Plaça d’Espanya u Barceloni: tornjevi, fontana i nasljeđe izložbe 1929.

Plaça d’Espanya u Barceloni prepoznaje se po paru visokih tornjeva koji uokviruju pogled prema Montjuïcu. Trg je oblikovan za Međunarodnu izložbu 1929. godine, a njegov je položaj povezao važne gradske prometnice s izložbenim prostorom. Venecijanski tornjevi, središnja fontana i uzlazna avenija čine njegovu prepoznatljivu kompoziciju.

Na trgu se susreću različiti arhitektonski uzori i namjene. Tornjevi se pozivaju na Veneciju, Jujolova fontana prikazuje španjolske rijeke, a pogled prema Montjuïcu završava Nacionalnom palačom. Nekadašnja arena Las Arenas dobila je trgovačke i poslovne sadržaje. Dio cjeline nastao je za izložbu, a dio se kasnije prilagođavao svakodnevnim potrebama grada.

Plaça d’Espanya ukratko

• Država i grad: Španjolska, Barcelona
• Povijesni povod: Međunarodna izložba 1929.
• Venecijanski tornjevi: djelo Ramona Reventósa.
• Središnja fontana: projekt Josepa Marije Jujola.
• Glavna vizura: prema Palau Nacionalu na Montjuïcu.
• Prenamijenjena građevina: nekadašnja arena Las Arenas.
• Visina tornjeva: 47 metara.

Plaça d’Espanya i izložba koja je oblikovala Montjuïc

Međunarodna izložba 1929. ostavila je Barceloni cjelinu javnih prostora i reprezentativnih zgrada. U njezinu se nasljeđu povezuju trg, venecijanski tornjevi, Nacionalna palača, fontane i Poble Espanyol. Time se izložbena povijest može pratiti kroz više dijelova Montjuïca, a trg predstavlja važnu točku njihova povezivanja s gradom.

Sajamska funkcija nastavila se nakon same izložbe: Fira Internacional de Barcelona službeno je osnovana 1932. godine. Prostori sajma imali su i ulogu operativnog središta tijekom Olimpijskih igara 1992. Ta povijest dodaje trgu poslovni i organizacijski sloj, uz njegovu mnogo vidljiviju monumentalnu arhitekturu.

Sajamska tradicija ima i prethodnicu izvan Montjuïca: prvi barcelonski sajam uzoraka održan je 1920. u parku Ciutadella. Izložba 1929. bila je usmjerena na predstavljanje industrije i elektrifikacije, a prema povijesnom pregledu Fire de Barcelona okupila je sudionike iz više od četrdeset zemalja. Zbog toga monumentalni ulaz nije služio samo dojmu svečanosti, nego je predstavljao prostor u kojem se grad želio pokazati kao središte proizvodnje i razmjene.

Venecijanski tornjevi: Plaça d’Espanya u visini

Ramon Reventós projektirao je tornjeve podignute između 1927. i 1929. godine. Visoki su 47 metara, a uzor im je zvonik svetog Marka u Veneciji. Par tornjeva stoji na početku avenije Marije Cristine i svojim položajem označava ulaz u izložbenu cjelinu na Montjuïcu.

Tornjevi djeluju kao par: prostor između njih usmjerava pogled prema aveniji, usponu i palači. Zbog toga njihova uloga nije ograničena na visinu pojedine građevine. Razmak i simetričan položaj oblikuju ulaz u nekadašnji izložbeni prostor. Gledani zajedno, tornjevi povezuju prometni trg s otvorenom osi prema Montjuïcu.

Jujolova monumentalna fontana na Plaça d’Espanya

Središnju fontanu projektirao je Josep Maria Jujol, a njezin trokutasti raspored nosi alegoriju Španjolske. Riječne skupine predstavljaju sljevove prema Sredozemnom moru, Atlantiku i Kantabrijskom moru. Među imenovanim rijekama pojavljuju se Ebro, Tajo i Guadalquivir, pa kiparski ukras ima geografsku podlogu.

