Sevilla: od Giralde i Alcázara do keramike i flamenca

Giralda je bila minaret prije nego što je postala zvonik seviljske katedrale. Uz nju je ostalo dvorište nekadašnje džamije, dok se u obližnjem Alcázaru nižu palače iz različitih razdoblja. Sevilla na takvim mjestima pokazuje kako su graditelji preuzimali postojeće prostore i prilagođavali ih novim vladarima i namjenama.

Među velikim građevinama pozornost privlače naranče i keramika: krošnje nad ulicama, pločice na zidovima, klupe s oslikanim prizorima. Uz njih grad ima i glazbenu tradiciju koju flamenco izvođači prenose na pozornicama, u udruženjima i školama.

Sevilla ukratko

• Država i grad: Španjolska, Sevilla
• UNESCO-ova cjelina: katedrala, Alcázar i Archivo de Indias, upisani 1987.
• Toranj: Giralda, nekadašnji minaret
• Poznati trg: Plaza de España, za izložbu 1929.
• Keramička tradicija: Triana
• Gradsko drvo: gorka naranča, Citrus aurantium
• Flamenco: na UNESCO-ovoj listi nematerijalne baštine od 2010.

Katedrala Seville: što je ostalo od džamije

Na mjestu katedrale almohadski su graditelji 1172. počeli podizati veliku džamiju. Nakon kršćanskog osvajanja Seville 1248. ona je postala crkva, a kaptol je 1401. odlučio sagraditi novu katedralu. Radovi i umjetničko uređenje nastavili su se kroz više razdoblja.

Od prijašnjeg sklopa ostali su Giralda i Patio de los Naranjos. Nekadašnji minaret dobio je u renesansi preoblikovani gornji dio i ulogu zvonika, pa toranj koji danas prepoznajemo na fotografijama Seville spaja gradnju iz dvaju razdoblja. Uz gotičku katedralu dvorište nekadašnje džamije čuva drukčiji raspored prostora.

Palače Alcázara i dokumenti o prekomorskoj trgovini

Najstariji temelji Alcázara potječu iz 10. stoljeća. U sklopu palača i vrtova nalaze se tragovi islamskih palača, mudéjarska palača Pedra I. i kasnije dogradnje. Vlast se mijenjala, a vladari su prostor uređivali prema svojim potrebama.

Archivo de Indias zauzima nekadašnju trgovačku Lonju, koju su 1785. prenamijenili u arhiv. Ondje su okupljeni dokumenti o španjolskim vezama s američkim kolonijama. Dok Alcázar pokazuje prostore u kojima su vladari boravili, arhiv čuva pisane tragove upravljanja, putovanja i trgovine preko Atlantika. Zajedno s katedralom oba mjesta pripadaju UNESCO-ovoj cjelini upisanoj 1987. godine.

Naranče uz ulice i u dvorištima

Seviljske naranče pripadaju vrsti Citrus aurantium, gorkoj naranči. Krošnje daju sjenu, a cvijet, azahar, miris. Gradski turistički portal bilježi ih u vrtovima Alcázara te dvorištima katedrale i Salvadora i navodi približno 50.000 primjeraka u gradu. Taj se broj mijenja sa sadnjom i obnovom zelenila.

Sadnja uz ulice ima dugu povijest: Pablo Boutelou još je 1839. pisao o rasadnicima naranči za tu namjenu. Danas gradski turistički portal upozorava na potrebu raznovrsnijih novih nasada, kako zelenilo ne bi previše ovisilo o jednoj vrsti. Iza prepoznatljivih krošanja stoji i posao održavanja gradskih ulica i vrtova.

Keramika Triane, od posude za vodu do pročelja

U Triani se umjetnička keramika proizvodila još u islamskom razdoblju. Keramičari su razvijali glaziranje i ukrašavali pročelja, podove, zidna podnožja i stropove, a mudéjarski majstori kasnije su preuzimali i prilagođavali te tehnike.

Od gline iz doline Guadalquivira nastajali su i vrčevi te posude za vodu. Isti je zanat služio kućanstvima i raskošnom uređenju građevina. Povijest lokalnog lončarstva predstavlja Centro Cerámica Triana; među poznatim proizvođačima seviljske keramike nalazi se i La Cartuja, koju je Charles Pickman osnovao 1839.

Plaza de España i 48 pokrajina na klupama

Arhitekt Aníbal González oblikovao je Plazu de España za Iberoameričku izložbu 1929. godine. Polukružna zgrada, dva tornja i kanal čine veliki trg povezan s parkom María Luisa. Opeka, keramika i kovano željezo ponavljaju materijale andaluzijskog obrta u mnogo većem mjerilu.

Uz zgradu se nižu keramičke klupe s prikazima 48 španjolskih pokrajina, dok su mostovi preko kanala posvećeni povijesnim kraljevstvima. Nakon pogleda na cijeli trg vrijedi se približiti tim oslikanim prizorima i usporediti krajeve koje predstavljaju.

Gdje Sevilla njeguje flamenco

Flamenco u Sevilli ima mjesta u tablaosima, lokalnim udruženjima peñas, školama i na festivalima. Pjevači, glazbenici i plesači ondje nastupaju i prenose znanje. Među izvođačima koje gradska turistička zajednica izdvaja iz njegove povijesti su Manolo Caracol i La Niña de los Peines.

UNESCO je 2010. flamenco upisao na Reprezentativnu listu nematerijalne kulturne baštine čovječanstva. Andaluzijski institut za flamenco povezuje njegovo očuvanje s običajima, svakodnevicom i podučavanjem novih naraštaja.

Savjeti za posjet Sevilli

Uz Giraldu pogledajte i dvorište nekadašnje džamije, a uz velike građevine potražite keramičke detalje. Tako ćete lakše prepoznati motive koji se ponavljaju na različitim mjestima u gradu.

U sakralnim prostorima poštujte obavijesti o odijevanju i ponašanju, a tijekom izvedbi pravila fotografiranja i snimanja. Aktualne informacije potražite na službenoj turističkoj stranici Seville. Sevillu možete upoznati i tijekom organiziranog obilaska Andaluzije.