Aja Sofija u Istanbulu: Justinijanova kupola, mozaici i kaligrafija

Aja Sofija u Istanbulu bila je crkva, džamija i muzej, a od 2020. ponovno služi kao džamija. Justinijanovu građevinu obilježavaju velika kupola, bizantski mozaici i osmanski kaligrafski natpisi. Dio je povijesnih područja Istanbula, upisanih na UNESCO-ov popis 1985. godine.

Aja Sofija ukratko

• Država: Turska
• Grad: Istanbul
• Drugi nazivi: Hagia Sophia i Ayasofya
• Značenje imena: Sveta Mudrost
• Gradnja sadašnje građevine: od 532. do 537.
• Naručitelj: car Justinijan I.
• Arhitekti: Antemije iz Trala i Izidor iz Mileta
• UNESCO: povijesna područja Istanbula, 1985.
• Zanimljivost: 104 stupa podijeljena su između prizemlja i galerija

Aja Sofija u Istanbulu prije Justinijanove građevine

Ime Hagia Sophia znači Sveta Mudrost, a povijest crkve na tom mjestu počela je prije zgrade koju poznajemo. Prva crkva posvećena je 360., dok je druga otvorena 415. godine. Požar tijekom pobune Nika 532. uništio je prethodnicu i otvorio prostor za znatno ambiciozniju gradnju.

Justinijan I. povjerio je novi projekt Antemiju iz Trala i Izidoru iz Mileta, a crkva je svečano otvorena 27. prosinca 537. godine. Veliki središnji prostor i složeni sustav svodova razlikovali su je od uobičajenije predodžbe uzdužne bazilike. Arhitektura je tako postala dio predstavljanja carske moći i važnosti prijestolnice.

Na istom su mjestu stajale tri crkve. Današnja Aja Sofija potječe iz Justinijanova vremena, ali ni ona nije ostala nepromijenjena: kupola je obnovljena, konstrukcija ojačavana, a ukrasi dodavani kroz stoljeća.

Kupola Aje Sofije i zahtjevna ravnoteža velikog prostora

Kupola ima približan promjer od 31 do 33 metra, a njezin prijelaz prema donjim osloncima ostvaren je pandantivima, zakrivljenim trokutastim površinama. Polukupole, lukovi i bočni oslonci zajedno prenose opterećenje. Ono što oku djeluje kao jedan veliki svod zapravo počiva na međusobno povezanom sustavu različitih dijelova.

Prva se kupola srušila 558., a obnovljena je 562. u višem obliku. Potresi i pomicanje tla nastavili su opterećivati građevinu kroz stoljeća. Zato se njezina povijest ne može opisati kao priča o konstrukciji koja od početka nije tražila promjene, nego kao niz rješenja kojima se održavao iznimno zahtjevan prostor.

Snažan dojam visine nastaje i zbog odnosa s nižim bočnim dijelovima. Pogled prelazi s lukova na svodove i zatim na središnju kupolu, a svaki korak mijenja mjerilo. Takvo čitanje prostora korisnije je od samog pamćenja jedne dimenzije jer pokazuje kako je arhitektonski učinak postignut.

Mramor i mozaici Aje Sofije kao različiti jezici ukrasa

U građevini su 104 stupa: 40 na donjoj razini i 64 na galerijama. Mramorne zidne obloge oblikovane su i spajanjem razrezanih ploča tako da se njihove šare zrcalno nadovezuju. Prirodni uzorak kamena time postaje dio dekorativne zamisli, bez potrebe da se svaka površina oslika.

Na darovateljskom mozaiku Bogorodicu s Djetetom okružuju carevi Konstantin i Justinijan. Možete ih razlikovati prema onome što drže: Konstantin nudi prikaz grada, a Justinijan model crkve. Darovi povezuju osnivača prijestolnice s naručiteljem Aje Sofije.

Deesis u južnoj galeriji pripada 13. stoljeću i prikazuje Krista između Bogorodice i Ivana Krstitelja. Naziv označava molbu odnosno zagovor, a likovi uz Krista izražavaju zauzimanje za čovječanstvo. Razumijevanje takve ikonografije pomaže čitati geste i položaje figura, umjesto da se mozaik promatra samo kao ukras od sitnih obojenih dijelova.

Osmanski slojevi Aje Sofije i umjetnost kaligrafije

Nakon osmanskog osvajanja 1453. Aja Sofija pretvorena je u džamiju, a njezin sklop postupno je obogaćen novim sadržajima. Mimar Sinan sudjelovao je u ojačavanju građevine potpornim elementima. U osmanskom razdoblju mijenjala se i okolica, pa povijest kompleksa uključuje više od same velike dvorane.

Velike kružne kaligrafske ploče promjera 7,5 metara djelo su Kazaskera Mustafe İzzeta i povezane su s obnovom od 1847. do 1849. godine. Sultan Mahmud I. ranije je, 1739., dao urediti knjižnicu unutar kompleksa. Takvi dodaci pokazuju različite potrebe, od molitvenog i umjetničkog izraza do čuvanja knjiga.

Tri načina ukrašavanja lako se razlikuju: mozaik gradi sliku od sitnih dijelova, mramorne obloge koriste prirodnu šaru kamena, a kaligrafija oblik slova. Ti detalji pripadaju različitim razdobljima i namjenama Aje Sofije.

Aja Sofija kao baština i živi vjerski prostor

Aja Sofija nakon muzejskog razdoblja ponovno ima status džamije od 2020. godine. UNESCO je pri promjeni statusa naglasio potrebu očuvanja univerzalne vrijednosti spomenika. Njegov kulturni značaj zato uključuje i pitanje kako zaštititi povijesne slojeve građevine koja istodobno ima suvremenu vjersku namjenu.

Ministarstvo kulture i turizma 2024. uvelo je odvojeni pristup galerijama za turističke posjete i ulaz za vjernike. Ta razlika važna je za razumijevanje zgrade: pogled prema određenom elementu ne znači nužno pristup svakome mjestu u interijeru. Dostupnost se može mijenjati, pa opis povijesnog djela valja čitati kao objašnjenje njegova značenja, a ne kao potvrdu određenoga obilaska.

UNESCO-ov upis obuhvaća šire povijesno područje, uključujući arheološki park, četvrti oko Süleymaniye i Zeyreka te kopnene zidine. Aja Sofija tako pripada mreži spomenika koji zajedno prikazuju bizantsku i osmansku prošlost Istanbula, a ne izdvojenom upisu samo jedne zgrade.

Povijesni slojevi mogu se čitati i kroz razliku između nosača i ukrasa. Kupola i potporni elementi rješavaju opterećenje, dok raspored slika, kamena i pisma oblikuje značenje prostora. Njihov međusobni odnos pomaže razumjeti zašto arhitektonsku cjelinu nije dovoljno svesti na samo jedno umjetničko djelo.

Savjeti za putnike

Za posjet je korisno pripremiti odjeću primjerenu džamiji i provjeriti pravila odijevanja prije dolaska. U prostoru molitve važno je održavati mir i poštovati privatnost vjernika, osobito pri fotografiranju. Upute osoblja određuju kojim je dijelovima dopušten pristup.

Prije dolaska vrijedi provjeriti kojim je dijelovima građevine dopušten turistički pristup i ne pretpostaviti da ulaz omogućuje razgledavanje cijele građevine. Objava Ministarstva kulture i turizma iz 2024. objašnjava tada uvedenu podjelu pristupa; aktualne uvjete vrijedi provjeriti prije dolaska.