Atrakcije
Locorotondo u Apuliji: krovovi cummerse, bijele ulice i vinogradi Valle d’Itrije
Upoznajte Locorotondo, bijeli grad u dolini Valle d’Itria: krovove cummerse, povijesne crkve, palaču Morelli i tradiciju lokalnog vina.
Locorotondo u Apuliji prepoznaje se po bijeloj staroj jezgri koja prati zaobljen oblik brijega i po neobičnim kosim krovovima zvanima cummerse. Ispod nje prostire se krajolik doline Valle d’Itria, s vinogradima, suhozidima i kamenim kućicama trulli. Ovdje se izgled grada najbolje razumije zajedno s okolicom: isti kamen povezuje kućne pragove, krovove i obrađena polja.
Locorotondo ukratko
- Regija: Apulija, jug Italije
- Krajolik: Valle d’Itria
- Nadmorska visina: oko 410 metara
- Posebnost kuća: kosi krovovi cummerse
- Glavna crkva: San Giorgio Martire
- Povijesna palača: Palazzo Morelli
- Vinska oznaka: Locorotondo DOC
- Zanimljivost: prvi poznati pisani spomen mjesta potječe iz 1195.
Locorotondo i priča o gradu zaobljene jezgre
Ime Locorotondo povezuje se s latinskim izrazom locus rotundus, odnosno okruglim mjestom. Prvi poznati pisani dokument datira iz 1195., kada je car Henrik VI. potvrdio posjede benediktinskoga samostana Santo Stefano u Monopoliju. U dokumentu se spominju naselje i crkva posvećena svetom Jurju, što povezuje ime grada s njegovom dugom crkvenom poviješću.
Povijesna jezgra na oko 410 metara nadmorske visine ostavlja dojam zbijenog, zaobljenog sklopa bijelih kuća. Taj opis ne treba shvatiti kao geometrijski savršen krug: zanimljiv je odnos ruba brijega, uličica i pročelja koja se uz njih nižu. Zaobljenost se jasnije uočava u cjelini naselja nego u pojedinačnom kadru uske ulice.
Izdaleka se vidi zaobljen obris naselja na brijegu. U uskim ulicama dolaze do izražaja vrata, balkoni i kameni krovovi, detalji koji se u panorami stapaju u bijelu cjelinu.
Cummerse u Locorotondu i kamen iz krajolika
Cummerse su kuće s visokim, kosim krovovima prekrivenima tankim vapnenačkim pločama zvanima chiancarelle. Njihove ravne krovne plohe i zabati razlikuju se od stožastih krovova trullija. U istom su krajoliku tako nastala dva prepoznatljiva oblika kamene gradnje.
Nagib krova imao je i praktičnu ulogu u prikupljanju vode, pa prepoznatljiv izgled nije samo ukrasna odluka. Bijela pročelja, sivi kameni pokrovi i kovane balkonske ograde stvaraju jednostavnu osnovu kojoj se pridružuju lončanice i obojena vrata. Upravo ti mali detalji daju pojedinim kućama osobnost unutar naizgled vrlo ujednačene cjeline.
San Giorgio i crkva Santa Maria della Greca
Glavna crkva San Giorgio Martire građena je između 1790. i 1825. na mjestu ranijih crkvenih građevina. Njezin tlocrt čini grčki križ upisan u kvadrat, s izduženim prezbiterijem i apsidom. Takva središnja organizacija prostora daje drukčiji dojam od jednostavnog uzdužnog niza, pa je arhitekturu crkve zanimljivo razumjeti i kroz tlocrt, a ne samo kroz pročelje.
Santa Maria della Greca otvara drukčiju povijesnu temu: povezanost mjesta s istočnim kršćanskim obredom. Njezini počeci nisu potpuno razjašnjeni, no dokumentirani spomen postoji iz 1520., a istočni je obred prestao između 1564. i 1578. Zbog te slojevite povijesti preciznu godinu nastanka crkve nije dobro predstavljati kao posve nesporan podatak.
Unutrašnjost je podijeljena na tri lađe, pri čemu središnju obilježavaju šiljasti lukovi i rebrasti križni svodovi. Bočni prostori imaju drukčije svodno rješenje, a kapiteli pokazuju renesansne oblike uz arhitekturu koja se oslanja na starije uzore. Takva kombinacija pomaže razumjeti zašto jednu crkvu nije uvijek dovoljno svesti na jednu stilsku oznaku.
Palazzo Morelli i raskoš u bijelim ulicama
Palazzo Morelli privlači pozornost bogato oblikovanim ulaznim portalom, obiteljskim grbom i maskom zamišljenom kao znak dobre sreće. Palača se povezuje s 1819. godinom, dok njezin ukrasni jezik pripada baroknoj tradiciji. Zaobljene, prema van ispupčene ograde balkona od kovanog željeza daju pročelju dodatnu dubinu i lakoću.
Iza portala nalazi se malo dvorište s vanjskim stubištem, a raspored prostora odražava hijerarhiju gospodske kuće. Palača tako pokazuje kako se društveni položaj izražavao kroz arhitekturu, od javno vidljivog ulaza do unutarnjeg rasporeda. U odnosu na jednostavnije okolne kuće, njezin portal posebno jasno pokazuje koliko jedan detalj može promijeniti karakter čitave ulice.
Locorotondo DOC i vinogradi doline Valle d’Itria
Vinogradarski krajolik dobiva konkretno ime u oznaci Locorotondo DOC, priznatoj 1969. godine. Područje proizvodnje obuhvaća Locorotondo, Cisternino i dio općine Fasano. Vino stoga nosi ime grada, ali pripada širem prostoru u kojem se isprepliću naselja i poljoprivredno zemljište.
Za osnovni Locorotondo bez navođenja sorte propisana je osnova od najmanje 50 posto verdece i 35 posto sorte bianco d’Alessano. Preostali dopušteni udio drugih odgovarajućih bijelih sorti može iznositi najviše 15 posto. Osnovni tip opisuje se kao suho vino blijedožute boje i blago gorkaste završnice, dok oznaka obuhvaća i druge tipove, među njima pjenušavi spumante i passito.
Lungomare iznad vinograda umjesto morske obale
Ime Lungomare obično upućuje na šetnicu uz more, ali ovdje vas ne vodi na obalu. Locorotondo leži među brežuljcima, a njegov Lungomare je panoramski rub uz Via Nardelli, s pogledom prema okolici.
Pogled s ruba stare jezgre obuhvaća vinograde, maslinike, suhozide i trulli. Kamena gradnja tako povezuje naselje s okolnim poljima, gdje se isti materijal koristi za drukčije potrebe.
Savjeti za putnike
Ulice stare jezgre popločene su kamenom, a glatki dijelovi mogu biti skliski kada su mokri; pri odabiru obuće imajte na umu podlogu i prianjanje potplata. Fotografije bijelih pročelja snimajte iz javnog prolaza, bez zaklanjanja kućnih ulaza ili ulaska u privatna dvorišta. Za ulazak u crkve treba biti primjereno odjeven i pridržavati se istaknutih pravila odijevanja. Tijekom molitve i obreda održavajte tišinu i ne ometajte vjernike.
Ako kušate Locorotondo DOC, možete provjeriti oznaku na etiketi i pitati koji je tip vina u čaši, jer oznaka obuhvaća više stilova. Za informacije o znamenitostima i dostupnosti pojedinih prostora korisna je službena stranica Locorotonda.