Kuća Anne Frank: iza pomične police na Prinsengrachtu

Kuća Anne Frank u Amsterdamu čuva skrovište u kojem je židovska djevojčica Anne Frank s još sedmero ljudi pokušala izbjeći nacistički progon. Nalazi se uz kanal Prinsengracht, u zgradi čiji je stražnji dio tijekom Drugog svjetskog rata postao zatvoren svijet osmero ljudi. Anne je ondje pisala dnevnik, a njezini rukopisi danas su dio muzejskog postava.

Za razumijevanje muzeja važno je znati tko se skrivao, zašto su sobe ostale bez namještaja i kako su sačuvani predmeti koji su pripadali Anne.

Kuća Anne Frank ukratko

• Država: Nizozemska
• Grad: Amsterdam
• Povijesna adresa skrovišta: Prinsengracht 263
• Početak skrivanja obitelji Frank: 6. srpnja 1942.
• Broj ljudi u skrovištu: osam
• Uhićenje: 4. kolovoza 1944.
• Otvorenje muzeja: 3. svibnja 1960.
• Današnji ulaz za posjetitelje: Westermarkt 20

Zašto je obitelj otišla u skrovište

Anne je rođena u Frankfurtu, a njezini roditelji Otto i Edith preselili su obitelj u Amsterdam zbog antisemitizma i teških prilika u Njemačkoj. Nakon njemačke okupacije Nizozemske 1940. progon Židova zahvatio je i njihov novi dom. Anne i druga židovska djeca morali su pohađati odvojene škole, a niz svakodnevnih mjesta postao im je zabranjen.

Kad je njezina starija sestra Margot u srpnju 1942. dobila poziv za odlazak u Njemačku, obitelj je ubrzala već pripremljeni plan skrivanja. U stražnji dio poslovne zgrade na Prinsengrachtu 263 otišli su 6. srpnja. Tjedan poslije pridružila im se obitelj Van Pels, a nakon nekoliko mjeseci i njihov poznanik Fritz Pfeffer. Ukupno ih je bilo osmero.

Zgrada je imala prednju kuću i stražnji aneks, odnosno dograđeni dio. Skrovište je zauzimalo gornje katove aneksa, dok se u drugim dijelovima nastavilo poslovati. Zato pri gledanju nacrta ili makete obratite pozornost na odnos radnih prostorija i skrovišta. Poslovni se dan odvijao nedaleko od prostorija čiji stanari nisu smjeli biti primijećeni.

Polica koja je skrivala prolaz

Pomična polica za knjige izrađena je u kolovozu 1942., nakon što je skrivanje već počelo. Napravio ju je Johan Voskuijl, radnik u skladištu tvrtki Opekta i Pectacon. Polica na šarkama zaklanjala je ulaz u stražnji dio zgrade.

Predmet pokraj kojeg posjetitelji prolaze izvorna je polica. Tijekom obnove prije otvorenja muzeja učvršćena je metalnim okvirom, a danas je dijelom zaštićena staklom. Takva zaštita postavljena je zbog oštećenja koja su nastajala dugotrajnim prolaskom i dodirivanjem.

Polica je bila dio zaštite stanara skrovišta. Pri prolasku pogledajte kako zaklanja ulaz, ali ostavite prolaz slobodnim. Nemojte je dodirivati ni koristiti kao oslonac. Za prelazak visokog praga i uskih prolaza pripremite se unaprijed, osobito ako vam penjanje predstavlja teškoću.

Svakodnevica ovisna o ljudima izvana

Ljudi u skrovištu morali su paziti da ih ne čuju zaposlenici, kupci i dobavljači koji nisu znali za njih. Postojala su stroga pravila o uporabi vode i zahoda jer se zvuk mogao širiti kroz cijevi. Čak je i uporaba zahoda ovisila o tome tko se nalazio u zgradi.

Opskrbu su omogućavali pomagači. Miep Gies, tajnica Otta Franka, i Bep Voskuijl, zaposlenica njegova ureda, donosile su hranu, odjeću, knjige i vijesti. Drugi suradnici pomagali su održavati poslovanje i pribavljati novac. Ovisnost o njima bila je potpuna: bolest ili odsutnost pomagača mogla je ugroziti svakodnevni život u aneksu.

