San Gimignano: 14 tornjeva, gradski trgovi i vino Vernaccia

San Gimignano u Toskani prepoznatljiv je po kućama tornjevima koje se uzdižu iznad povijesne jezgre. Od nekadašnjih približno 72 sačuvano ih je 14, prema UNESCO-ovu opisu grada. Njihova silueta govori o moći srednjovjekovnih obitelji, ali i o urbanom prostoru u kojem su trgovi, palače, crkve i izvori vode činili povezanu cjelinu.

Ispod tornjeva nalaze se trgovi, zdenci, palače i crkve. Njihova umjetnička djela i raspored prostora približavaju svakodnevni, vjerski i politički život srednjovjekovnoga grada.

San Gimignano ukratko

• Država i grad: Italija, San Gimignano
• Povijesni put: Via Francigena.
• Kuće tornjevi: približno 72 nekada, 14 sačuvanih.
• UNESCO: povijesna jezgra upisana 1990.
• Glavni trgovi: Piazza della Cisterna i Piazza del Duomo.
• Lokalno vino: Vernaccia di San Gimignano.
• Torre Grossa: 54 metra, dovršena 1311.

San Gimignano i bogatstvo uz Via Francigenu

Položaj na Via Francigeni učinio je grad važnim mjestom za hodočasnike koji su putovali prema Rimu i iz njega. San Gimignano postao je neovisan 1199., a plemićke i bogate trgovačke obitelji gradile su utvrđene kuće tornjeve. One su istodobno bile arhitektura stanovanja, sigurnosti i vidljivoga obiteljskog ugleda.

Epidemije i glad u 14. stoljeću pridonijele su smanjenju stanovništva i gubitku ranijega položaja. Kasniji sporiji razvoj ograničio je preobrazbe koje su izmijenile mnoge druge talijanske gradove. Sačuvana jezgra zato zadržava prepoznatljiv odnos ulica, trgova i građevina oblikovan tijekom srednjega vijeka.

Piazza della Cisterna: San Gimignano oko vode i trgovine

Piazza della Cisterna nosi ime po središnjem zdencu i cisterni. Na kamenu je sačuvan grb Guccia dei Malavoltija. Osmerokutna konstrukcija od travertina ističe se unutar nepravilno trokutastoga prostora popločanog opekom.

Trg su oblikovale kuće, palače, tornjevi, trgovine i gostionice. Uz njega stoji i Torre del Diavolo, vezan uz lokalnu legendu o vlasniku koji se vratio s putovanja i zatekao viši toranj. Priča neobjašnjeno povećanje pripisuje vragu, dodajući obiteljskoj arhitekturi sloj gradske predaje.

Torre Grossa i javno lice srednjovjekovnog San Gimignana

Torre Grossa, visok 54 metra i dovršen 1311., najviši je gradski toranj. Nalazi se uz kompleks gradske palače na Piazzi del Duomo, a na vrhu ima prostor za zvona. Njegov položaj jasno povezuje vertikalu tornja s javnim središtem, pa silueta grada uključuje i arhitekturu zajedničkih institucija.

Palazzo Comunale, poznat i kao Palazzo del Popolo, nalazi se uz kolegijalnu crkvu i čini povijesnu jezgru Gradskih muzeja. Slikarski ciklusi u njegovim prostorijama nastali su za ljude koji su upravljali gradom.

Freske gradske palače i poruke dužnosnicima

Lippo Memmi naslikao je 1317. Bogorodicu u slavi u dvorani vijeća. Djelo se oslanja na primjer Simonea Martinija u sienskoj gradskoj palači, pokazujući umjetničke veze među toskanskim gradovima. Uz njega se nalaze prizori viteških turnira i lova iz ranijega slikarskog ciklusa.

U prostoriji podestata freske pripisane Memmu di Filippucciju uključuju ljubavne prizore i moralne pouke. Njihove poruke bile su namijenjene dužnosniku koji je trebao odoljeti korupciji i iskušenjima. Pinakoteka dodatno predstavlja veze firentinskoga i sienskog slikarstva, među ostalim kroz djela Filippina Lippija, Benozza Gozzolija i Pinturicchija.

Duomo u San Gimignanu i slikarska priča o svetoj Fini

Kolegijalna crkva Santa Maria Assunta ima bazilikalni prostor koji ritmizira 14 kamenih toskanskih stupova, dijelom okruglih, dijelom osmerokutnih. Zidove prekrivaju prizori Staroga i Novoga zavjeta, pri čemu su novozavjetne scene na desnoj strani povezane s Lippom i Federicom Memmijem te utjecajem Simonea Martinija na njihov način slikanja i oblikovanja biblijskih pripovijesti. Starozavjetni ciklus Bartola di Fredija datira iz 1367., a plava boja svodova i ukrasne trake lukova dopunjuju srednjovjekovni koloristički dojam.

Sveta Fina bila je djevojka iz San Gimignana koja je živjela od 1238. do 1253. godine, a u gradu se štuje kao zaštitnica. Još kao djevojčica teško je oboljela, a prema vjerskoj predaji posljednje je godine provela ležeći na drvenoj dasci. Kapela svete Fine povezuje arhitekturu Giuliana da Maiana, kiparstvo Benedetta da Maiana i slike Domenica Ghirlandaija. Lokalna predaja o svetici govori o žutim ljubičicama koje su procvale na dasci uz njezino tijelo.

Rocca di Montestaffoli i krajolik oko zidina

Gradnja utvrde Rocca di Montestaffoli započela je 1353. po nalogu Firentinaca nakon što je San Gimignano prihvatio njihovu vlast. Utvrda je trebala služiti obrani od vanjskih napada i nadzoru mogućih pobuna u gradu. Njezin peterokutni tlocrt, kutne kule i veza sa zidinama pripadaju drukčijoj vrsti moći od obiteljskih tornjeva u jezgri.

Rocca je služila i nadzoru grada, za razliku od obiteljskih tornjeva podignutih kao znak privatne moći. U istoj panorami vide se građevine različitih vlasnika i namjena.

Vernaccia: vinogradarsko nasljeđe San Gimignana

Vernaccia se u gradskim poreznim propisima spominje 1276. godine, što svjedoči o njezinu mjestu u srednjovjekovnoj trgovini. Godine 1966. Vernaccia di San Gimignano postala je prvo talijansko vino s oznakom DOC. Oznaku DOCG dobila je 1993., u okviru razvoja zaštite podrijetla i proizvodnje.

Vernaccia di San Gimignano suho je bijelo vino slamnatožute boje, koja sazrijevanjem može dobiti zlatne tonove. U opisima se ističu voćne i cvjetne arome te završetak nalik bademu. Lokalna ga gastronomija povezuje s ribom, bijelim mesom, povrćem i ribollitom.

Savjeti za putnike

Za fotografiju možete povezati tornjeve s krovovima i toskanskim brežuljcima u pozadini. Pritom je korisno zastati na mjestu koje ostavlja slobodan prolaz.

Pristup muzeju, crkvi ili tornju nije jednak boravku na javnom trgu. Uvjete pojedine znamenitosti možete provjeriti zasebno.

Aktualne informacije o ulaznicama, radnom vremenu i pravilima pristupa pojedinim znamenitostima možete provjeriti na službenoj turističkoj stranici San Gimignana.