Gion u Kyotu: četvrt geiko i maiko, kazališta i čajnih kuća

Gion u Kyotu razvio se uz svetište Yasaka, a njegova je povijest povezana s čajnim kućama i umjetničkom tradicijom geiko i maiko. Uz ulice s restoranima i trgovinama, četvrt čuva mjesta na kojima se ta tradicija predstavlja: kazalište Gion Kobu Kaburenjo i muzej posvećen kulturi kagai. Ovdje se živi i radi, pa šetnja podrazumijeva i poštovanje privatnog prostora stanovnika.

Naziv Gion često se pojavljuje uz riječ gejša. U Kyotu se za umjetnice koje izvode tradicionalni ples i glazbu upotrebljava naziv geiko, dok su maiko učenice koje se pripremaju za taj poziv. Iza odjeće i šminke stoje vježba, repertoar i pravila zanimanja koja se prenose učenjem.

Gion ukratko

• Smještaj: Kyoto, Japan
• Povijesno polazište: područje uz svetište Yasaka
• Geiko: umjetnice tradicionalnog plesa i glazbe
• Maiko: učenice koje se pripremaju za poziv geiko
• Miyako Odori: plesna manifestacija pokrenuta 1872. godine
• Gion Kobu Kaburenjo: kazalište dovršeno 1913. godine
• Shirakawa: riječni dio četvrti s tradicionalnim drvenim kućama
• Privatni prolazi: poštujte oznake zabrane ulaska i fotografiranja

Četvrt uz svetište Yasaka

Razvoj Giona počinje uz ulaz u svetište Yasaka. Blizina svetišta povezuje povijest četvrti s dolaskom posjetitelja i vjerskim životom Kyota. Danas se u tom području nalaze čajne kuće, japanski i drugi restorani, kafići i trgovine.

Svetište Yasaka povezano je s festivalom Gion Matsuri. Prema njegovoj službenoj povijesti, festival potječe iz 869. godine, kada su se u Kyotu održavali obredi kojima se molilo za prestanak epidemije. U carski vrt Shinsen-en postavljeno je 66 kopalja koja su predstavljala tadašnje japanske pokrajine, a onamo je nošeno i prijenosno svetište mikoshi. Obred je odražavao tadašnja vjerovanja o uzrocima bolesti.

Gion Matsuri obuhvaća obrede i događanja tijekom srpnja. U njegovu su središtu i povorke ukrašenih kola te nošenje prijenosnih svetišta ulicama Kyota. Festival pripada širem gradskom prostoru; ne treba ga zamišljati kao događaj koji se odvija samo u jednoj ulici Giona.

Što rade geiko i maiko

Geiko nastupaju u prostorima za primanja zvanima ozashiki i na pozornicama. Njihov rad obuhvaća tradicionalni ples, glazbu i ugošćivanje gostiju. U Gionu Kobu izvođačice se usmjeravaju prema plesu ili prema sviranju shamisena i pjevanju. Učenje se nastavlja i nakon završetka naukovanja: službena udruga opisuje stalno usavršavanje odabrane umjetničke discipline.

Odjeća maiko nosi niz značenja povezanih s napredovanjem i godišnjim dobima. Cvjetni ukrasi za kosu kanzashi mijenjaju se prema mjesecu; u travnju se, primjerice, pojavljuju trešnjini cvjetovi, a u lipnju hortenzije. Tijekom naukovanja mijenjaju se i frizure te izgled izvezenog ovratnika. Prijelaz iz maiko u geiko naziva se erikae, odnosno promjena ovratnika, uz prelazak na bijeli ovratnik.

Gion Kobu i Gion Higashi dvije su zajednice unutar šire tradicije kyotskih kagai, umjetničkih četvrti. U gradu uz njih djeluju i Kamishichiken, Pontocho te Miyagawacho. Svaka predstavlja svoju tradiciju kroz javne plesne programe. Susret s izvođačicom na ulici nije zamjena za takav program niti razlog za zaustavljanje osobe na putu prema njezinim obvezama.

