Palača Pena u Sintri: od samostana do rezidencije Ferdinanda II.

Palača Pena u Sintri uzdiže se nad šumovitim krajolikom kao skup tornjeva, terasa i zidova različitih boja. Romantičarska rezidencija Ferdinanda II. obuhvatila je stariji samostan, pa se iza fantastične vanjštine krije i mnogo intimnija arhitektura. Kralj je nekadašnji samostan kupio 1838. vlastitim novcem.

Pena je 7. srpnja 2007. izabrana među sedam čuda Portugala. Iza obojenih pročelja sačuvani su dijelovi samostana: klaustar i pločice. Oni pokazuju koliko je starija građevina utjecala na kasniju kraljevsku rezidenciju.

Palača Pena ukratko

• Država: Portugal
• Grad: Sintra
• Naručitelj: Ferdinand II.
• Kupnja samostana: 1838.
• Stil: romantizam
• Park: 85 hektara
• UNESCO: dio Kulturnog krajolika Sintre od 1995.
• Zanimljivost: park se prostire na 85 hektara

Palača Pena - samostan ispod kraljevskih zidova

Manuel I. naručio je gradnju samostana 1503., na mjestu starije kapele. Godine 1513. ovdje je živjelo 18 redovnika. Potres iz 1755. oštetio je kompleks, ali nije izbrisao njegovu arhitekturu. Nakon raspuštanja redovničkih zajednica 1834. samostanska je svakodnevica završila.

U kapeli je sačuvan renesansni oltarni retabl kipara Nicolaua de Chanterenea. Njegovi reljefi prikazuju prizore iz Kristova života, raspoređene unutar arhitektonskog okvira sa stupovima. Taj je rad znatno stariji od romantičarskih tornjeva koji danas određuju siluetu Pene.

U kraljevsko doba stariji dio palače služio je privatnom životu, dok je noviji imao reprezentativnu namjenu i primao goste. Takva podjela povezuje vanjski izgled s načinom korištenja prostora. Posljednja kraljica Amélia boravila je u Peni kada je 5. listopada 1910. proglašena republika, pa je palača povezana i sa završetkom portugalske monarhije.

Klaustar Palače Pena - geometrija i tragovi tišine

Samostanski klaustar dovršen je 1511. Ima dvije razine: donji su lukovi polukružni, dok su gornji segmentni, blaže zakrivljeni. Zidove krase hispanomudejarske pločice s geometrijskim uzorcima, izrađene tehnikom cuerda seca. Njihove mreže oblika daju malom prostoru snažan ritam.

Pri kraljevskoj pregradnji dodano je dvostruko stubište koje povezuje razine. Klaustar je tako ostao prepoznatljivo samostanski, ali je prilagođen stanovanju. Intimno mjerilo tog unutarnjeg dvorišta razlikuje se od monumentalnog dojma vanjskih zidova.

Na prikazu klaustra možete usporediti dva reda lukova i geometriju pločica ispod njih. Ponavljanje malih uzoraka razlikuje se od jednostavnijih kamenih oblika. Takav detalj približava samostansku jezgru koju na fotografiji cijele palače lako zaklone tornjevi.

Palača Pena i arhitektura zamišljene prošlosti

Gradnju je vodio barun von Eschwege, a njezin izgled povezuje neogotičke i neomanuelinske motive s drugim povijesnim uzorima. Neki su detalji povezani sa samostanom Kristova reda u Tomaru. Pena preuzima prepoznatljive oblike starije portugalske arhitekture i slaže ih u novu cjelinu.

Ružičasta boja označava stariju samostansku jezgru, dok se novi dio ističe oker tonom. Obnova pročelja 1994. ponovno je naglasila taj obojeni karakter. Nekadašnje redovničke ćelije preoblikovane su u veće prostorije sa svođenim stropovima.

Promjena boje zida, oblika otvora ili gustoće ukrasa označava prijelaz između različitih dijelova palače. Spojevi tih dijelova pomažu razumjeti pregradnju: stara samostanska jezgra nije uklonjena, nego uklopljena u novu rezidenciju.

Triton - fantastični čuvar između kopna i mora

Među upečatljivim ukrasima nalazi se Triton, biće s ljudskim gornjim dijelom tijela i ribljim donjim dijelom. Smješten je iznad luka oblikovanog poput koralja. Iznad njega razvija se stablo, a oko figure pojavljuju se biljni motivi i vitice.

U kustoskom tumačenju ove kompozicije povezuju se more, kopno i nastanak života. Stablo, voda i neobično tijelo djeluju kao dijelovi iste simboličke priče. Skulptura zato nosi više značenja od jednostavnog ukrasa iznad vrata.

Tritonove ruke i stablo iznad figure povezuju donji, morski dio ukrasa s biljnim motivima. Kustosko tumačenje nastanka života oslanja se upravo na te vidljive elemente, pa se simbolika može pratiti u samoj kompoziciji.

Park Pena i krajolik Sintre pod UNESCO zaštitom

Prema podacima upravitelja Parques de Sintra, Park Pena obuhvaća 85 hektara. Ferdinand II., poznat kao kralj umjetnik, u njemu je okupljao biljke iz različitih krajeva svijeta; prema povijesnom pregledu upravitelja parka, azijske kamelije uvedene su tijekom 1840-ih. U krajoliku se nalazi i chalet grofice od Edle, povezan s kraljevom drugom suprugom.

Kulturni krajolik Sintre upisan je na UNESCO-ov Popis svjetske baštine 1995. Zaštita obuhvaća odnos palača, vrtova i šumovitih granitnih uzvisina. Pena je dio te šire cjeline, u kojoj romantičarska arhitektura i oblikovani krajolik djeluju zajedno.

Park je oblikovan zajedno s kraljevskom rezidencijom. Krošnje uokviruju obojene zidove, a razvedena silueta palače izdiže se iznad njih. Širi pogled na građevinu tako pokazuje i dio zamisli krajolika koji je okružuje.

Savjeti za putnike

Za hodanje tijekom posjeta Peni dobro je odabrati udobnu obuću koja dobro prianja. Na prikazima palače možete najprije usporediti ružičaste i oker dijelove pročelja. Razlika u boji pomaže povezati stariju samostansku jezgru s kasnijim kraljevskim dogradnjama.

Ako vam je Triton vidljiv, zanimljivo je potražiti koraljne oblike ispod figure i stablo iznad nje. Ti detalji objašnjavaju zašto se ukras tumači kao veza mora, kopna i nastanka života.

Informacije o palači, parku i uvjetima pristupa dostupne su na službenoj stranici Palače Pena.