Vatikanski muzeji i Sikstinska kapela: što otkrivaju freske i skulpture

U Vatikanskim muzejima možete tražiti Rafaelovo lice među antičkim filozofima, pratiti obalu Italije na zidnim kartama i usporediti Michelangelov mirniji prizor Stvaranja Adama s mnoštvom figura u Posljednjem sudu. Poznata djela pripadaju različitim prostorima: zbirci antičkih skulptura, papinskim odajama i Sikstinskoj kapeli.

Njihove se povijesti pritom preklapaju. Papa Julije II. kupio je Laokoona za zbirku, Rafael je sa suradnicima radio na odajama, a Michelangelo je oslikao strop kapele čiji su zidovi već nosili prizore drugih slikara. Nekoliko detalja dovoljno je da tim cjelinama počnete pristupati pažljivije.

Vatikanski muzeji ukratko

• Lokacija: Vatikan, samostalna država unutar Rima
• Početak antičke zbirke: papa Julije II. izložio je antičke skulpture 1506. godine
• Rafaelove sobe: oslikavane od 1508. do 1524. godine
• Galerija zemljopisnih karata: duga 120 metara, s 40 zemljopisnih prikaza
• Strop Sikstinske kapele: Michelangelo ga je oslikao od 1508. do 1512.
• Posljednji sud: Michelangelo je fresku oslikao od 1536. do 1541.
• Središte stropa Sikstinske kapele: devet prizora iz Knjige Postanka

Vatikanski muzeji: Laokoon i početak papinske zbirke

Godine 1506. Julije II. izložio je antičke skulpture u dvorištu koje danas nazivamo Osmerokutnim. Među njima su bili Apolon Belvederski i nedavno pronađeni Laokoon, čiju je skulpturalnu skupinu papa odmah kupio. Ondje se oblikovala jezgra antičke zbirke.

Laokoon prikazuje trojanskog svećenika i njegova dva sina obavijene zmijama. Prema mitu, upozoravao je Trojance na drvenoga konja, a njegovo stradanje dio je priče o padu Troje. Napeta tijela i povezani pokreti prenose borbu. Kip prenosi emociju volumenom, a freska bojom i prividom prostora.

Rafaelove sobe: koga prikazuje Atenska škola

Rafaelove sobe pripadale su papinskim odajama, a oslikavanje je trajalo od 1508. do 1524. godine. Nakon Rafaelove smrti posao su nastavili učenici, pa naziv cjeline obuhvaća i rad njegove radionice.

U Atenskoj školi, u Stanza della Segnatura, Platon i Aristotel stoje u središtu okupljenih mislilaca. Platon pokazuje prema gore i drži Timeja, dok Aristotel nosi Etiku. Arhitektura iza njih nadahnuta je Bramanteovom zamisli nove bazilike sv. Petra: Rafael antičke filozofe smješta u prostor povezan s graditeljskim zamislima vlastitog vremena.

Među likovima potražite Heraklita oslonjenog na kameni blok, kojemu je slikar dao Michelangelovo lice. Rafael je uključio i sebe, na krajnjoj desnoj strani, s crnom kapom. Zamišljeni susret filozofa tako okuplja i slikare koji su živjeli mnogo stoljeća poslije njih.

Galerija zemljopisnih karata: Italija na zidovima Vatikana

Galerija zemljopisnih karata duga je 120, široka šest metara i sadržava 40 kartografskih prikaza. Naručio ju je papa Grgur XIII., a Egnazio Danti oblikovao je znanstvenu i ikonografsku zamisao. Na zidovima su talijanski krajevi i crkveni posjedi, uz gradove i povijesne epizode.

Raspored regija prati podjelu kao da Apenini prolaze sredinom galerije. S jedne su strane ligurska i tirenska područja, s druge alpska i jadranska. Dok pratite obalu ili tražite grad, pogledajte i kako ga je autor izdvojio iz okolnog krajolika. Karte pokazuju i način na koji su naručitelj i autori željeli predstaviti teritorij.

Sikstinska kapela imala je freske i prije Michelangela

Papa Siksto IV., po kojemu je kapela dobila ime, dao je obnoviti raniju Cappella Magna između 1477. i 1480. godine. Perugino, Botticelli, Ghirlandaio i Rosselli sa suradnicima zatim su na zidovima naslikali prizore iz Mojsijeva i Kristova života.

Michelangelo je strop oslikao od 1508. do 1512. U središnjem nizu rasporedio je devet prizora iz Knjige Postanka, a oko njih proroke, sibile i druge figure. Stvaranje Adama, toliko često izdvojeno na reprodukcijama, pripada toj široj cjelini.

Razmak između ruku u Stvaranju Adama

Bog, nošen anđelima i obavijen plaštem, naginje se prema Adamu, čije atletsko tijelo miruje. Ispružene ruke usmjeravaju pogled prema prostoru između prstiju i biblijskoj temi darivanja života.

Pogledajte i cijelu kompoziciju oko poznatih ruku. Skupina oko Boga pokrenuta je, dok Adam ostaje opušteniji, a razmak među njima pojačava očekivanje. Taj odnos teže je zamijetiti na reprodukciji koja prikazuje samo ruke.

Posljednji sud u Sikstinskoj kapeli, naslikan desetljećima poslije

Michelangelo se vratio u kapelu kako bi od 1536. do 1541. oslikao oltarni zid. U središtu Posljednjeg suda postavio je Krista, okruženog svetcima i mnoštvom likova u pokretu. Svetog Petra prepoznat ćete po ključevima, a svetog Bartolomeja po vlastitoj koži koju drži. U njoj se obično prepoznaje Michelangelov autoportret.

Nage figure izazvale su rasprave. Godine 1564. donesena je odluka da se dio njih prekrije naslikanim draperijama, a posao je povjeren Danieleu da Volterri. Dodaci su se nastavili i kasnije, pa današnja freska nosi i tragove zahvata nakon Michelangelova rada.

Savjeti za posjet Vatikanskim muzejima

Prije posjeta pogledajte praktične informacije na službenoj stranici Vatikanskih muzeja. U Sikstinskoj kapeli traži se tišina, a fotografiranje i snimanje nisu dopušteni. S glavnim temama fresaka zato se korisno upoznati unaprijed.

Budući da muzeji obuhvaćaju mnogo dvorana i zbirki, prije posjeta odaberite nekoliko djela koja posebno želite vidjeti i provjerite gdje se nalaze. Pogledajte njihove reprodukcije i izdvojite detalje koje ćete potražiti uživo, primjerice Rafaelov autoportret ili odnos figura u Stvaranju Adama. Takva priprema pomoći će vam da tijekom posjeta lakše prepoznate odabrana djela i usmjerite pažnju na ono što vas zanima.