Zgrada Flatiron: kako je njujorška „pegla” postala gradska ikona

Zgrada Flatiron (Flatiron Building) stoji na trokutastoj parceli između Broadwaya i Pete avenije na Manhattanu, uz 23. ulicu. Uski kraj zgrade okrenut je prema Madison Squareu, pa iz toga smjera izgleda poput visokog pramca. Dovršena 1902. godine, odmah je privukla pozornost svojim oblikom, a fotografi su ubrzo prepoznali koliko se njezina pojava mijenja sa svjetlom, snijegom i kutom gledanja.

Zgradu je projektirao čikaški arhitekt Daniel Burnham sa svojim uredom. Za poslovnu građevinu iskoristio je neuobičajeno zemljište i podignuo čeličnu konstrukciju iza bogato ukrašenih pročelja. Nadimak „pegla” lako se pamti, no fotografije s početka 20. stoljeća otkrivaju i kako su ljudi tada doživljavali novi neboder.

Zgrada Flatiron ukratko

• Država: Sjedinjene Američke Države
• Grad: New York, Manhattan
• Položaj: Broadway, Peta avenija i 23. ulica
• Dovršetak gradnje: 1902. godine
• Arhitektonski ured: D. H. Burnham & Co.
• Konstrukcija: čelični skelet
• Visina: 93,6 metara
• Gradska zaštita: status znamenitosti dodijeljen 1966. godine
• Zanimljivost: Alfred Stieglitz snimio je poznati prikaz zgrade u snijegu 1903. godine.

Zašto zgrada Flatiron ima trokutast oblik

Broadway ovdje presijeca pravilniju mrežu manhattanskih ulica i ostavlja uzak komad zemljišta. Na zapadu ga prati Peta avenija, na istoku Broadway, a južnu granicu čini 22. ulica. Zgrada prati tu parcelu, zbog čega njezina dva duga pročelja dolaze do uskog sjevernog završetka. Kada se taj kraj gleda gotovo sprijeda, širina građevine prividno se smanjuje.

Trokutasto zemljište povezivalo se s glačalom još prije gradnje nebodera. Na njemu su ranije stajale druge zgrade, među njima hotel St. Germaine i poslije Cumberland Apartments. Budući Flatiron naslijedio je usporedbu koju je položaj već potaknuo. Oblik bloka dao je ime i zgradi.

U prikazima zgrade često se pojavljuje i usporedba s brodskim pramcem. Ona ima smisla iz sjevernog smjera, gdje se bočne plohe razmiču iza uskog vrha. Sa strane se, međutim, otvara dugačko pročelje s mnogo prozora i dojam gotovo plošne građevine nestaje. Ista zgrada može zato na dvjema fotografijama izgledati mnogo drukčije nego što biste očekivali.

Daniel Burnham i ime Fuller koje je ostalo u sjeni

Prvo službeno ime bilo je Fuller Building, u čast Georgea A. Fullera, povezanog s građevinskom tvrtkom koja ju je podigla. Fuller je umro 1900., prije završetka radova. Zgrada prema projektu ureda D. H. Burnham & Co. dovršena je 1902. godine, a ime koje je javnost prihvatila opisivalo je njezin izgled neposrednije od naziva tvrtke.

Burnham je u New York donio iskustvo rada u Chicagu, jednom od središta razvoja visokih poslovnih zgrada. Flatironov čelični skelet omogućio je da se na uskoj parceli podigne velik broj etaža. Stručna baza The Skyscraper Center navodi 22 nadzemne etaže i visinu od 93,6 metara. Sa sjevera se ta visina vidi iznad vrlo uskog završetka zgrade.

Prve reakcije nisu bile jednoglasno oduševljene. Povijesni pregled organizacije Flatiron NoMad bilježi podrugljive komentare i oklade promatrača da će se zgrada srušiti. Takve reakcije otkrivaju koliko je prizor bio neuobičajen ljudima koji su gledali gradnju. Iza neobičnog oblika nalazio se čelični sustav koji je nosio zgradu.

