Montjuïc: brdo na kojem su izložba i Olimpijske igre promijenile Barcelonu

Montjuïc se uzdiže uz morsku stranu Barcelone, a na njegovim padinama izmjenjuju se vrtovi, muzejske zgrade i sportski objekti. Gradski izvori navode visinu od 177 metara. Njegov današnji izgled posebno su obilježile dvije godine: 1929., kada je ovdje održana Međunarodna izložba, i 1992., kada je Montjuïc postao jedno od središta Olimpijskih igara. Oba su događaja ostavila građevine koje i danas određuju njegov izgled.

Na karti je korisno razlikovati tvrđavu pri vrhu, olimpijsko područje i Palau Nacional, u kojem se nalazi Nacionalni muzej umjetnosti Katalonije. To su različiti dijelovi Montjuïca, povezani širim krajolikom brda. Za prvi susret s brdom korisno je unaprijed znati koji ćete njegov dio vidjeti. Povijest brda uz sportske svečanosti i uređene vrtove obuhvaća kamenolome, vojnu povijest i nekadašnji zatvor.

Montjuïc ukratko

• Država i grad: Španjolska, Barcelona
• Vrsta lokaliteta: brdo s parkovima, kulturnim i sportskim objektima
• Visina: 177 metara prema gradskim izvorima
• Velika preobrazba: Međunarodna izložba 1929. godine
• Olimpijsko nasljeđe: sportski kompleks Igara 1992.
• Palau Nacional: sjedište Nacionalnog muzeja umjetnosti Katalonije
• Počeci tvrđave: utvrđenje iz 1640. godine
• Olimpijski stadion: prvi put otvoren 1929., obnovljen za Igre 1992.

Kamen iz brda i ime iz srednjeg vijeka

Montjuïc je Barceloni stoljećima davao građevni kamen. Kamenolomi su se koristili još u ibersko i rimsko doba, a vađenje je trajalo do sredine 20. stoljeća. Gradski botanički vodič navodi da su od kamena s brda podignute brojne građevine stare četvrti Ciutat Vella i Eixamplea. Brdo je tako sudjelovalo u izgradnji grada i prije nego što je postalo prostor velikih izložbi i sportskih događanja.

Ime Montjuïc često se tumači kao „židovsko brdo”, prema srednjovjekovnom židovskom groblju. Gradska stranica pritom napominje da je podrijetlo naziva predmet rasprave, pa taj prijevod valja shvatiti kao poznato tumačenje, a ne kao jedino moguće objašnjenje. Srednjovjekovno groblje pripada povijesti brda mnogo prije nastanka današnjih parkova. Kada na karti tražite Montjuïc, naziv tako otvara i pitanje zajednice koja je na tome prostoru ostavila trag.

Palau Nacional i nasljeđe izložbe 1929.

Međunarodna izložba 1929. potaknula je veliko urbanističko preuređenje Montjuïca. Za nju je podignut Palau Nacional, danas sjedište Museu Nacional d’Art de Catalunya, skraćeno MNAC. Njegovu siluetu određuje velika središnja kupola, nadahnuta kupolom bazilike svetog Petra u Vatikanu. Četiri tornja oslanjaju se na uzor katedrale u Santiagu de Composteli, što objašnjava zašto palača djeluje kao spoj više prepoznatljivih monumentalnih oblika.

Prednji prilaz palači vodi velikim kamenim stubištem od avenije Reina Maria Cristina. Uz taj su prilaz fontane Carlesa Buïgasa. Ako taj dio promatrate izvana, pokušajte prvo obuhvatiti odnos stubišta i zgrade, a tek zatim tražiti pojedinačne ukrase na pročelju. Palača je dio planski oblikovanog izložbenog prostora; položaj građevine i način na koji joj se prilazi ovdje su važni koliko i njezina kupola. Za eventualni ulazak u muzejske dvorane potrebna je zasebna provjera uvjeta posjeta.

Stadion iz 1929. i Olimpijske igre 1992.

