različite datume. Bez tog podatka lako je svim dijelovima zgrade pripisati isto razdoblje.

Unutra osmerokutni stupovi i šiljasti lukovi razdvajaju glavni od bočnih brodova, dok iznad njih ostaje vidljiva drvena krovna konstrukcija. Prostor djeluje široko i pregledno. Umjesto da se pogled zaustavi na jednom središnjem djelu, uzduž zidova izmjenjuju se oltari i grobni spomenici; upravo se kroz taj niz može pratiti kako je crkva dobivala nova obilježja.

Grobnice u Santa Croce i Danteov prazan spomenik

Michelangelov grobni spomenik nastao je prema projektu Giorgia Vasarija, a Galileov prema nacrtu Giovannija Battiste Fogginija. U bazilici su i grobnice Machiavellija te skladatelja Gioachina Rossinija. Povezuje ih mjesto sjećanja, iako njihova djela pripadaju različitim područjima i vremenima. Uz poznata imena pogledajte i figure koje ih okružuju: upravo one daju ton pojedinom spomeniku.

Danteov je slučaj drukčiji. Stefano Ricci izradio je njegov kenotaf, odnosno spomenik bez pokojnikovih ostataka, a svečano otkrivanje održano je 1830. godine. Pjesnik je umro u progonstvu i pokopan je u Ravenni. Danteov spomenik stoga čitajte kao firentinsku počast pjesniku pokopanom u drugome gradu.

Na Riccijevu spomeniku Dante sjedi iznad sarkofaga, a uz njega su alegorijske figure Italije i Pjesništva. Italija stoji, dok Pjesništvo oplakuje pjesnika. Za čitanje prizora nije potrebno poznavati cijelu pjesnikovu biografiju: kipovi pokazuju kako je grad želio predstaviti odnos prema Danteu.

Giottove freske u obiteljskim kapelama

Giotto je za kapelu Bardi oslikao prizore iz života svetoga Franje, a za kapelu Peruzzi priče o Ivanu Krstitelju i Ivanu Evanđelistu. Imena kapela podsjećaju na obitelji koje su naručivale i financirale umjetnička djela. Franjevačka crkva ujedno je bila prostor u kojem su firentinske obitelji ostavljale vidljiv trag vlastite pobožnosti i položaja.

Kod ciklusa zidnih slika pogledom povežite susjedne scene i pratite promjene položaja likova. U kapeli Bardi glavna je tema Franjo; u Peruzzi se pripovijedanje dijeli između dvojice svetaca s istim imenom. Već ta razlika olakšava snalaženje među prizorima. U kapeli Peruzzi slike su izvedene uglavnom na suhoj žbuci, pa upravitelj upravo tu tehniku, uz kasnija premazivanja i restauracije, navodi među razlozima slabije očuvanosti prikaza; naziv zidne slike ovdje je precizniji od fresaka.

U kompleksu su sačuvana i djela Taddea Gaddija, među njima Posljednja večera i Stablo života. Tako se uz Giotta pojavljuje i slikarstvo njegovih nastavljača. Santa Croce pruža mogućnost uspoređivanja različitih umjetničkih rješenja unutar iste vjerske sredine, bez potrebe da se sva djela promatraju kao dio jednoga jedinstvenog ciklusa.

Kapela Pazzi: proporcije, sivi kamen i bijeli zidovi

Kapela Pazzi otvara se prema prvom klaustru. Andrea de' Pazzi naručio ju je kao obiteljsku kapelu i prostor za sastanke franjevaca, a projekt je dao Filippo Brunelleschi. Gradnja je započela 1443. godine. Njezina se dvostruka namjena može iščitati iz kamene klupe koja prati zidove, podsjećajući na okupljanja redovnika.

Sivi kamen pietra serena ocrtava lukove i druge arhitektonske elemente na bijeloj podlozi zidova. Središnji prostor natkriva kupola, a bočne cjeline slijede simetričan raspored. Ovdje se pažnja prirodno pomiče s pojedinih prizora na odnose među dijelovima građevine: širinu prostora, položaj otvora i ritam kamenih obruba.

Na zidovima su kružni reljefi apostola u glaziranoj terakoti, djela Luce i Andree della Robbije. Boja je raspoređena u jasno omeđenim poljima, pa ne prekriva arhitektonski nacrt. Nakon složenih grobnih kompozicija taj se prostor može čitati jednostavnije, kroz nekoliko ponovljenih oblika i njihov međusobni odnos.

Savjeti za putnike

Odaberite udobnu obuću koja dobro prianja uz podlogu: povijesni podovi i stube mogu biti neravni i skliski. Za ulazak pripremite odjeću koja prekriva ramena i noge, a zimi dodajte topliji sloj jer u kompleksu može biti hladno. Za privatne fotografije dopušten je fotoaparat bez bljeskalice i stativa, osim tijekom vjerskih obreda; u prostoru se traži tišina.

Ako imate poteškoća s kretanjem, prije posjeta provjerite pristup pojedinim dijelovima. Bazilika i klaustar imaju pristup rampom odnosno podiznom platformom, ali do nekih kapela i sakristije vode stube. Osoblju jasno navedite koji prostor želite dosegnuti kako biste dobili primjenjivu uputu.

Turistički ulaz u Santa Croce naplaćuje se, a ulaz za posjetitelje i blagajna nalaze se na sjevernoj strani, u Largo Bargellini. Uvjete ulaska, dostupnost prostora i pravila provjerite na službenoj stranici Santa Croce. Sačuvajte podatak o bočnom ulazu uz potvrdu ulaznice.