Muzej Prado u Madridu: kraljevske zbirke i priče poznatih slika

Muzej Prado u Madridu čuva španjolsko, talijansko i flamansko slikarstvo. Velázquezove Las Meninas prikazuju dvorski prizor, Goyin Treći svibnja 1808. ratno nasilje, a Boschov Vrt zemaljskih užitaka složene prizore raja, užitka i pakla. Razlike među tim djelima pokazuju koliko se tema i slikarskih pristupa susreće u zbirci nastaloj iz kraljevskih kolekcija.

Osnovu Prada čine kraljevske zbirke koje su se oblikovale kroz naraštaje naručitelja i kolekcionara. Muzej otvoren 1819. godine nastao je iz odluke da umjetnine iz kraljevskih rezidencija dobiju javni muzejski dom. Njegov identitet nerazdvojiv je od te povijesti: ukus vladara i sudbine drugih zbirki utjecali su na ono što Prado čuva.

Muzej Prado ukratko

• Država i grad: Španjolska, Madrid
• Arhitekt glavne zgrade: Juan de Villanueva.
• Izvorna zamisao zgrade: prirodoslovni kabinet.
• Temelj zbirke: španjolske kraljevske kolekcije.
• Prepoznatljiva djela: Las Meninas i Treći svibnja 1808.
• Vrste građe: slike, skulpture, crteži, grafike i dekorativna umjetnost.
• Otvorenje: 1819. godine.

Kako je Muzej Prado oblikovao svoju umjetničku zbirku

Juan de Villanueva projektirao je zgradu 1785. po nalogu Karla III., kao buduće sjedište prirodoslovnog kabineta. Konačna muzejska namjena oblikovana je pod Ferdinandom VII., uz poticaj njegove supruge Marije Izabele od Bragançe. Tako je arhitektura zamišljena za znanost postala okvir kraljevske umjetničke zbirke dostupne javnosti.

Prvi katalog iz 1819. sadržavao je 311 slika. To nije bio popis svih tada pohranjenih djela: ukupni fond muzeja razlikovao se od izbora predstavljenog u katalogu. Broj zato opisuje određeni trenutak i način prikazivanja zbirke. Njezina kasnija povijest prati nove priljeve, spajanja i darove kojima se početni kraljevski fond proširivao.

Godine 1872. Pradu se pridružila zbirka Muzeja Trinidad, u kojoj su važan dio činila djela iz crkvenih ustanova zahvaćenih državnim oduzimanjem imovine. Spajanje s Muzejom moderne umjetnosti 1971. donijelo je važan korpus slikarstva 19. stoljeća. Darovi, ostavštine i kupnje dodatno su širili fond, pa Prado nije ostao nepromijenjena zbirka jednog dvora.

Muzej Prado i Velázquezova zagonetka Las Meninas

Las Meninas iz 1656. prikazuju infantkinju Margaritu u društvu dvorskih osoba, ali i samoga Velázqueza s priborom za slikanje. Jedna od dvorskih dama, María Agustina Sarmiento, pruža joj mali vrč. U pozadini se u ogledalu pojavljuju kralj Filip IV. i Marijana Austrijska, dok lik na otvorenim vratima dodatno produbljuje prostor prizora.

Upravo ogledalo otvara različita tumačenja odnosa između naslikanih likova i promatrača. Jesu li vladari pozirali ili se pojavili u prostoriji, pitanje je o kojem postoje različite interpretacije. Muzejski prikaz zato ne svodi djelo na jednu definitivno razriješenu dosjetku, nego naglašava način na koji Velázquez preispituje ulogu slikarstva i umjetnika.

Pogledi likova, geste i vrata u pozadini usmjeravaju pozornost kroz Las Meninas. Infantkinja je istaknuta u središtu, ali slikar i odraz vladara mijenjaju odnos prema onome tko stoji pred slikom. Taj raspored objašnjava zašto je dvorski prizor potaknuo toliko tumačenja o položaju promatrača i ulozi samog umjetnika.