Olimpijski stadion na Montjuïcu prvi je put otvoren 20. svibnja 1929. godine. Stadion je, dakle, postojao već u vrijeme Međunarodne izložbe. Nakon velike obnove ponovno je otvoren 1989., u povodu Svjetskog kupa u atletici. Godine 1992. u njemu su održane svečanosti otvaranja i zatvaranja Olimpijskih igara te atletska natjecanja. Stadion danas nosi ime Lluísa Companysa, nekadašnjeg predsjednika katalonske vlade.

Za Igre je oblikovan širi sklop sportskih objekata poznat kao Olimpijski prsten. Uz obnovljeni stadion nastali su Palau Sant Jordi i telekomunikacijski toranj Santiaga Calatrave, a obnovljeni su i bazeni Bernat Picornell. Olimpijsko nasljeđe Montjuïca raspoređeno je, dakle, u skupini sportskih građevina. Pri uspoređivanju fotografija korisno je odvojiti stadion s tribinama od dvorane i tornja koji mu pripadaju u široj prostornoj cjelini.

Tvrđava s vojnom i zatvorskom prošlošću

Castell de Montjuïc stoji pri vrhu brda. Počeci utvrde sežu u 1640., kada je oko starije stražarske kule podignuto malo utvrđenje. Današnji izgled velikim dijelom proizlazi iz preuređenja vojnog inženjera Juana Martína Cermeña u 18. stoljeću. Novi raspored prilagođen je terenu, s bastionima, jarkom i prostorima potrebnima za vojnu posadu. Bastion je istaknuti dio obrambenog sklopa; na tlocrtu se takvi dijelovi mogu prepoznati kao izbočeni uglovi.

Povijest tvrđave uključuje represiju nad samom Barcelonom. U 19. stoljeću grad je bombardiran iz utvrde, a prostor je služio i za zatvaranje političkih protivnika. Među pogubljenima bio je Lluís Companys, čije ime danas nosi olimpijski stadion. Tvrđava je 2007. prešla u vlasništvo grada. Taj povijesni kontekst vrijedi imati na umu: utvrda na panoramskoj fotografiji bila je i mjesto stradanja.

Vrtovi različitih oblika i namjena

Zelene površine Montjuïca nastajale su u različitim razdobljima. U uređenju ranih vrtova važnu su ulogu imali francuski krajobrazni arhitekt Jean-Claude-Nicolas Forestier i Nicolau Rubió i Tudurí. U njihovim mediteranskim vrtovima terase i vodene površine oslanjale su se na uzore starih maurskih vrtova. Terase raspoređuju vrt po različitim visinama. Ako se krećete tim područjem, na karti vrijedi provjeriti i gdje su stube ili uspon, a ne samo kolika je udaljenost do sljedećeg odredišta.

Poseban primjer daju Jardins de Mossèn Costa i Llobera, vrtovi kaktusa, sukulenata i suptropskih biljaka na području Miramara. Položaj prema jugoistoku i blizina mora pridonose blažoj mikroklimi. Vrtovi su otvoreni 1970. na strmom i nepravilnom terenu nekadašnjeg kamenoloma. Nekadašnji kamenolom ovdje je dobio novu namjenu, a njegove padine postale su prostor uzgoja biljaka iz drukčijih podneblja.

Savjeti za putnike

Ako ćete dio Montjuïca obilaziti pješice, praktična je obuća koja dobro drži stopalo na usponu i pri spuštanju stubama. Vodu, zaštitu od sunca i lagani dodatni sloj odjeće možete pripremiti prema vremenskoj prognozi. Prije pješačenja provjerite položaj odredišta, uspone i pristupačne prilaze; naziv brda obuhvaća više zasebnih prostora. Za fotografiranje panorame radije zastanite na sigurnom mjestu nego da hodate unatrag tražeći širi kadar.

Pri provjeri prijevoza razlikujte uspinjaču i žičaru. Uspinjača povezuje postaje Paral·lel i Parc de Montjuïc, dok žičara od područja Parc de Montjuïc nastavlja prema tvrđavi. To su različite dionice, pa prije eventualne vožnje vrijedi provjeriti upravo odabranu uslugu na službenim stranicama TMB-a. Ako planirate ulazak u neki objekt, zasebno provjerite njegova aktualna pravila i pristupačnost; dolazak na brdo nije isto što i ulazak u stadion, muzej ili tvrđavu.