Tokyo Skytree: toranj od 634 metra i pogled na Tokio

Tokyo Skytree izdiže se nad tokijskim područjem Oshiage u gradskoj četvrti Sumida. Visok je 634 metra, no posjetitelji se ne penju do njegova vrha: vidikovci su niže, u dvjema odvojenim cjelinama. S njih se vide gusto izgrađeni dijelovi Tokija i tok rijeke Sumide, a pri dobroj vidljivosti i udaljeniji krajolik. Toranj pritom služi i kao odašiljač, pa njegov izgled nije određen samo željom za širokim pogledom.

Otvoren je 22. svibnja 2012. godine. Pripada većem sklopu Tokyo Skytree Town, koji obuhvaća i druge objekte, među njima trgovački centar Tokyo Solamachi. Naziv cijelog sklopa obuhvaća više prostora od samog tornja.

Tokyo Skytree ukratko

• Grad i država: Tokio, Japan
• Položaj: Oshiage, gradska četvrt Sumida
• Visina tornja: 634 metra
• Otvorenje: 22. svibnja 2012.
• Tembo Deck: etaže na 340, 345 i 350 metara
• Tembo Galleria: pristup na 445 metara, najviša točka na 451,2 metra

Od teretnog kolodvora do odašiljača

Mjesto na kojem stoji Skytree prije je služilo željeznici. Projektantska kuća Nikken Sekkei opisuje nekadašnji teretni kolodvor kompanije Tobu, gdje se roba prekrcavala između vlakova i brodova povezanih s obližnjim vodenim putovima. Teretni promet ondje prestao je 1993. godine. Parcela je ostala duga i uska, omeđena željezničkom prugom s jedne strane te kanalom Kita-Jikken s druge.

Projekt novog televizijskog tornja pokrenut je 2003. godine, na poticaj šest tokijskih televizijskih kuća. Nikken Sekkei projektirao je konstrukciju čiji se presjek mijenja s visinom. Pri dnu ima trokutasti oblik, prilagođen skučenoj parceli, a više prelazi u krug. Kružni presjek omogućuje pogled oko cijelog tornja. Taj prijelaz stvara zakrivljene plohe, pa se obris mijenja ovisno o tome s koje ga strane promatrate.

Zašto baš 634 metra?

Broj 634 ima i jezično značenje. Pojedinačna čitanja znamenki mogu dati slogove mu-sa-shi, odnosno Musashi, ime nekadašnje japanske pokrajine. Ona je obuhvaćala područje današnjeg Tokija, prefekture Saitama i dijela Kanagawe. Mjesto na kojem je podignut toranj pripadalo je toj pokrajini, pa odabrana visina povezuje novu građevinu sa starijim zemljopisnim nazivom.

U početnom planu spominjalo se 610 metara. Konačna visina povećana je na 634 metra tijekom razvoja projekta, u kojem je jedan od ciljeva bio izgraditi najviši samostojeći radiodifuzijski toranj. Broj 634 odnosi se na ukupnu visinu građevine. Ne označava etažu do koje vodi posjetiteljsko dizalo.

I bijela boja ima poseban naziv: Skytree White. Temelji se na tradicionalnoj japanskoj nijansi aijiro, vrlo svijetloj boji indiga. Bijeloj je dodan blag plavi ton, koji operator uspoređuje s bojom bijelog porculana.

Čelična mreža i betonska jezgra

Ispod bijelog premaza nalazi se vanjska mreža čeličnih cijevi povezanih u trokute. U središtu je zasebna armiranobetonska jezgra nazvana shinbashira. Prema objašnjenju gradske uprave Tokija, visoka je 375 metara i promjera osam metara. U njoj se nalazi i stubište za izvanredne situacije.

Jezgra i vanjska konstrukcija ne gibaju se potpuno jednako. Različiti ciklusi njihova njihanja, uz prigušivače koji ih povezuju u gornjem dijelu, pomažu smanjiti ukupno gibanje tornja. Naziv shinbashira podsjeća na središnje stupove tradicionalnih japanskih pagoda. Projektanti ipak upozoravaju da se njihov suvremeni sustav i ponašanje starih pagoda ne mogu jednostavno poistovjetiti.

Dvije cjeline vidikovaca

Tembo Deck obuhvaća tri etaže, na 350, 345 i 340 metara. Dolazak dizalom vodi na razinu 350, gdje se uz prozore pruža panorama grada. Oznake etaža ovdje odgovaraju visinama u metrima. Zbog toga naziv Deck 350, koji se često pojavljuje u opisima, ne znači da je cijeli vidikovac smješten na jednoj jedinoj razini.

Na etaži 340 nalazi se stakleni dio poda, kroz koji se vide konstrukcija i prostor ispod nogu. Ta ploha ima dimenzije dva puta tri metra. Pogled je drukčiji od onoga kroz bočne prozore: usmjeren je gotovo ravno prema tlu. Na istoj su etaži i dizala za povratak prema donjim razinama tornja.

Tembo Galleria zasebna je viša cjelina. Do nje se dolazi dizalom s Tembo Decka, na razinu 445 metara, a zatim se slijedi ostakljeni hodnik koji se postupno uspinje oko tornja. Završni dio vodi do točke Sorakara Point na 451,2 metra, najviše točke dostupne posjetiteljima. Naziv Galleria 450 zaokružuje visinu te cjeline; ne treba ga zamijeniti s ukupnom visinom tornja.

Rasvjeta tornja

Noću se boja tornja mijenja rasvjetom. Među osnovnim izvedbama je Iki, čije blijedoplavo svjetlo upućuje na vodu Sumide. Miyabi se oslanja na tradicionalnu ljubičastu nijansu Edo, dok Nobori polazi od narančaste boje i živosti japanskih svečanosti. Riječ je o nazivima svjetlosnih izvedbi, pa ljubičasti ili plavi toranj na fotografiji ne znači da je promijenjen njegov osnovni bijeli premaz.

Postoje i posebne rasvjete povezane s događajima ili obilježavanjem pojedinih datuma. Sustav koristi LED rasvjetu, koja omogućuje promjene boja i svjetlosnih učinaka. Izgled tornja zato ne mora odgovarati fotografiji snimljenoj drugog dana. Aktualnu izvedbu operator objavljuje na svojoj stranici s informacijama o rasvjeti.

Savjeti za putnike

Za pogled prema Fujiju potrebna je dobra vidljivost. Operator navodi da ga je lakše uočiti kada je zrak bistriji, osobito u hladnijem dijelu godine. Oblaci mogu potpuno zakloniti pogled, a loša vidljivost sama po sebi nije osnova za povrat novca. Bliže prizore, poput Sumide i Asakuse, možete tražiti prema oznakama smjerova uz vidikovac, bez očekivanja da će udaljene planine biti vidljive.

Prije posjeta pogledajte što obuhvaća vaša ulaznica. Tembo Deck i Tembo Galleria različite su cjeline; za gornju nema izravnog dizala s tla. Nakon silaska iz tornja nije dopušten ponovni ulazak istom ulaznicom. Stubište nije predviđeno za redovan uspon posjetitelja. Aktualna pravila, informacije o pristupačnosti i uvjete ulaska objavljuje službena stranica Tokyo Skytreeja.