Kolodvor São Bento: azulejo pločice koje pričaju o Portugalu

U predvorju kolodvora São Bento u Portu zidovi su prekriveni oslikanim keramičkim pločicama, poznatima kao azulejos. Na njima su konjanici i kraljevska povorka, procesije i rad u polju, a iznad velikih prizora niže se povijest prijevoza. Autor tog opsežnog ciklusa je Jorge Colaço. Njegove pločice pripadaju prostoru kroz koji i dalje prolaze putnici: São Bento je aktivan željeznički kolodvor u povijesnom središtu grada.

Prvi pogled obično zahvati plavo-bijele kompozicije. Zatim vrijedi podignuti pogled prema višebojnom pojasu uz gornji dio zidova i usporediti ga s manjim slikama svakodnevice. Granitni okviri vrata i prozora dijele zidove, a prizori na pločicama prilagođeni su prostorima između njih.

Kolodvor São Bento ukratko

• Položaj: Porto, Portugal
• Trg ispred kolodvora: Praça de Almeida Garrett
• Prvi vlakovi u privremenom kolodvoru: 1896. godina
• Otvorenje današnje zgrade: 5. listopada 1916.
• Arhitekt: José Marques da Silva
• Autor oslikanih pločica: Jorge Colaço
• Motivi u predvorju: povijest, svakodnevica i razvoj prijevoza
• Današnja namjena: željeznički kolodvor

Od samostana do željezničkog predvorja

Na mjestu kolodvora prije se nalazio samostan São Bento de Avé-Maria. Njegovo je ime ostalo povezano sa željeznicom koja je stigla u središte Porta krajem 19. stoljeća. Godine 1896. otvorena je veza iz kolodvora Campanhã do São Benta, gdje su putnike primale privremene drvene prostorije. Današnja zgrada otvorena je tek dva desetljeća nakon dolaska prvih vlakova.

Arhitekt José Marques da Silva projektirao je novi kolodvor, čija je gradnja započela 1903. godine. Zgrada je svečano otvorena 5. listopada 1916. Tlocrt joj je u obliku slova U, a velika metalna nadstrešnica pokriva kolosijeke i perone. Nadstrešnica je praktičan dio željezničkog prostora, vidljiv iza reprezentativnog predvorja.

Položaj na trgu Praça de Almeida Garrett smješta São Bento u povijesno središte Porta. Službeni naziv Estação de Porto–São Bento koristan je za razlikovanje ove željezničke postaje od drugih kolodvora u gradu.

Jorge Colaço i slikanje na keramici

Za zidove predvorja Jorge Colaço osmislio je velik ciklus azulejo pločica. Azulejo je glazirana keramička pločica, a ovdje pojedinačni komadi zajedno tvore velike slikane kompozicije. Spojevi između pločica ostaju vidljivi, no likovi, odjeća i krajolici nastavljaju se preko njih. Vrijedi zato izmijeniti pogled izbliza, usmjeren na pojedinu pločicu, s odmaknutim pogledom koji povezuje cijeli prizor.

Colaço je djelovao i kao slikar i karikaturist. U njegovu radu na keramici važan je bio postupak slikanja po već pečenoj prozirnoj glazuri, nakon čega je slijedilo ponovno pečenje. Takav postupak omogućavao mu je učinke nalik akvarelu ili uljenoj slici.

Veliki plavo-bijeli prikazi izmjenjuju se s višebojnim kompozicijama. Dekoracija se prilagođava granitnim okvirima otvora i rasporedu zidnih površina. Ovdje je korisno pogledom pratiti jedan okvir od poda prema vrhu: na različitim razinama pojavljuju se različite teme, umjesto jednoga uzorka koji se neprestano ponavlja.

Vitezovi, kraljevski dolazak i Ceuta

Na sjevernom zidu nalaze se dvije velike povijesne teme: turnir kod Arcos de Valdeveza te dolazak portugalskog plemića Egasa Moniza pred kastiljskog kralja. U prvom je prizoru težište na konjaničkom sukobu, dok drugi okuplja likove u sceni predstavljanja vladaru. Naslovi tema pomažu razlikovati dvije srednjovjekovne scene.

