Senso-ji: hram Kannon u tokijskoj Asakusi

Senso-ji je budistički hram u Asakusi, dijelu Tokija u Japanu. Njegova ga službena povijest predstavlja kao najstariji hram u gradu, s počecima vezanima uz predaju iz 628. godine. Velik crveni lampion na vratima Kaminarimon, trgovine u Nakamiseu i niz krovova peterokatne pagode pripadaju istom hramskom sklopu, ali svaki od tih prizora ima drukčiju povijest.

U središtu štovanja je Kannon, budistički lik povezan sa suosjećanjem i milosrđem. Glavni kip nije izložen pogledima. Senso-ji ostaje mjesto molitve, s obredima koji se odvijaju među posjetiteljima i vjernicima.

Senso-ji ukratko

• Država i grad: Japan, Tokio
• Četvrt: Asakusa, u gradskoj četvrti Taito
• Vjerska tradicija: budistički hram posvećen Kannon
• Počeci: predaja o pronalasku kipa u rijeci Sumidi 628. godine
• Glavna dvorana: današnja je obnovljena 1958. godine
• Kaminarimon: poznata vrata s velikim crvenim lampionom
• Nakamise: trgovački prilaz između Kaminarimona i Hozomona, dug oko 250 metara
• Zanimljivost: glavni kip Kannon ostaje skriven od pogleda

Predaja o ribarima i skrivenom kipu

Prema hramskoj predaji, braća Hinokuma Hamanari i Takenari ribarila su na Sumidi kada su u mreži pronašla mali kip. Seoski poglavar prepoznao je u njemu Kannon i svoju kuću pretvorio u mjesto štovanja. Priča pronalazak smješta u 628. godinu, dok je Asakusa još bila ribarsko naselje.

Za daljnji razvoj hrama važan je svećenik Shokai, koji je 645. uredio dvoranu za Kannon. Predaja kaže da je nakon sna odlučio kip skloniti od pogleda. Hram tu odluku povezuje s običajem koji se održao do danas: središnji predmet štovanja čuva se skriven u malom svetištu unutar glavne dvorane.

Senso-ji ima i kasniji prikaz Kannon, pripisan svećeniku Enninu iz 9. stoljeća. Važno je razlikovati taj prikaz od glavnog skrivenog kipa, jer se imenom Kannon označava više predmeta u hramskoj zbirci.

S istom pričom povezano je svetište Asakusa. Ondje se kao božanstva štuju dvojica ribara i čovjek koji je prepoznao kip, trojica osnivača iz predaje. Svetište je vezano uz proslavu Sanja Matsuri, u kojoj se ulicama nose prijenosna svetišta. Njegova službena povijest naglašava ulogu stanovnika okolne zajednice u toj proslavi. Senso-ji i svetište Asakusa tako čuvaju različite oblike štovanja povezane s istom pričom o pronalasku Kannon.

Kaminarimon i veliki crveni lampion

Kaminarimon su vanjska vrata hrama, poznata po crvenom lampionu i kipovima Fujina, boga vjetra, te Raijina, boga groma. Njihova je uloga u vjerovanju zaštita hramskog sklopa od prirodnih nepogoda. Puni naziv vrata, Furaijinmon, upućuje na oba božanstva.

Lampion je visok 3,9 metara i širok 3,3 metra. Na njegovoj donjoj strani nalazi se rezbareni zmaj, detalj koji se lako izgubi ako pogled ostane samo na velikim znakovima sprijeda. Pri zastajanju ispod vrata ostavite prolaz onima koji nastavljaju prema hramu.

Današnja vrata potječu iz 1960., kada su obnovljena donacijom poduzetnika Konosukea Matsushite, osnivača tvrtke iz koje je nastao Panasonic. Prethodna su izgorjela 1865., pa ih na tom mjestu nije bilo 95 godina. Iako oblik slijedi stariju arhitektonsku tradiciju, sadašnja građevina pripada poslijeratnoj obnovi Asakuse.

