Budimski dvorac: stoljeća gradnje kraljevske palače

Budimski dvorac zauzima istaknuto mjesto iznad Dunava, na budimskoj strani Budimpešte. Njegova kraljevska palača pruža se dugim nizom krila, a središnja kupola povezuje ih u prepoznatljivu siluetu. Kompleks povezuje nekoliko razdoblja: srednjovjekovni dvorovi, barokna gradnja, veliko proširenje na prijelazu stoljeća i obnova nakon Drugoga svjetskog rata.

Mađarski naziv Budavári Palota označava palaču, dok se naziv Budimski dvorac u putničkim opisima rabi i šire, za povijesni prostor na brežuljku. Razlika može pomoći pri čitanju karte: Matijaševa crkva i Ribarska utvrda pripadaju istom gradskom okruženju, ali nisu krila kraljevske rezidencije. Povijest same palače objašnjava zašto njezin današnji izgled toliko odstupa od opisa izgubljenoga srednjovjekovnog dvora.

Budimski dvorac ukratko

• Država: Mađarska
• Grad: Budimpešta, budimska strana Dunava
• Mađarski naziv palače: Budavári Palota
• Srednjovjekovna gradnja: pouzdanije se prati od sredine 14. stoljeća
• Barokna palača: gradnja novog kraljevskog zdanja počela je 1749.
• Veliko proširenje: dovršeno je 1904.
• Ratna razaranja: palača je teško stradala u opsadi 1944. i 1945.
• UNESCO: Budimska četvrt i obale Dunava upisane su 1987.

Što je obuhvaćao srednjovjekovni Budimski dvorac

Za prvi kraljevski dvor na budimskom brežuljku ne postoji potpuno siguran datum ni precizno utvrđena lokacija. Utvrđivanje Budima povezano je s obnovom nakon mongolske provale u 13. stoljeću, ali povijest palače na mjestu današnjeg kompleksa pouzdanije se prati tek od sredine 14. stoljeća. Zbog toga jednu godinu osnutka nije dobro čitati kao datum gradnje svega što se vidi izvana.

Ludovik I. proširivao je raniju rezidenciju, a posebno velike zahvate pokrenuo je Žigmund Luksemburški. U njegovo su doba nastajala nova krila i dvorišta te snažniji obrambeni sklop. Palača je tako dobivala prostor za dvor i kraljevske urede, dok su zidine obuhvaćale sve veći dio padine. Sačuvani temelji i svodovi omogućuju arheolozima da te promjene prate i ondje gdje nadzemnih prostorija više nema.

Matija Korvin i renesansa u Budimu

Za vladavine Matije Korvina gotičke su građevine dobile renesansne preinake. Posebno se mijenjala oprema unutrašnjosti: podovi, stropovi te okviri vrata i prozora. U istočnom krilu uz kapelu nalazila se njegova knjižnica Corvina, a u dvorištu su loggie povezivale pročelja u ujednačeniji sklop. Knjižnica se tako nalazila unutar arhitektonski preuređenog dvora, blizu kapele i dvorišnih loggia.

Brak s Beatricom Aragonskom 1476. dodatno je povezao budimski dvor s Italijom. Talijanski umjetnici i obrtnici sudjelovali su u preoblikovanju rezidencije, osobito krajem 1470-ih i tijekom 1480-ih. Današnja velika palača ne čuva tu renesansnu cjelinu u izvornom obliku; njezin izgled povjesničari rekonstruiraju iz pisanih opisa, likovnih prikaza i arheoloških nalaza.

Kako je nastala barokna kraljevska palača

Osmansko zauzimanje Budima 1541. promijenilo je namjenu dvorskih građevina. Prostorije su služile vojsci, skladištenju i zatvaranju ljudi, dok su opsade i eksplozije teško oštetile kompleks. Nakon ponovnog zauzimanja grada 1686. obrana je ostala važnija od dvorskog sjaja. Obnavljale su se utvrde, a budućnost ruševne palače još nije bila riješena.

