Derinkuyu: podzemni grad koji je morao osigurati zrak, vodu i zaklon

Derinkuyu je podzemni grad u Kapadokiji, na području istoimenog mjesta južno od Nevşehira. Ispod površine nalaze se prostorije povezane hodnicima, spremišta i vjerski prostori. Prolazi su mjestimice dovoljno uski za samo jednu osobu. Takav raspored brzo nameće praktična pitanja: kako je dolazio zrak, gdje se čuvala voda i kako se zajednica mogla zaštititi? Raspored podzemnog grada pokazuje kako su se te potrebe rješavale.

Derinkuyu ukratko

• Područje: Kapadokija, središnja Turska
• Položaj: približno 30 kilometara od Nevşehira
• Oblik: višerazinski sklop prostorija uklesanih u stijenu
• Povijesna namjena: zaklon i obrana zajednice
• Dubina sklopa: službeni opis navodi približno 85 metara
• Sadržaji: staje, skladišta, blagovaonice i crkveni prostori
• Otvaranje posjetiteljima: 1965. godine
• UNESCO: dio cjeline Göreme i stjenovitih lokaliteta Kapadokije, upisane 1985. godine

Arhitektura nastala uklanjanjem stijene

Kapadokijski krajolik povezan je s vulkanskim naslagama i njihovim dugotrajnim oblikovanjem erozijom. U mekoj stijeni bilo je moguće izdubiti prostor za boravak. Derinkuyu pripada toj tradiciji uklesane arhitekture. Graditelji su prostor stvarali uklanjanjem materijala, a postojeća stijena ostajala je oko prostorije kao njezin zid i strop. Na rubovima hodnika i oblicima soba možete pratiti takav način gradnje.

UNESCO podzemne gradove Kapadokije povezuje i s poviješću kršćanskih zajednica koje su u njima tražile utočište pred napadima. Derinkuyu se u tom opisu navodi zajedno s Kaymaklıjem. Riječ je o različitim lokalitetima unutar iste šire kulturne cjeline. Njihovu se vrijednost promatra zajedno s kapadokijskim crkvama i naseljima u stijeni, kao svjedočanstvo prilagodbe ljudi krajoliku i povijesnim okolnostima.

Početak kopanja nije jednostavno datirati. Službeni opisi donose različite povijesne okvire, od ranijih zajednica do uporabe u doba širenja kršćanstva. Zato je korisnije govoriti o namjeni i sačuvanim prostorima nego svaku prostoriju vezati uz jednoga graditelja. Kršćanski sadržaji dio su identiteta lokaliteta, dok raspored sklopa pokazuje koliko je različitih potreba trebalo uskladiti pod zemljom.

Uski hodnici i kameni zatvarači

Sobe su povezane uskim tunelima. Na pojedinim prolazima veliki kameni cilindri služili su za zatvaranje puta. Takav se sustav uklapa u obrambenu namjenu podzemnog prostora: pristup se mogao ograničiti, a prolazi nisu omogućavali ulazak velikog broja ljudi usporedno. Kada usporedite širinu prostorije s njezinim ulazom, razlika postaje jasnija. Veća unutrašnja soba mogla je biti povezana s ostatkom sklopa znatno užim hodnikom.

Pri razgledu obratite pozornost i na prolaze među dvoranama. Važan je i sam prijelaz među njima, s promjenama širine i visine. Dok hodate, ostavite razmak između sebe i osobe ispred vas. Nemojte zastajati radi fotografije na mjestu gdje blokirate prolaz. Bolje je pričekati širu prostoriju i ondje pogledati kako se iz nje granaju sljedeći hodnici.

Zalihe i svakodnevni boravak u zaklonu

Derinkuyu je imao staje, spremišta hrane i blagovaonice. Službeni opisi navode i prostore povezane s preradom grožđa. Uređenje zaklona moralo je omogućiti i svakodnevni boravak. Ljudima su trebale zalihe i prostor u kojem ih mogu čuvati ili pripremati, a trebalo je zbrinuti i životinje. Različite prostorije zato valja čitati prema funkciji, koliko god danas izgledale slično.

