Atrakcije
Siracusa i Ortigija: grčko kazalište, katedrala i Aretuzin izvor
Siracusa na Siciliji povezuje grčko kazalište Neapolisa s Ortigijom, katedralom u antičkom hramu i Aretuzinim izvorom. Upoznajte povijest grada.
Siracusa je grad na jugoistoku Sicilije u kojem se antička povijest vidi u posve različitim prostorima. U arheološkom području Neapolis nalazi se grčko kazalište uklesano u stijenu, dok na otoku Ortigiji stupovi Atenina hrama čine dio katedrale. More je uz staru gradsku jezgru, a njezine uske ulice povezuju trgove i palače.
Ortigija je povijesno središte Siracuse. Grčki doseljenici iz Korinta ondje su u 8. stoljeću prije Krista osnovali grad, koji se poslije proširio i na druga područja. Arheološki park i nastanjena stara jezgra čuvaju različite tragove istoga grada.
Siracusa ukratko
- Država: Italija
- Grad: Siracusa
- Povijesna jezgra: otok Ortigija, talijanski Ortigia
- Osnivanje grčke kolonije: 8. stoljeće pr. Kr., doseljenici iz Korinta
- Oblikovanje današnjeg grčkog kazališta: 3. stoljeće pr. Kr.
- Atenin hram ugrađen u katedralu: potječe iz 5. stoljeća pr. Kr.
- Arheološko područje: Neapolis
- Zanimljivost: Aretuzin izvor slatke vode nalazi se uz more
Siracusa između Neapolisa i Ortigije
Antička Siracusa imala je pet gradskih dijelova, a Neapolis je bio jedan od njih. Današnji arheološki park obuhvaća njegov sjeverni dio, s ostacima mjesta za javna okupljanja, predstave i obrede. Ortigija je, nasuprot tome, otok na kojem se razvio početni grad. Razlika između tih prostora pomaže razumjeti zašto se poznate znamenitosti Siracuse ne nalaze sve oko jednog trga.
Povijesna Siracusa dio je UNESCO-ova dobra Siracusa i nekropola Pantalica. Upis povezuje dva odvojena područja: antički grad, s Ortigijom i Neapolisom, te nekropolu Pantalica. U gradskom dijelu obuhvaća tragove grčke i rimske civilizacije, ali i kasnije pregradnje. Katedrala je osobito jasan primjer takve promjene namjene građevine kroz stoljeća.
Grčko kazalište u Siracusi
Gledalište grčkog kazališta uklesano je u stijenu brda Temenite. Kazalište je postojalo već u drugoj polovici 5. stoljeća prije Krista, dok njegov današnji oblik ponajviše potječe iz preuređenja u 3. stoljeću prije Krista za vladavine Hijerona II. Kameni redovi sjedala prate polukružni oblik, ispred njih je prostor orkestre, a dalje prostor pozornice. Taj raspored daje predodžbu o odnosu publike i izvođača u antičkom kazalištu.
Na stijeni uz vodoravni prolaz gledališta uklesani su grčki natpisi. Među njima čitljiva su imena Filistide, supruge Hijerona II., i Nereide, supruge njegova sina Gelona II., pa kazalište čuva i tragove vladarske obitelji.
U rimsko carsko doba građevina je doživjela znatne promjene kako bi odgovarala drukčijim predstavama. Njezina povijest zato ne završava grčkim razdobljem, niti sve što se vidi treba pripisati jednom graditelju. U kazalištu se izvode i suvremene produkcije antičkih drama u organizaciji zaklade INDA. Antički raspored gledališta tako služi i izvedbama pred današnjom publikom.
U Neapolisu su i rimski amfiteatar te žrtvenik Hijerona II., namijenjen javnim žrtvenim obredima. U pozadini se otvaraju latomije, stari kamenolomi u kojima su ostali tragovi vađenja kamena. Njihove visoke stijene objašnjavaju da dio izgleda parka potječe od rada kamenara, a ne samo od gradnje spomenika.