Miyako Odori i kazalište Kaburenjo

Miyako Odori održava se od 1872. godine i povezan je s proljećem u Kyotu. U programu nastupaju geiko i maiko Giona Kobu, uz ples, shamisen i tradicionalnu glazbenu pratnju. Svake se godine priprema novo djelo, s kostimima i scenografijom prilagođenima izvedbi. Prizori prate smjenu godišnjih doba, a sadržaj uključuje poznata mjesta i klasičnu japansku književnost.

Plesna tradicija Giona Kobu povezana je sa školom Kyomai Inoue. Osnovana je krajem 18. stoljeća, a u njezin su repertoar poslije uključeni elementi kazališta noh i lutkarskog kazališta bunraku. Dogovor sklopljen pri prvoj izvedbi Miyako Odorija vezao je plesove Giona Kobu uz tu školu. Ista tradicija zato povezuje nastupe u manjim prostorima s velikim javnim predstavama.

Kazalište Gion Kobu Kaburenjo dovršeno je 1913. godine za izvedbe Miyako Odorija. Drvena dvokatna zgrada izgrađena je od japanskog čempresa hinoki. S obje strane pozornice nalaze se prolazi kojima ulaze plesačice, a za glazbenike su predviđena posebna mjesta na pozornici.

Shirakawa i drvene kuće

Uz rijeku Shirakawu i ulicu Shinbashi sačuvan je dio Giona s tradicionalnim drvenim gradskim kućama, poznatima kao machiya. Dvokatna pročelja s drvenim rešetkama i popločene ulice dio su zaštićene povijesne cjeline. Na tome području djeluju čajne kuće i restorani, pa očuvane građevine imaju i današnju namjenu.

Riječni krajolik obilježavaju mostovi, vrbe i trešnje. Lokalna trgovačka udruga bilježi i priču o čajnoj kući Otomo, koju je posjećivao pjesnik Isamu Yoshii. Na njezinu je mjestu spomenik s uklesanom njegovom pjesmom. Kuća je srušena tijekom ratne evakuacije, a njezine su se prostorije nekada nadvijale nad vodu.

Muzej koji objašnjava umjetnički rad

Gion Kagai Art Museum predstavlja predmete povezane s geiko i maiko. Izloženi su ručno oslikani kimoni Yuzen, pojasevi obi od brokata Nishijin, ukrasi za kosu i pribor za šminkanje. Uz njih se objašnjava tradicija kojoj pripadaju.

Muzejski program uključuje i izvedbe plesa Kyomai u stilu Inoue te zasebne termine fotografiranja s geiko ili maiko. U kompleksu je vrt Chisen s jezercem, kamenim mostom i čajnom kućom Jo-an. Kazališni prostori dostupni posjetiteljima ovise o dijelu godine, pa se opseg posjeta provjerava zasebno. Izložba, nastup i fotografiranje imaju različite uvjete pristupa.

Savjeti za putnike

Za šetnju odaberite udobnu obuću i manju torbu; po kišnoj prognozi ponesite sklopivi kišobran ili jaknu. Na ulici Hanamikoji kreću se i vozila, stoga ne izlazite na sredinu ceste radi fotografije. Pratite oznake na ulazima u bočne prolaze i ne ulazite na privatni posjed. Nemojte blokirati kućna vrata, hodnik ni prolaz drugim ljudima.

Geiko i maiko nemojte zaustavljati, pratiti, dodirivati ili fotografirati bez dopuštenja. To izričito traže stanovnici četvrti i službeni turistički ured Kyota. Ako želite pogledati predstavu ili posjetiti muzej, provjerite odabrani program na službenoj stranici muzeja ili Miyako Odorija. Za fotografiranje zgrada i riječnih prizora provjerite lokalne oznake; dopuštenje za jednu lokaciju ne podrazumijeva dopuštenje u susjednom privatnom prolazu.