U izradi skulptura sudjelovali su Miquel Blay, Frederic Llobet te braća Miquel i Llucià Oslé. Korintski stupovi povezani su s religijom, junaštvom i umjetnošću, dok se na vrhu nalazi posuda za vatru okružena trima figurama pobjede. Slova SPQB upućuju na latinski naziv senata i naroda Barcelone, povezujući gradski identitet s rimskim obrascem.

Fontana ima nekoliko jasno odvojenih razina. Pri dnu su riječne skupine, iznad njih stupovi i simboličke figure, a na vrhu posuda za vatru. Takav raspored povezuje geografsku temu s uspravnom kompozicijom spomenika. Voda, skulpture i arhitektura zajedno oblikuju središte trga, dok se pojedinosti alegorija razlikuju ovisno o strani s koje se promatraju.

Plaça d’Espanya, avenija prema palači i druga fontana

Palau Nacional sagrađen je za izložbu 1929. godine i sjedište je Nacionalnog muzeja umjetnosti Katalonije. Njegova arhitektura oslanja se na akademski klasicizam: velika središnja kupola nadahnuta je kupolom bazilike svetog Petra u Vatikanu. Četiri tornja imaju uzor u katedrali u Santiagu de Composteli.

Od avenije Marije Cristine prema palači vodi monumentalno stubište, uz koje se pojavljuju fontane Carlesa Buïgasa. Font Màgica pripada tom potezu ispod palače, dok Jujolova fontana stoji u središtu samoga trga. Njihov različit položaj pomaže razumjeti raspored cjeline, osobito kada se prizor promatra kao povezani niz trga, avenije i uspona.

Kamen temeljac palače položen je 30. lipnja 1926., a uz njezin se projekt vežu Eugenio P. Cendoya, Enric Catà i Pere Domènech i Roura. Muzejska namjena počela je 1934. godine, nakon izložbenog razdoblja. Kasnije prilagodbe zgrade uključuju projekt obnove povjeren arhitektici Gae Aulenti 1985., što pokazuje da se iza reprezentativne vanjštine nastavio razvijati prostor za izlaganje i čuvanje umjetnina.

Las Arenas: povijesno pročelje i nova konstrukcija

Las Arenas potječe s kraja 19. stoljeća, a nakon prestanka uporabe za borbe bikova dobila je novu namjenu. Prenamijenjeni kompleks otvoren je 25. ožujka 2011. godine. Projekt je sačuvao povijesno pročelje arene, dok je u njegov okvir smještena nova konstrukcija za trgovine i zabavu.

Četiri glavna prilaza Las Arenasu vode prema okolnim ulicama, trgu i parku Joan Miró. Krovna kupola ima drvenu rešetkastu strukturu, dok je nova nosiva konstrukcija omogućila zadržavanje starog pročelja. Obnova je tako sačuvala prepoznatljiv obod arene i prilagodila unutrašnjost novoj uporabi, s prolazima koji je povezuju s okolnim javnim prostorima.

Na drvenoj kupoli ponavljaju se romboidni elementi, sastavljeni od kraćih segmenata lijepljenoga drva. Arhitektonski projekt odvojio je novu nosivu konstrukciju od povijesnog pročelja, a iskopom tla ispod stare fasade i njezinim podupiranjem otvorio je prizemlje prema okolnom javnom prostoru. Taj spoj omogućuje da nekadašnji zatvoreni obod arene ostane prepoznatljiv, dok prolazi povezuju zgradu s više smjerova gradske svakodnevice.

Savjeti za putnike

Plaça d’Espanya veliko je prometno čvorište, pa je pri razgledu važno koristiti označene pješačke prijelaze i pratiti semafore. Ako dolazite s grupom, prije razdvajanja korisno je dogovoriti točno mjesto ponovnog okupljanja, primjerice uz jedan od Venecijanskih tornjeva. Sam naziv trga nije dovoljno precizan jer se na njemu susreće više ulica.

Aktualne informacije o gradskim znamenitostima možete provjeriti na službenoj stranici barcelonskoga turističkog prijevoznika.