Južni zid donosi ulazak portugalskog kralja Ivana I. i Filipe od Lancastera u Porto radi njihova vjenčanja te osvajanje Ceute. U tim prizorima Colaço obrađuje kraljevsku povijest i portugalsku pomorsku ekspanziju. Colaço je te događaje iz prošlosti slikao za kolodvor početkom 20. stoljeća. Zidovi prikazuju teme koje je to doba smatralo važnima za predstavljanje zemlje putniku koji upravo dolazi u grad.

Pri gledanju velikih panela možete odabrati jedan detalj, primjerice položaj konja ili skupinu ljudi u povorci, pa tek potom pogledati cjelinu. Tako se lakše prati raspored likova. Plava boja na bijeloj podlozi povezuje velike prizore, ali njihove teme ostaju različite i vrijedi ih promatrati odvojeno.

Berba, sajmovi i riječni rad

Na istočnom zidu nalaze se prizori koji pomiču pozornost prema svakodnevici. Među njima su berba grožđa, žetva, prodavačice kestena i rad uz rijeku Douro. U ciklusu se pojavljuju i mlinovi na rijeci Leça, pa uz povijesne osobe mjesto dobivaju poslovi vezani uz zemlju i vodu. Ti manji prikazi imaju drukčiji ritam od velikih povijesnih kompozicija: pozornost privlače radnje i predmeti oko ljudi.

Vjerski i sajamski život predstavljen je procesijom Gospe od Lijekova u Lamegu te sajmom São Torcato u Guimarãesu. Nazivi mjesta povezuju kolodvorsku dekoraciju s krajolicima i običajima sjevera Portugala. Na istom zidu možete usporediti svečano okupljanje i svakodnevni rad.

Razvoj prijevoza iznad velikih panela

Gornji pojas pločica prati promjene kopnenog prijevoza kroz različita povijesna razdoblja. Na istočnom dijelu obuhvaća Rimljane, Vizigote i Arape, dok se drugdje nastavlja prema novijim stoljećima i pojavi parne lokomotive. Taj je pojas višebojan, dok su velike povijesne scene ispod njega plavo-bijele.

Na zapadnom zidu dekoracija obuhvaća i alegorije, odnosno likovne prikaze apstraktnih pojmova: trgovine, umjetnosti, poezije, glazbe, poljoprivrede i industrije. Uvrštena su i godišnja doba te željeznički motivi. Za pregled toga sloja potrebno je pogled podignuti iznad razine velikih povijesnih slika. Raspored tema na službenom prikazu predvorja može pomoći da razlikujete gornji pojas od zasebnih panela uz vrata i prozore.

Kako se čuva oslikano predvorje

Pločice su dio zaštićene cjeline kolodvora, zajedno sa zgradom, metalnom konstrukcijom nad peronima i ulazom u tunel. São Bento zaštićen je kao portugalsko dobro od javnog interesa od 1997. godine. Konzervatorski radovi na panelima provedeni su 2010. i 2011., a kasnije se radilo i na krovu te stropu predvorja.

U zahvatu dovršenom 2022. obnovljena je rasvjeta i istražena izvorna boja unutrašnjosti. Sondiranja su otkrila ranije smeđe i žute tonove, a izbor završne boje usklađen je i s pojasom pločica uz strop.

Savjeti za putnike

Pri zaustavljanju ispred pločica važno je ostaviti slobodne prolaze prema peronima i ulaznim vratima. São Bento služi putnicima koji stižu na vlak, pa je za fotografiranje praktično stati uz rub predvorja i pričekati da se prolaz oslobodi. Keramičke je panele najbolje promatrati bez dodirivanja i naslanjanja, čak i dok pokazujete detalje.

Za fotografiju cijelog zida možete se odmaknuti koliko dopušta slobodan prostor, a za manji motiv približiti kadar bez zaklanjanja prolaza. Prije posjeta korisno je provjeriti jesu li svi paneli vidljivi i postoje li ograničenja zbog zaštite umjetnina ili radova. Informacije o lokalitetu i kontaktu upravitelja nalaze se na službenoj stranici Visit Porto.