Dionizijevo uho: akustika i legenda
Dionizijevo uho, talijanski Orecchio di Dionisio, umjetna je špilja u kamenolomu Latomia del Paradiso, ispod grčkog kazališta. Naziv povezuje njezin oblik nalik uhu s neobičnom akustikom: zvuk odjekuje i pojačava se među stijenkama. U unutrašnjosti špilja prati zavoj nalik slovu S. Oblik prolaza i zvuk zajedno objašnjavaju zašto je to mjesto potaknulo toliko priča.
Prema legendi, tiranin Dionizije ovdje je držao zatočenike i potajno prisluškivao njihove razgovore. Tu predaju treba razlikovati od vidljive špilje i njezine akustike: ona nije dokaz da se opisano prisluškivanje doista događalo. I davanje nadimka špilji često se pripisuje Caravaggiu kao predaja.
Ortigija i katedrala u Ateninu hramu
Na Ortigiji Piazza Duomo okuplja katedralu i okolne palače. Barokno pročelje crkve lako privuče pogled, ali uz bočnu stranu ostaju vidljivi mnogo stariji dorski stupovi. Pripadali su Ateninu hramu iz 5. stoljeća prije Krista, čiju je konstrukciju kasnija crkva zadržala. Antički hram ovdje nije samo arheološki trag ispod poda: njegovi su stupovi dio zidova građevine.
U bizantsko doba zatvoreni su prostori između stupova, a u zidovima nekadašnje cele, središnje hramske prostorije, otvoreni su lukovi. Time su nastali prolazi prema bočnim brodovima bazilike. Stupovi koji su nekoć okruživali svetište postali su dio drukčije uređena prostora bogoslužja, a otvaranjem lukova povezani su dotad odvojeni dijelovi građevine.
Pročelje je u 18. stoljeću, nakon potresa, oblikovao arhitekt Andrea Palma. Podijeljeno je u dvije vodoravne razine s velikim stupovima, a pristupno stubište prate kipovi apostola Petra i Pavla. To bogato oblikovano pročelje prema trgu pripada znatno kasnijem razdoblju od dorskih stupova. Na jednoj građevini tako se razlikuju grčki hram, bizantska prilagodba i barokna arhitektura.
Aretuzin izvor i papirus uz more
Fonte Aretusa slatkovodni je izvor uz obalu Ortigije, na strani velike luke Siracuse. Voda oblikuje mali bazen u kojem raste papirus. Upravo blizina slatke vode i mora čini mjesto zanimljivim i bez mitološke priče: uz morsku obalu pojavljuje se zelenilo biljke povezane s vodom. Izvor je dio gradskog prostora, okružen otočnim ulicama i obalom.
Prema grčkom mitu, nimfa Aretuza bježala je od riječnog boga Alfeja i zazvala Artemidu u pomoć. Božica ju je sklonila na Siciliju te pretvorila u izvor, a Alfej je potom preko mora došao do nje. Priča objašnjava vezu imena Aretuza i Alfej u lokalnoj predaji, a ne geološko podrijetlo izvora.
Savjeti za putnike
Za Neapolis možete odabrati udobnu obuću koja dobro drži stopalo: kazalište i kamenolomi oblikovani su u stijeni, a kamene stube dio su izgleda lokaliteta. Voda za piće i zaštita od sunca mogu pomoći pri boravku na otvorenom. Za fotografiranje je dobro stati na mjesto s kojeg ne ometate prolaz drugih posjetitelja, bez penjanja na arheološke ostatke.
U Dionizijevu uhu može biti zanimljivo poslušati odjek običnoga govora, bez vikanja koje ometa druge. Na Ortigiji vam može pomoći razlikovanje naziva Fonte Aretusa, koji označava izvor, od Piazze Duomo, trga pred katedralom. U uskim ulicama možete ostaviti prolaz stanovnicima i ulazima u kuće, a detalje o znamenitostima provjeriti na službenoj stranici Visit Sicily.