Nakamise: trgovina na prilazu hramu

Od Kaminarimona do sljedećih velikih vrata, Hozomona, vodi Nakamise. Prilaz je dug oko 250 metara, a trgovine se nižu s obiju strana. Među tradicionalnom ponudom nalaze se igračke, slastice i suveniri. Ulica je istodobno trgovački prostor i put kojim vjernici dolaze prema glavnoj dvorani.

Početak trgovine hram povezuje s dogovorom iz približno 1685. godine. Stanovnici iz okolice dobili su dopuštenje za postavljanje prodajnih mjesta u zamjenu za čišćenje hramskog prostora. Prodajna mjesta služila su ljudima koji su dolazili u hram.

Izgled Nakamisea mijenjao se kroz požare i obnove. U 19. stoljeću uređene su trgovine od opeke, a nakon potresa 1923. slijedile su armiranobetonske građevine. Ratno razaranje 1945. ponovno je zahvatilo ulicu. Trgovačka tradicija Nakamisea starija je od njegovih današnjih zgrada.

Hozomon i pagoda

Hozomon čine monumentalna vrata ispred glavnog hramskog prostora. Dva zaštitnička kipa Nio nalaze se u bočnim dijelovima, dok su središnji prolazi otvoreni za kretanje. Vrata su poznata i pod starijim nazivom Niomon, prema tim čuvarima.

Sadašnja građevina podignuta je 1964. nakon uništenja prethodne u zračnom napadu 1945. U gornjem se dijelu čuvaju sveti spisi i hramsko blago, što objašnjava naziv Hozomon, povezan s riznicom. Velike slamnate sandale koje vise na vratima dodatni su prepoznatljiv detalj; hram ih povezuje s darovateljima iz grada Murayame.

Peterokatna pagoda obnovljena je 1973. godine, od čelika i armiranog betona. Na vrhu su pohranjene relikvije koje je hram dobio iz Šri Lanke. I njezina je prethodnica stradala 1945. Današnja se pagoda nalazi jugozapadno od glavne dvorane, dok je starija stajala istočno od nje, pa obnova nije ponovila čitav prijašnji raspored.

Glavna dvorana i obnova nakon rata

Glavna dvorana naziva se i Kannondo, prema Kannon kojoj je posvećena. Prethodnu zgradu, povezanu sa šogunom Tokugawom Iemitsuom, uništio je veliki zračni napad na Tokio 10. ožujka 1945. Današnja je obnovljena 1958. prilozima vjernika iz cijelog Japana.

Visok i strm krov jedno je od njezinih glavnih obilježja. Građevina je izvedena od armiranog betona prema obliku starije dvorane, a 2010. dovršena je zamjena težeg krovnog pokrova lakšim titanijskim pločama. Tradicionalna silueta tako obuhvaća i moderna konstrukcijska rješenja.

Dvorana je podijeljena na vanjski i unutarnji dio. U unutarnjem se nalazi malo svetište koje čuva skriveni kip Kannon. Hram je i danas mjesto molitve i obreda, pa pri razgledavanju valja ostaviti prostor onima koji su došli zbog vjerskog čina.

Savjeti za putnike

Odaberite udobnu obuću i pripremite zaštitu od kiše ili sunca prema prognozi. Pri fotografiranju Kaminarimona i Nakamisea stanite uz rub prolaza, bez zaklanjanja ulaza u trgovine. Za snimanje ljudi koji se mole tražite dopuštenje, a u dvoranama slijedite postavljene upute o fotografiranju.

Ako želite slijediti običaj obrednog pranja, službena uputa hrama predviđa pranje lijeve pa desne ruke, zatim ispiranje usta vodom iz dlana. Usta ne prislanjajte na grabilicu. Na kraju se preostalom vodom ispire njezina drška. Možete i samo mirno promatrati, bez obveze sudjelovanja u obredu.

Aktualne obavijesti i opis pojedinih građevina provjerite na službenoj stranici Senso-jija.