Anne je sobu dijelila s Fritzom Pfefferom. Na zidove je lijepila slike kako bi prostor učinila vedrijim. Fotografije i sličice u toj sobi povezuju njezine interese s vrlo ograničenim prostorom u kojem ih je mogla izraziti. Uz te osobne detalje imajte na umu strah od otkrivanja koji je pratio stanare skrovišta.

Uhićenje i prazne sobe muzeja

Skrivanje je završilo uhićenjem 4. kolovoza 1944. Anne i ostali potom su deportirani, a Anne i Margot umrle su 1945. u koncentracijskom logoru Bergen-Belsen. Od osmero ljudi iz skrovišta rat je preživio samo Otto Frank.

Nakon uhićenja nacisti su ispraznili aneks. Kada je muzej otvoren 3. svibnja 1960., sobe su na Ottov zahtjev ostale bez namještaja. Prazne sobe sačuvane su prema želji preživjelog stanara.

U prednjem dijelu kuće uređeni su izložbeni prostori i dokumentacijski centar. Muzej priču prenosi fotografijama, citatima, filmovima i izvornim predmetima. Pri prolasku praznim sobama pokušajte povezati njihov raspored s imenima ljudi koji su ih dijelili. Ne očekujte potpuno namještenu rekonstrukciju svakodnevice.

Dnevnik kao rukopis i objavljena knjiga

U muzeju se čuva crveno karirani dnevnik koji je Anne dobila za trinaesti rođendan, 12. lipnja 1942. Kad ga je ispunila, nastavila je pisati u bilježnice. Uz dnevničke zapise pisala je i kratke priče te prepisivala rečenice koje su joj se sviđale.

Godine 1944., nakon radijskog poziva da se sačuvaju ratni dnevnici i dokumenti, počela je prerađivati svoje zapise za buduću knjigu. Anne je vlastite zapise uređivala s namjerom da ih objavi. U muzeju se pojedini listovi prerađene verzije izlažu naizmjenično.

Miep Gies predala je sačuvane rukopise Ottu nakon što je doznao da su mu kćeri umrle. On je priredio izdanje koje je 1947. objavljeno pod naslovom Het Achterhuis, odnosno Stražnja kuća ili Aneks. Pri razgledavanju razlikujte izvorni predmet, Anneine prerađene listove i poslije objavljenu knjigu.

Kako se čuvaju dnevnik, slike i polica

Izvorni dnevnik osjetljiv je na svjetlo, vibracije i vlagu, pa je za njega napravljena posebna vitrina. Slike na zidovima Anneine sobe i tapete na koje su zalijepljene također su krhke te su više puta restaurirane. Muzej održava stabilne uvjete temperature i vlage kako bi se građa mogla sačuvati.

Zaštitno staklo uz policu i posebna vitrina omogućuju čuvanje izvornih predmeta tijekom izlaganja. Pri razgledavanju ostavite dovoljno prostora drugim posjetiteljima i držite se uputa osoblja. Sitni tragovi na papiru i zidovima traže pažljivo gledanje, ali ne i dodir.

Savjeti za putnike

Ulaznice se kupuju isključivo putem službene stranice za određeni termin; ne prodaju se na ulazu. Dostupnost provjerite dovoljno rano, a prije dolaska pročitajte aktualne uvjete na službenoj stranici Kuće Anne Frank. Za ulaz tražite Westermarkt 20, iza ugla povijesne kuće. Ako dolazite s mlađim posjetiteljima, unaprijed razgovarajte o temi i provjerite uvjete za njihovu dob.

Obujte obuću u kojoj se možete sigurno penjati. Povijesni dio ima strma stubišta i visok prag te nije dostupan invalidskim kolicima; suvremeni dio muzeja djelomično jest. Ako imate teškoće pri kretanju, prije rezervacije proučite službene fotografije stubišta i opis pristupa. Nemojte pretpostaviti da se cijela ruta može prijeći dizalom.

Ponesite malu torbu: u unutrašnjost se mogu unijeti samo torbe manje od lista A4, a muzej nema mjesta za velike ruksake i kovčege. Fotografiranje i snimanje u muzeju nisu dopušteni. Mobitel spremite prije ulaska u postav i ostavite dovoljno vremena za slušanje audiovodiča, čitanje i stanke koje su vam potrebne.