Montecatini Terme: toskanski grad izgrađen oko izvora

Montecatini Terme razvio se oko mineralnih izvora u toskanskoj Valdinievole. Njegova prostrana šetališta, termalne zgrade i hoteli pripadaju drukčijoj povijesti od one koju obično povezujemo s utvrđenim gradovima Toskane: ovdje je izgled grada određivao boravak u lječilištu. Iznad njega, na brežuljku, stoji stariji Montecatini Alto.

Razlika se dobro vidi u arhitekturi. Donji grad otvara se parkovima i dugim pročeljima, a gornji je sačuvao srednjovjekovnu jezgru. Kompleks Terme Tettuccio ima monumentalne kolonade i umjetnički uređene prostore za pijenje mineralne vode.

Montecatini Terme ukratko

• Država: Italija
• Regija: Toskana, Valdinievole
• UNESCO: 2021. upisan u serijsko dobro Veliki lječilišni gradovi Europe
• Opseg UNESCO dobra: 11 gradova u sedam država
• Tettuccio: prvo zdanje građeno od 1779. do 1781.
• Arhitekt prvog Tettuccia: Niccolò Gasparo Paoletti
• Umjetnost u termama: keramički paneli Basilija Cascelle i radovi Galilea Chinija

Kako je Montecatini Terme postao lječilišni grad

Povijest Montecatinija najprije se odvijala na uzvisini. Montecatini Alto bio je utvrđeno naselje, uključeno u borbe za prevlast između toskanskih gradova. Položaj iznad doline imao je obrambenu vrijednost, dok su izvori u podnožju s vremenom potaknuli razvoj sasvim drukčijeg naselja.

Velik poticaj termama dala je dinastija Habsburg-Lothringen u 18. stoljeću. Za velikoga vojvode Pietra Leopolda nastaju nova lječilišna zdanja, među njima prvo zdanje Tettuccia. U gradu se nalazi i termalno zdanje Leopoldine.

Razvoj se nije zaustavio na izvorima i prostorijama za terapiju. Lječilišni boravak tražio je smještaj i mjesta za druženje, a šetnja je pripadala tadašnjoj kulturi liječenja. Parkovi i promenade odgovarali su tim potrebama, pa se razvoj grada može pratiti i izvan samih lječilišnih zgrada.

Tettuccio: mali krov i velika kolonada

Naziv Tettuccio povezuje se s malim drvenim krovom koji je štitio izvor. Današnje zdanje na kraju Viale Verdi znatno je veće od tog prvog zaklona. Arhitekt Niccolò Gasparo Paoletti projektirao je prvo lječilišno zdanje po nalogu Pietra Leopolda; gradilo se od 1779. do 1781.

Današnji monumentalni kompleks rezultat je kasnije pregradnje prema projektu Uga Giovannozzija. Njegov raspored nadahnut je rimskim termama, s kolonadama, dvorištima i odvojenim prostorima različitih namjena. Travertinski stupovi ponavljaju se uz otvorene prostore, a na ulazu se pojavljuje nadstrešnica od kovanog željeza i obojenog stakla.

U galeriji za pijenje vode nalazi se sedam velikih keramičkih panela Basilija Cascelle. Prikazuju ljudsku dob i povezanost s vodom, iznad pultova od višebojnog mramora. Paviljon za glazbu i povijesna kavana pripadaju istom kompleksu; njihova prisutnost objašnjava kako su se terapija i društveni život odvijali unutar zajedničkog prostora.

Montecatini Terme i UNESCO-ova lječilišna baština

Montecatini je 2021. uvršten na UNESCO-ov popis kao dio dobra Veliki lječilišni gradovi Europe. Cjelinu čini jedanaest gradova u sedam država, među kojima su Bath, Baden-Baden i Karlovy Vary. Montecatini je talijanski predstavnik te skupine.

Upis obuhvaća mnogo širu priču od same ljepote termalnih zgrada. UNESCO prepoznaje europsku lječilišnu kulturu koja se osobito razvijala od početka 18. stoljeća do tridesetih godina 20. stoljeća. Prirodni mineralni izvori povezivali su arhitekturu za liječenje s hotelima, vrtovima i prostorima za razonodu.

Takav je grad trebalo oblikovati za dulji boravak gostiju. Prostor između zgrada imao je vlastitu ulogu, jer se u njemu šetalo, odmaralo i susretalo druge posjetitelje. Parkovi i šetališta zato pripadaju zaštićenoj lječilišnoj cjelini zajedno s dvoranama u kojima se koristila mineralna voda.

Montecatini Terme: keramika i secesija u Tamericiju

Terme Tamerici nose ime po tamariskama koje su rasle uz izvor. Njihova povijest povezana je s obitelji Schmitz, koja je u 19. stoljeću prodavala tamošnju mineralnu vodu. U početku su uz izvor stajali skromniji objekti za crpljenje i skladištenje, a poslije je nastalo reprezentativno zdanje.

Pregradnja od 1909. do 1911. donijela je projekt arhitekata Giulija Bernardinija i Uga Giustija. Zgrada spaja različite povijesne uzore, dok je Galileo Chini radio na njezinu umjetničkom uređenju. Keramika, oslikane površine i staklo pretvaraju prostor nekadašnjeg posluživanja vode u važan primjer dekorativne umjetnosti grada.

Tamerici pomaže razumjeti zašto se uz Montecatini često spominje talijanski stil Liberty, odnosno secesija. Pultovi i zidne površine dobivali su umjetnički oblikovane detalje. Umjetničko uređenje obuhvaćalo je i opremu koju su gosti koristili pri pijenju vode.

Montecatini Alto i crveni vagoni uspinjače

Montecatini Alto čuva stariju, srednjovjekovnu stranu naselja. U odnosu na donji grad, njegova zbijena jezgra i položaj na brežuljku pripadaju drukčijoj logici gradnje. Uličice i trgovi slijede uzvisinu, dok se iz naselja otvaraju pogledi na Valdinievole.

Uspinjača povezuje gornji i donji Montecatini. Dva crvena vagona uspinjače povezuju donji grad s Montecatinijem Alto. Nazivi Terme i Alto označavaju taj odnos donjega grada i starijeg naselja na uzvisini.

Lokalnu svakodnevicu predstavlja i jednostavnija znamenitost, slastica cialda di Montecatini. Čine je dvije tanke oblatne s bademovim nadjevom.

Savjeti za putnike

Pri pripremi za Montecatini može pomoći razlikovanje donjega lječilišnog grada od Montecatinija Alta na brežuljku. Za kretanje kamenim uličicama gornjeg naselja praktična je obuća koja dobro drži stopalo, a pri kiši možete usporiti na kosim dijelovima. Naziv smještaja ili zgrade vrijedi zapisati u punom obliku kako se Terme i Alto ne bi zamijenili.

Ako vas zanima određeno termalno zdanje, korisno je provjeriti njegov naziv i uvjete pristupa zasebno. Opis povijesnog kompleksa ne govori sam po sebi koji su njegovi prostori dostupni, a arhitektonski razgled i termalni tretman različite su vrste posjeta.

Za informacije o pojedinim znamenitostima možete se osloniti na službeni kulturno-turistički portal Montecatinija. Pri fotografiranju prolaza i ulaza dobro je ostaviti dovoljno mjesta onima koji ulaze u zgradu ili iz nje izlaze.