Wat Pho u Bangkoku: Ležeći Buda i znanje uklesano u kamen

Wat Pho u Bangkoku čuva Ležećeg Budu dugog 46 metara i zbirku znanja uklesanu u kamene ploče. U hramu su se pod kraljevskim pokroviteljstvom prikupljala znanja o književnosti, liječenju i budističkom učenju kako bi postala dostupna javnosti. Pozlaćeni kip privlači pogled svojim mjerilom, dok natpisi traže drukčiju vrstu pažnje: oni govore što su ljudi smatrali vrijednim sačuvati i prenijeti sljedećim naraštajima.

Hramski kompleks nalazi se južno od Velike palače, u povijesnom dijelu tajlandske prijestolnice. Uz dvorane s Budinim likovima obuhvaća dvorišta, otvorene paviljone i visoke chedije, odnosno budističke pagode prekrivene obojenim ukrasima. Wat Pho pritom ostaje samostan s vjerskim prostorima i zasebnim dijelom za život redovnika. Podjela između prostora za obrede i redovničkog stanovanja određuje i njegov raspored.

Wat Pho ukratko

• Država: Tajland
• Grad: Bangkok
• Položaj: južno od Velike palače
• Obnova: Rama I. naredio je obnovu starijeg hrama 1788. godine
• Ležeći Buda: 46 metara dug i 15 metara visok
• Kraljevski chediji: četiri velika chedija, svaki visok 42 metra
• Dokumentarna baština: natpisi upisani u UNESCO-ov registar Pamćenje svijeta 2011. godine
• Zanimljivost: na tabanima Ležećeg Bude prikazano je 108 znamenja

Wat Pho i povijest kraljevskog samostana

Prije kraljevskih obnova na tom je mjestu postojao Wat Phodharam, samostan iz razdoblja Ayutthaye. Rama I. naredio je njegovu obnovu 1788. godine, a svečanost povodom obnovljenog hrama održana je 1801. Tada je dobio naziv Wat Phra Chetuphon Vimolmangklavas, koji je poslije izmijenjen za vladavine Rame IV. Wat Pho je uobičajeno kratko ime tog samostana.

Rama III. proširio je samostan i potaknuo prikupljanje znanja dostupnog javnosti. Ploče uz vjerske tekstove sadrže književnost i tradicionalno medicinsko znanje. Samostan je zadržao svoju religijsku ulogu, a kameni natpisi omogućili su da se pouka izloži na zidovima i stupovima.

Glavna kapela čuva uspomenu na Ramu I. Ispod postolja njezina glavnog Budina lika, Phra Buddha Deva Patimakorn, čuva se dio pepela Rame I. Taj se lik nalazi u drugoj dvorani od Ležećeg Bude, što pomaže razlikovati dva važna prostora unutar kompleksa.

Ležeći Buda u Wat Phou: zlato, opeka i sedef

Veliki kip prikazuje Budu na desnom boku, s glavom oslonjenom na desnu ruku. Kip je dug 46 metara, a od podnožja do vrha visok je 15 metara. Izrađen je od opeke i žbuke, zatim lakiran i pozlaćen. Pozlata prekriva zidanu jezgru.

Rama III. naručio je Ležećeg Budu tijekom velike obnove samostana u 19. stoljeću. Mjerilo lica i tijela može zasjeniti detalje stopala, ali upravo se ondje nalazi posebno zahtjevan ukras. Tabani su ispunjeni sedefnim prikazima 108 povoljnih znamenja, među kojima se pojavljuju motivi lotosa i predmeti kraljevske vlasti. Njihov raspored pripada budističkoj simbolici.

Sedefni ukrasi na tabanima mijenjaju način na koji gledate kip. Nakon dugih obrisa tijela pogled zastaje na nizu pojedinačnih znakova: lotosu, kraljevskim predmetima i prikazima budističkog svemira. Njihova je svrha simbolična, a precizan rad na malim poljima može se lako izgubiti uz dojam koji ostavlja veličina kipa.