U opisima podzemnih gradova često se susreće riječ grad, ali ona ovdje ne znači otvorene trgove i ulice kakve očekujete na površini. Derinkuyu čini povezani sklop uklesanih prostora. Njegova se organizacija može razumjeti kroz odnos soba za boravak, spremišta i komunikacijskih prolaza. Pokušajte zamisliti koliko bi važno bilo znati gdje se što nalazi kada izlazak na površinu nije moguć. To je korisna polazna točka za razumijevanje njegove obrambene uloge.

Voda, zrak i vjerski prostori

Jedno od najvažnijih rješenja bilo je povezivanje podzemlja s površinom ventilacijskim oknom. Službeni opis Ministarstva kulture navodi okno duboko 55 metara koje je služilo i kao bunar. Nisu svi bunari imali jednak odnos prema površini: neki su bili zaštićeni od vanjskog pristupa kako bi se smanjila opasnost od trovanja vode tijekom napada. Zaštita bunara pripadala je obrani sklopa.

U sklopu se nalazi prostor koji se tumači kao misionarska škola, s bačvastim svodom i manjim radnim prostorijama uz njega. Sačuvana je i crkva križnog tlocrta. Ti sadržaji dopunjuju sliku o životu u zaklonu: uz spremišta i prostore za hranu postojala su mjesta za vjerske i obrazovne potrebe. Pri promatranju obratite pozornost na tlocrt prostorije i oblik stropa, jer se upravo po njima može uočiti razlika između pojedinih namjena.

Koliki se dio podzemnog grada može upoznati

Derinkuyu je posjetiteljima otvoren 1965. godine. Službeni izvori navode dubinu sklopa od približno 85 metara, ali taj podatak ne znači da posjet obuhvaća sve njegove dijelove. Za razgled je dostupan samo dio podzemnog grada. Najveću dubinu lokaliteta zato nemojte zamijeniti s obećanjem koliko ćete se duboko spustiti. Kretanje treba prilagoditi označenoj posjetiteljskoj trasi i uputama na mjestu.

Uvrštenje u svjetsku baštinu 1985. odnosi se na širu cjelinu Göreme i stjenovitih lokaliteta Kapadokije, koja uključuje Derinkuyu. Vrijednost tog područja proizlazi iz odnosa prirodnog krajolika i čovjekova rada u stijeni. Podzemni grad povezan je tom graditeljskom tradicijom s vidljivim kapadokijskim naseljima. Na površini se ona prepoznaju po otvorima u stijeni, a u Derinkuyuu se način organiziranja prostora najjasnije razumije iznutra.

Savjeti za putnike

Prije spuštanja razmislite odgovara li vam kretanje kroz uske zatvorene prostore. Ako imate poteškoća pri saginjanju ili se u takvom okruženju osjećate nelagodno, zatražite opis aktualne trase od osoblja prije ulaska. Nemojte se oslanjati samo na fotografije širokih dvorana. Za hodanje odaberite stabilnu obuću, oslobodite ruke i izbjegnite glomaznu torbu koja bi vam smetala u prolazima.

Na stubama i u nižim hodnicima usporite, pazite na glavu i pratite označeni smjer. Fotografirajte iz sigurne stojeće pozicije, bez koračanja unatrag dok gledate u zaslon. Djecu držite blizu sebe i unaprijed dogovorite da se ne odvajaju. Poštujte zatvorene prolaze i nemojte pokušavati samostalno istraživati dijelove izvan trase. Time čuvate i vlastitu sigurnost i mir drugih posjetitelja.

Aktualne informacije provjerite na službenoj stranici Turkish Museums za Derinkuyu. Prije ulaska sačuvajte dogovoreno mjesto sastanka na površini. Ako vam tempo skupine postane prenaporan, odmah to recite pratitelju ili osoblju. Za razumijevanje lokaliteta važnije je mirno pratiti odnos prostorija i prolaza nego žuriti prema sljedećoj razini.