Goya: povijesni događaj kroz lica žrtava

Goyin Treći svibnja 1808. naslikan je 1814., pa godina u naslovu označava događaj, a ne nastanak platna. Slika prikazuje pogubljenje zarobljenih sudionika madridskog ustanka protiv francuskih snaga. Nasuprot postrojenim vojnicima bez jasno prikazanih lica stoje ljudi čije geste otkrivaju strah, očaj i različite reakcije pred smrću.

Svjetiljka pri tlu izdvaja žrtve iz tame, a čovjek u bijeloj košulji i raširenih ruku postaje snažno vizualno središte. Zaklada Goya en Aragón ističe da točna identifikacija prikazanog mjesta nije sigurna: spominjane su različite madridske lokacije. Težište slike ostaje na ljudima suočenima s nasiljem, a ne na prepoznatljivosti gradskog prizora.

Goyin rad u Pradu obuhvaća i predloške za kraljevsku manufakturu tapiserija te Crne slike sa zidova njegove kuće Quinta del Sordo. Ta djela imaju različitu namjenu od povijesnog prikaza pogubljenja. Zajedno omogućuju praćenje autora kroz narudžbe za dvor, prizore povijesti i slike povezane s prostorom u kojem je stanovao.

Muzej Prado i Boschov neobični Vrt zemaljskih užitaka

Vrt zemaljskih užitaka muzej datira između 1490. i 1500. godine. Riječ je o triptihu, djelu sastavljenom od povezane središnje ploče i bočnih krila, naslikanom na hrastovoj podlozi. Zatvorena krila nose sivkast prikaz stvaranja svijeta, dok otvorena kompozicija donosi snažne boje i mnoštvo sitnih prizora.

Lijevi dio prikazuje raj s Adamom i Evom, središnji je ispunjen ljudskim užicima, a desni prizorima pakla. Prado povezuje te dijelove s temom grijeha i njegovih posljedica, pritom naglašavajući složenost i zagonetnost djela. Kontinuirani krajolik povezuje prizore, pa raskoš detalja treba čitati i u odnosu prema cjelini, a ne samo kao zbir neobičnih likova.

Zbirka Muzeja Prado izvan najpoznatijih slikarskih platna

Talijansko slikarstvo zastupljeno je djelima Fra Angelica, Rafaela, Tiziana, Tintoretta i drugih autora, dok flamanski dio uključuje Rogiera van der Weydena i Rubensa. Takav sastav odražava široke umjetničke veze španjolske monarhije. Uz slike, Prado čuva rimske skulpture i Delfinovo blago, zbirku luksuznih posuda koju je naslijedio Filip V.

I glavna zgrada ima vlastitu priču o klasičnom likovnom jeziku. Villanueva je na pročeljima nazvanima po Velázquezu, Goyi i Murillu upotrijebio dorski, jonski i korintski red. Različiti stupovni redovi povezuju vanjski izgled muzeja s antičkim arhitektonskim nasljeđem koje je oblikovalo neoklasicizam.

Savjeti za putnike

Prije posjeta Pradu možete odabrati nekoliko djela koja vas posebno zanimaju, pogledati njihove reprodukcije i pročitati kratka objašnjenja. Zapišite naziv slike i autora te na službenom planu muzeja provjerite gdje se nalaze. Tako ćete lakše prepoznati djela i snaći se među dvoranama, bez potrebe da pokušate pogledati cijelu zbirku.

Za hodanje i stajanje u muzeju preporučuje se udobna obuća. Kod odabranih slika možete najprije pogledati cijelu kompoziciju, a zatim detalje opisane u popratnom tekstu. Ako dolazite s grupom, prije razdvajanja dogovorite mjesto i vrijeme ponovnog okupljanja.

Fotografiranje i snimanje nisu dopušteni u dvoranama stalnog postava ni privremenih izložbi. Iznimke se odnose na određene druge prostore muzeja, pa je korisno slijediti službene oznake i upute osoblja.

Aktualne informacije o ulaznicama, radnom vremenu i pravilima posjeta možete provjeriti na službenoj stranici Muzeja Prado.