Volendam i Edam: ribarska luka, nošnje i put sira

U Volendamu pogled izlazi preko luke prema otvorenoj vodi Markermeera. U Edamu se zadržava među pročeljima i kanalima. Ta dva nizozemska mjesta često se spominju zajedno, ali svako je raslo od drukčijeg posla: jedno od ribolova, drugo od trgovine i plovidbe. Iza razgledničkih kuća stoje brodovi puni ulova, čamci natovareni sirom i slikari koji su lokalnu odjeću prenijeli daleko izvan sela.

Volendam i Edam ukratko

• Položaj: Nizozemska, regija Laag Holland
• Volendam: Ribarsko naselje uz Markermeer
• Stari dio Volendama: Doolhof, mreža uskih ulica i malih kuća
• Edam: Povijesni grad kanala, trgovine i sira
• Edamska vaga za sir: Kaaswaag iz 1778. godine
• Trag prijevoza vodom: Sir je u Edam dopreman čamcima do 1922.
• Glazbena baština Edama: Speeltoren s kariljonom iz 1561. godine

Volendam, od ribarske flote do šetnje uz luku

Volendamski Dijk, ulica na nasipu uz luku, dobro je polazište za upoznavanje mjesta. Brodovi i voda ostaju uz jednu stranu šetnje, a kuće, ugostiteljski lokali i trgovine uz drugu. Luka je nekoć bila središte velike ribarske flote. Oko 1900. u Volendamu je bilo približno 240 tradicionalnih plovila tipa botter i kwak. Lokalna turistička zajednica navodi da je to bila najveća flota među ribarskim naseljima tadašnjeg Zuiderzeea.

Kwak je bio veći brod prilagođen posebnoj tehnici ribolova povlačnom mrežom. Ulov se prodavao na ribljoj dražbi, a volendamski ribari opskrbljivali su i amsterdamsko tržište. Poslije Drugoga svjetskog rata flota se smanjila. Veza s ribom ostala je u trgovinama i jelovnicima; među lokalnim zalogajima susreću se haringa, prženi komadići ribe kibbeling i dimljena jegulja. Za predah uz luku možete odabrati jedan od tih ribljih zalogaja.

Od obale vrijedi pogled skrenuti i prema Doolhofu. Ime se prevodi kao labirint, a odnosi se na najstariji dio središta, s malim kućama i uskim prolazima koji se ne slažu u pravilnu mrežu. Tu se razmjer mjesta odjednom smanjuje: umjesto široke vode pred vama su vrata, prozori i kratki zavoji među kućama. Među kućama je najugodnije prolaziti bez zadržavanja pred tuđim pragom.

Kako je volendamska nošnja postala poznata

Krajem 19. i početkom 20. stoljeća Volendam je privlačio umjetnike iz različitih zemalja. Zanimali su ih ribarski poslovi, kuće, svjetlo nad vodom i stanovnici u lokalnoj odjeći. Njihove slike, crteži i razglednice širili su prepoznatljivost sela. Prizor žene u volendamskoj nošnji postupno je postao jedna od slika po kojima se u inozemstvu zamišljala Nizozemska.

Ipak, riječ je o odjeći određene zajednice, s vlastitim običajima i vjerskom tradicijom. Kape, pregače i vezovi imali su lokalna značenja; muzejski prikazi povezuju ih i s obrtničkim umijećem i društvenim položajem.

Nakon Drugoga svjetskog rata svakodnevno nošenje te odjeće postupno je nestajalo, prvo među muškarcima, zatim među ženama. Danas se nošnja čuva u muzejima, umjetničkim prikazima i posebnim prigodama. Fotoatelijeri nude i oblačenje za uspomenu. Fotografija u nošnji može biti zabavan suvenir; njezino svakodnevno nošenje pripada prošlosti.

Edam među kanalima i starim pročeljima

Edam svoju povijest pokazuje kroz kanale, skladišta i kuće stare jezgre. Voda je povezivala grad s trgovinom i plovidbom, a nekadašnja skladišta sira podsjećaju na robu koja je prolazila tim putovima. Uz kanale se dobro vidi odnos zgrada i vode: pročelja gledaju prema prolazima kojima se nekoć prenosio teret. Za fotografiju kanala vrijedi zastati tako da u kadar uđu i pročelja i njihov odraz, umjesto samo uskog pojasa vode.

Među krovovima se izdvaja Speeltoren, vitki kasnogotički toranj nekadašnje Male crkve, odnosno crkve Gospe. Crkva je srušena 1882. godine, a toranj je ostao. Njegov kariljon, skup zvona za izvođenje melodija, potječe iz 1561. Kasnije je proširen, pa dio zvona visi izvan otvorenog gornjeg dijela tornja. Taj detalj daje građevini neobičnu siluetu. Toranj se može promatrati i bez ulaska u muzej ili crkvu, kao dio obične šetnje gradom.

Sir koji je putovao čamcima

Edamski sir izvorno se proizvodio u ruralnim naseljima oko grada. Mali okrugli sirevi težili su oko 1,7 kilograma. Edam je u 14. stoljeću postao važna luka za izvoz mliječnih proizvoda; prema lokalnom povijesnom prikazu, po tom je mjestu sir vjerojatno dobio ime.

Sirevi su dopremani vodom sve do 1922. godine. Nosači su okrugle kolute prenosili na drvenim nosilima između proizvođača i trgovaca. Na sezonskim prikazima tradicionalnog tržišta i danas se može vidjeti takav način nošenja. Sajam nije svakodnevna gradska scena: njegov raspored treba provjeriti za konkretan datum.

Na trgovačku prošlost podsjeća i Kaaswaag, zgrada vage za sir iz 1778. godine. Nekada je služila vaganju, a danas predstavlja povijest proizvodnje sira. U zgradi je stalna izložba o sirarstvu, ali pristup unutrašnjosti ima sezonski raspored; vanjski pogled ne znači da je izložba toga dana otvorena. Kanali, skladišta i vaga podsjećaju na različite dijelove istoga posla.

Savjeti za putnike

Za šetnju je praktična udobna obuća koja dobro drži stopalo, a u torbi vrijedi imati zaštitu od kiše i dodatni sloj za boravak uz vodu. Kod fotografiranja kanala nemojte uzmicati prema rubu obale gledajući samo u zaslon. Za ljepši kadar radije potražite mjesto s dovoljno prostora za mirno zaustavljanje i prolazak drugih ljudi.

U Doolhofu i staroj jezgri Edama dobro je ostati na javnim prolazima i paziti da fotografiranje ne zaklanja ulaze. Za portret stanovnika najprije zatražite dopuštenje. Kupujete li sir za ponijeti, pitajte prodavača kako ga čuvati tijekom putovanja i odaberite pakiranje prema tome kada ćete ga otvoriti, a ne samo prema izgledu suvenira.

Ako vam je važan sajam sira, prije polaska provjerite službene informacije o Edamu. Za orijentaciju u Volendamu korisna je službena stranica s praktičnim informacijama, koja daje podatke o parkiranju i javnim toaletima.