U 18. stoljeću dio srednjovjekovnih ostataka uklopljen je u temelje nove gradnje. Nakon što je Marija Terezija prihvatila gradnju nove kraljevske palače, radovi su počeli 1749. godine. Barokni sklop promijenio je mjerilo rezidencije i oblikovao jezgru kasnijeg zdanja. Starije prostorije pritom nisu jednostavno nestale: neke su ostale ispod novih krila, kao dijelovi temelja i podrumskih konstrukcija.

Takav slijed gradnje objašnjava zašto palaču treba zamišljati i u presjeku. Pročelje prikazuje jedan sloj njezine povijesti, dok se ispod njega mogu nalaziti ostaci sasvim drukčije građevine. Kada su nakon kasnijih razaranja započela istraživanja, upravo su zatrpani dijelovi pomogli razumjeti raspored davno izgubljenoga dvora. Nije svaka povijesna faza ostavila jednako mnogo vidljivih tragova.

Proširenje Budimskog dvorca i duga fasada prema rijeci

Krajem 19. stoljeća palača je ponovno postala veliko gradilište. Proširenje je započeo Miklós Ybl, a nastavio Alajos Hauszmann; radovi i opremanje dovršeni su 1904. godine. Dodavanjem krila prema sjeveru nastao je niz zgrada dug 304 metra na strani okrenutoj Dunavu. Nekadašnje sjeverno krilo time je postalo središnji dio proširenog pročelja.

Proširenjem je dvor dobio više prostora za velika primanja i balove. Dvorane su se nizale jedna za drugom, a reprezentativni prostori zauzimali su istočna krila palače. Lavlje dvorište dobilo je ime po skulpturama lavova uz glavni prolaz. Arhitektura je usmjeravala kretanje između dvorišta, ulaza i dvorana, pa duga fasada prema rijeci predstavlja samo jednu stranu toga složenog rasporeda.

Rat, obnova i novo značenje palače

Tijekom opsade Budimpešte 1944. i 1945. palača je teško stradala. Poslijeratna obnova sačuvala je osnovnu prepoznatljivost kompleksa, ali je pojednostavnila pročelja i znatno promijenila unutrašnjost. Arheološka istraživanja istodobno su otkrivala srednjovjekovne ostatke koji su stoljećima bili prekriveni kasnijom gradnjom. Obnova vidljive palače i istraživanje starijeg dvora tako su se odvijali usporedno.

U obnovljeni kompleks smještene su kulturne ustanove, među njima Budimpeštanski povijesni muzej i Mađarska nacionalna galerija. Njihovi su sadržaji različiti: prvi povezuje palaču s prošlošću grada, a druga predstavlja mađarsku likovnu umjetnost. Naziv kraljevska palača zato ne znači da svaki njezin prostor prikazuje sačuvane kraljevske odaje. Nekadašnji dvorski prostori u obnovi su prilagođeni zbirkama i izložbama.

UNESCO-ov upis obuhvaća Budimsku četvrt i obale Dunava u široj gradskoj cjelini. Palača se u tom kontekstu povezuje s odnosom brežuljkastog Budima i ravnije Pešte, sa suprotne strane rijeke. Taj je raspored vidljiv i bez ulaska u zgradu: velika rezidencija iznad obale istodobno određuje obris brežuljka i dio panorame grada. S budimske strane rezidencija nadvisuje rijeku, dok se nasuprot njoj prostire peštanski dio grada.

Savjeti za putnike

Za hodanje oko palače možete odabrati obuću koja dobro prianja uz podlogu. Povijesni prostor uključuje kaldrmu, stube i promjene visine, pa praktičnu razliku čine stabilan korak i torba koja ostavlja ruke slobodnima. Ako teže hodate ili putujete s dječjim kolicima, može pomoći prethodna provjera pristupa za točan dio kompleksa; dostupnost pojedinih dionica ne znači da su svi prolazi jednako prikladni.

Pri fotografiranju s terasa možete se odmaknuti od uskih prolaza i ostaviti mjesto drugima. Za kadar se nije potrebno oslanjati preko ograde niti silaziti sa staze. Muzejski prostori imaju vlastita pravila fotografiranja, pa dozvolu za snimanje na otvorenom nemojte automatski prenijeti na interijere. Podaci o pristupačnosti i sadržajima nalaze se na službenom turističkom portalu Budavára.