Četiri chedija Wat Phoa i boje kraljevskih vladavina

Skupina Phra Maha Chedi Si Rajakarn sastoji se od četiri velika chedija visoka po 42 metra. Okružuje ih bijeli zid s natkrivenim vratima u tajlandsko-kineskom stilu. Mozaici u boji prekrivaju visoke, postupno sužene građevine. U njihovoj povijesti važno je razlikovati kralja kojemu je građevina posvećena od kralja koji ju je naručio.

Zeleni chedi povezan je s Ramom I. Bijeli predstavlja vladavinu Rame II., ali dao ga je podignuti njegov sin Rama III.; isti je vladar podignuo i žuti chedi za vlastitu vladavinu. Tamnoplavi pripada Rami IV. Boje zato mogu poslužiti kao jednostavan ključ za razlikovanje građevina, bez pamćenja njihovih dugih pojedinačnih naziva.

Rama IV. dao je ograditi čitavu skupinu. Službena povijest hrama objašnjava da su prva četiri vladara dinastije živjela u vremenu u kojem su se osobno poznavala te da se niz na tome mjestu trebao završiti. Četiri chedija tako čine zaokruženu kraljevsku cjelinu unutar mnogo razvedenijeg samostana.

Kameni natpisi i UNESCO-ovo Pamćenje svijeta

UNESCO je 2011. u registar Pamćenje svijeta upisao epigrafski arhiv Wat Phoa, odnosno zbirku kamenih natpisa. U opisu tog upisa navodi se 1.431 natpis nastao između 1831. i 1841. godine. Riječ je o priznanju dokumentarnoj baštini: predmet upisa su tekstovi koji čuvaju znanje, pa ga treba razlikovati od popisa svjetske baštine za kulturne i prirodne lokalitete.

Na tim se pločama susreću religijske i svjetovne teme. Kralj Rama III. i učenjaci željeli su ih učiniti vidljivima javnosti, a mnoge prate crteži ili kipovi. U nominacijskom dokumentu među područjima se navode književnost, moralne pouke i tradicionalno medicinsko znanje. Natpisi su raspoređeni po različitim građevinama, zbog čega arhiv čini dio samoga prostora hrama.

Paviljoni i redovi Budinih likova

Paviljoni Sala Rai pružaju konkretniji primjer te obrazovne namjene. U sjevernom paviljonu nalaze se natpisi vezani uz tradicionalnu masažu i 32 crteža položaja za masažu. Tekstovi o književnosti i poslovicama dijele prostor s takvim prikazima, pa teme koje danas odvajamo u različite ustanove ovdje stoje jedna uz drugu. Povijesne prikaze liječenja primjereno je čitati kao kulturnu baštinu svojega vremena.

Natkriveni hodnici Phra Rabieng okružuju glavnu kapelu u dva pojasa i povezuju dvorane na četirima stranama. U unutarnjem je hodniku 150 Budinih likova; službena stranica za vanjski navodi više od 244. Likovi su dopremljeni iz sjevernih pokrajina za Rame I. Uz njih su na stupovima natpisi o pravilima tajlandske poezije, postavljeni po nalogu Rame III., pa se u istom prolazu nižu skulpture i pisana riječ.

Savjeti za putnike

Odjeća koja pokriva ramena i koljena praktičan je izbor za hramski prostor; duge lagane hlače mogu pomoći da izbjegnete neprikladne kratke modele. Službene upute traže pristojno odijevanje i skidanje obuće prije ulaska u vjerske građevine. Obuća koju lako skidate i ponovno obuvate zato je korisnija od kompliciranih vezica ili kopči. Možete pripremiti i čiste čarape ako vam je tako ugodnije.

Za fotografiranje je dobro stati sa strane, ostaviti prolaz drugima i ne ometati molitvu. Na Budine likove ne smije se penjati, a pristup prostorima izdvojenima za redovničke obrede treba poštovati. Mirniji razgovor i strpljenje kod ulaza pomažu da se vjerski život i posjetitelji ne sudaraju na uskim točkama prolaza.

Ulaz za strane posjetitelje naplaćuje se. Aktualne uvjete i upute objavljuje službena stranica Wat Phoa, gdje možete provjeriti pojedinosti prije posjeta.