Ulica Istiklal i trg Taksim: tramvaj, pasaži i povijest istanbulskog Beyoğlua

Ulica Istiklal povezuje trgovinu, arhitekturu i svakodnevicu europske strane Istanbula, a trg Taksim njezinoj priči daje republikanski okvir. Nostalgični tramvaj lako privuče pogled, no povijest ove gradske osi podjednako se dobro čita na pročeljima. Iza trgovina i restorana sačuvani su različiti arhitektonski jezici kasnog Osmanskog Carstva.

Katovi iznad izloga čuvaju tragove vremena kada se ulica zvala Grande Rue de Péra. Različito oblikovani prozori i ukrasi pripadaju kasnoosmanskoj arhitekturi, dok se iza uličnog niza nalaze crkva i natkriveni prolazi. U blizini je i Tünel, uspinjača koja objašnjava kako se četvrt povezivala s nižim dijelom grada.

Ulica Istiklal ukratko

• Država: Turska
• Grad: Istanbul
• Četvrt: Beyoğlu
• Stari naziv: Grande Rue de Péra
• Prepoznatljiv motiv: nostalgični crveni tramvaj
• Susjedni trg: Taksim
• Zanimljivost: tramvaj se na povijesnu os vratio 1990.

Ulica Istiklal i povijest imena nekadašnje Pere

Naziv Grande Rue de Péra upućuje na drukčiji povijesni sloj od današnjega imena ulice. Godine 1923. dobila je naziv İstiklal Caddesi, odnosno Ulica neovisnosti. Promjena povezuje svakodnevnu gradsku adresu s nastankom republike, pa ime nije tek opis prostora za šetnju i kupnju. Ono nosi poruku o političkom i kulturnom prijelazu.

Kasnoosmanske zgrade uz ulicu pokazuju utjecaje neoklasicizma i drugih europskih stilova, sve do art décoa. Pročelja zato ne tvore jedinstven niz jednakih kuća: izmjenjuju se oblici prozora, ukrasi i odnosi između prizemlja i katova. Razlika između starih fasada i suvremenih izloga čini Istiklal zanimljivim i kada vas kupnja uopće ne zanima.

Taksim u Istanbulu i spomenik novoj republici

Trg Taksim otvorenim prostorom mijenja mjerilo ulice. Njegov Republikanski spomenik podsjeća na osnivanje Republike Turske 1923., a otkriven je 1928. godine. Među prikazanim osnivačima države nalazi se Mustafa Kemal Atatürk. Skulpture tako u gradsko središte unose povijesne osobe koje je lako previdjeti kada se spomenik promatra samo kao kulisa za fotografiju.

Uz trg se nalaze park Gezi i Atatürkov kulturni centar. Restorani, hoteli i kulturni prostori dodatno objašnjavaju zašto Taksim ima ulogu mjesta susreta. Istiklal i trg pritom nisu dva odvojena svijeta: jedna je gusta ulična os, a drugi prostor u kojemu se gradska slika otvara i dobiva monumentalniji okvir.

Crveni tramvaj i povratak prepoznatljivog zvuka

Povijest istanbulskih tramvaja duža je od nostalgične linije koju prepoznajete s fotografija. Električni tramvaji uvedeni su 1914., dok je stariji tramvajski sustav na europskoj strani ukinut 1961. godine. Povratak povijesnih vagona 1990. stoga predstavlja svjesno oživljavanje dijela prometne baštine, a ne neprekinuti rad iste linije kroz sva desetljeća.

Za povratak tramvaja u promet iskorišteni su stari vagoni iz muzeja. Njihov se izgled razlikuje od suvremenih vozila, ali linija i dalje služi prijevozu. Tračnice na Istiklalu zato ostaju aktivan dio ulice, što je važno i za pješake koji se zaustavljaju radi fotografiranja.

Tünel u Istanbulu kao priča o gradskim visinama

U blizini južnog dijela ove gradske osi nalazi se Tünel, podzemna uspinjača koja povezuje Karaköy i Beyoğlu. Projekt je povezan s francuskim inženjerom Eugèneom Henrijem Gavandom, koji je tražio alternativu strmim ulicama između Galate i Pere. Gradnja je dovršena 1874., a prijevoz putnika započeo je 1875. godine.

Tünel je isprva pokretao parni pogon. Ta podzemna uspinjača svladavala je visinsku razliku između Karaköya i Beyoğlua, dok je tramvaj prometovao ulicom. Iako se oba prijevozna sredstva povezuju s istim dijelom Istanbula, imaju različitu povijest i različite zadaće u gradskom prometu.

Skrivena crkva i pasaži iza istanbulskih izloga

Crkva sv. Antuna Padovanskog, poznata i kao Sent Antuan, pokazuje drugu stranu Beyoğlua. Njezina gradnja započela je 1906., a otvorena je za bogoslužje 1912. godine. Talijanska zajednica i arhitekti Giulio Mongeri i Eduardo de Nari povezani su s ovim neogotičkim zdanjem. Katolička baština ovdje je dio istoga gradskog tkiva kao i trgovačka ulica.

Zgrade uz ulično pročelje zamišljene su tako da donose prihod crkvi, zbog čega je odnos ulice i sakralnog prostora posebno zanimljiv. U okolici se nalazi i Çiçek Pasajı, natkriveni prolaz povezan s hranom i ugostiteljstvom. Crkva i pasaž ne pričaju istu priču, ali pokazuju kako se iza jedne fasadne linije mogu skrivati posve različiti prostori.

Istiklal kao pozornica hrane i gradske kulture

Uz arhitekturu, važan dio identiteta Istiklala čine hrana i okupljanje za stolom. Çiçek Pasajı povezan je s restoranima i glazbom, dok se ponuda Beyoğlua proteže od kavana do meyhanea, lokala u kojima su jelo i druženje važan dio iskustva. Takvi prostori daju ulici društvenu ulogu koja se ne može svesti na niz trgovina i poznate fotografske motive.

Natkriveni pasaži omogućuju drukčiji boravak od otvorenog trga: trgovina i ugostiteljstvo nastavljaju se iza uličnog pročelja. U takvim prostorima stolovi, prolazi i ulazi određuju odnos između lokala i javnog kretanja. Ta osobina četvrti ostaje prepoznatljiva i kada se promijene imena trgovina ili restorana.

Savjeti za putnike

Pri zaustavljanju pred izlogom ili radi fotografije možete se pomaknuti iz glavnog prolaza i odmaknuti od tramvajskih tračnica. U gužvi je korisno držati osobne stvari uz sebe i pratiti kretanje drugih ljudi.

Na Taksimu vrijedi pratiti prostorne oznake i lokalne upute. Uz bogomolje i u povijesnim prolazima važno je poštovati ljude koji se njima svakodnevno koriste.

Za šetnju javnom ulicom i trgom nema ulaznice; vožnja i sadržaji pojedinih ustanova zasebne su usluge. Više informacija donosi službena turistička stranica o Istiklalu.