Flatiron arhitektura: ukrasi preko čeličnog skeleta

Oblik je lako zapamtiti, ali pročelje zaslužuje zasebnu pozornost. Flatiron pripada arhitekturi Beaux-Artsa, s renesansnim uzorima u dekoraciji. Gradska komisija za zaštitu znamenitosti 1966. posebno je istaknula obilje ukrasa na njegovim vanjskim plohama. To je rani neboder čiji izgled ne pokazuje izravno njegovu metalnu unutarnju konstrukciju.

U dokumentaciji Nacionalne službe za parkove pročelje se opisuje kroz bazu, središnji dio i završetak, usporedivo s podjelom klasičnog stupa. Vapnenac i opeka oblažu konstrukciju, a terakota nosi velik dio ornamenta. Istureni prozori prekidaju ravninu dugih bočnih pročelja; pri vrhu se pojavljuje snažno istaknuti završni vijenac. Njegov istaknuti rub stvara duboku sjenu na pročelju.

Iz blizine se jasnije razabiru reljefi i sjene ispod istaknutih prozora. Na udaljenoj fotografiji ti detalji ustupaju mjesto trokutastom obrisu. Iza povijesnih motiva na oblozi nalazi se čelični skelet ranog nebodera.

Zgrada Flatiron kroz objektiv Stieglitza i Steichena

Alfred Stieglitz snimio je Flatiron 1903. godine. Na njegovoj fotografiji zgrada stoji iza stabala u snijegu, a snažno deblo u prednjem planu djelomično zaklanja pogled. Umjesto uredne, izdvojene elevacije pojavljuje se gradski prizor u kojem arhitektura dijeli kadar s granama i klupama. Snijeg i granje djelomično skrivaju zgradu, ali njezin je uski obris i dalje čitljiv.

Edward Steichen izradio je svoju fotografiju 1904.; primjerak koji čuva Metropolitan Museum of Art otisnut je 1909. godine. Na platinotipiju je dodavao slojeve pigmenta, a muzej čuva i varijante različitih boja. Zgrada je na tim radovima postala dio istraživanja sumraka i atmosfere. Boja otiska pritom mijenja atmosferu istoga prizora.

Stieglitzov snijeg i Steichenov sumrak pokazuju dva različita pogleda na zgradu dovršenu samo nekoliko godina ranije. Okolna stabla i ulični prostor ostaju važan dio njezina prikaza.

Zaštićena znamenitost uz Madison Square

New York je Flatironu dodijelio status gradske znamenitosti 20. rujna 1966. godine. U obrazloženju zaštite komisija je povezala trokutasti oblik, čeličnu konstrukciju i snažan dojam koji zgrada ostavlja u gradu. Posebno je zanimljivo da dokument istodobno predviđa mogućnost primjerenih promjena izloga u prizemlju. Zaštita građevine već je tada uzimala u obzir da se poslovne potrebe mogu mijenjati.

Uz zgradu su javni prostori Flatiron North Plaza i Flatiron South Plaza, a Madison Square Park nalazi se u neposrednom susjedstvu. Sjeverni trg pruža pogled na Flatiron i javna mjesta za sjedenje. Flatiron se odande vidi među prolaznicima i prometnicama, kao dio grada koji se oko njega nastavlja kretati.

Savjeti za putnike

Za fotografiranje možete odabrati pješački prostor s kojega se zgrada vidi i ondje prvo zastati. Njezin uski vrh lako privuče pogled prema gore, pa je korisno prije podizanja telefona provjeriti rub kolnika i smjer kretanja drugih ljudi. Prelazak ulice radi drukčijeg kadra sigurnije je odvojiti od samog fotografiranja i koristiti označene prijelaze.

Ako cijela građevina ne stane u kadar, može pomoći uspravan položaj telefona ili širi kut objektiva. Nije potrebno uzmicati na prometnicu da biste obuhvatili vrh. Nakon snimanja možete spustiti telefon prije nastavka hodanja, a za zastajanje birati mjesto koje ostavlja ulaze slobodnima.

Pri planiranju susreta kod zgrade korisno je dogovoriti i stranu raskrižja, jer oznaka „kod Flatirona” može značiti različite pješačke površine. Aktualne informacije o javnim prostorima uz zgradu Flatiron donosi službena stranica organizacije Flatiron NoMad.