Bath u Engleskoj: rimske terme, Royal Crescent i grad od svijetlog kamena

Bath je grad na jugozapadu Engleske koji se razvio oko prirodnih toplih izvora. Rimljani su ovdje oblikovali kupalište i svetište, a mnogo kasnije nastali su nizovi kuća i trgovi po kojima je grad danas prepoznatljiv. Pogled na rimski bazen i pročelja Royal Crescenta zato pripada dvjema vrlo različitim epohama. Povezuje ih voda zbog koje su ljudi dolazili u Bath i prostor koji se postupno prilagođavao njihovim potrebama.

Rimske terme Bath danas su arheološki lokalitet s muzejskim postavom. U njima se ne kupa, premda je voda i dalje prisutna u velikom bazenu. Rimsko kupalište govori o antičkom načinu života, a kameni nizovi kuća o društvu 18. stoljeća. Naziv georgijanski u Bathu označava tu kasniju gradsku arhitekturu.

Bath ukratko

• Država: Ujedinjeno Kraljevstvo
• Zemlja: Engleska
• Grad: Bath
• Rimski naziv: Aquae Sulis
• Svjetska baština: grad upisan na UNESCO-ovu listu 1987. godine
• Royal Crescent: 30 kuća, građenih od 1767. do 1775. godine
• Arhitekt Royal Crescenta: John Wood mlađi
• Rimske terme: arheološki lokalitet, bez kupanja u povijesnim bazenima

Rimski Bath: kupalište uz svetište Sulis Minerve

Rimski grad nosio je ime Aquae Sulis. Uz prirodni izvor nalazili su se hram posvećen božici Sulis Minervi i kupališni kompleks, pa se briga o tijelu ovdje povezivala s vjerskim životom. Ljudi su u sveti izvor bacali darove, a među sačuvanim nalazima nalaze se i ispisane pločice s kletvama. Na njima su poruke urezane u olovo ili kositar, zatim smotane i predane vodi u kojoj se zamišljala prisutnost božice.

Great Bath, veliki bazen, nekoć je bio u dvorani s bačvastim svodom. Današnji otvoreni pogled zato nije jednak rimskom prizoru. Ni kipovi careva i upravitelja na terasi nisu rimski originali: izrađeni su 1894. godine, uoči otvaranja lokaliteta 1897. Arheološki ostaci i kasniji okvir njihova predstavljanja stoje zajedno, što pomaže objasniti zašto se uz antički bazen pojavljuju i viktorijanski elementi.

Kompleks se proteže ispod suvremene razine ulica i trgova. Veliki bazen najlakše je zapamtiti, ali on je samo dio cjeline koja uključuje sveti izvor, hram i nalaze iz rimskoga grada. Rimski graditelji morali su riješiti i dovod i odvod vode. Sačuvani odvod povezan je s rijekom Avon, a olovne cijevi omogućivale su protok tople vode kroz lokalitet.

Bath i UNESCO: važan je raspored cijeloga grada

Bath je na UNESCO-ovu listu svjetske baštine upisan 1987. godine. Vrijednost grada obuhvaća rimske ostatke i kasniju urbanističku cjelinu, osobito razvoj tijekom 18. stoljeća. Kuće, javne zgrade i otvoreni prostori oblikovani su u odnosu prema okolnim brežuljcima. Otvoreni prostori ispred kuća dio su toga planiranog odnosa prema krajoliku.

Ujednačenosti izgleda pridonosi lokalni oolitni vapnenac, poznat kao Bath stone. Ipak, grad nije nastao prema jednom glavnom planu ni po želji samo jednoga naručitelja. Različiti su arhitekti tijekom duljeg razdoblja povezivali nove cjeline s postojećima i s krajolikom. Među imenima koja objašnjavaju taj razvoj nalaze se John Wood stariji, poduzetnik Ralph Allen i društveni organizator Richard Beau Nash.

Royal Crescent u Bathu: trideset kuća u zajedničkom luku

Royal Crescent projektirao je John Wood mlađi, a gradnja je trajala od 1767. do 1775. godine. Niz čini 30 kuća raspoređenih u širokom luku, s pogledom prema Royal Victoria Parku. Zajedničko pročelje daje im dojam velikoga jedinstvenog zdanja, iako je riječ o nizu stambenih kuća.

No.1 Royal Crescent, prva kuća u nizu, danas je muzej kojim upravlja Bath Preservation Trust. Obnovljeni interijer prikazuje kako je imućno kućanstvo moglo živjeti između 1776. i 1796. godine, uključujući život posluge. Ostatak niza ima različite namjene, a u njemu se i dalje stanuje. Zbog toga naziv Royal Crescent označava cijelu arhitektonsku cjelinu, dok naziv s brojem jedan označava konkretan muzej.

Bath Abbey: crkva čiji su se svodovi mijenjali

Uz rimski kompleks nalazi se Bath Abbey, crkva s dugom poviješću pregradnji i obnove. Henrik VIII. zatvorio je opatiju 1539. godine, nakon čega su redovnici morali otići. Godine 1572. ruševna crkva predana je gradu za župnu uporabu, a obnova je dovršena 1620.

U obnovi koju je 1863. započeo George Gilbert Scott drveni strop nad glavnim brodom zamijenjen je kamenim lepezastim svodom. Prepoznatljivi uzorak rebara stoga uključuje i viktorijanski doprinos. Povijest toga mjesta seže i mnogo dalje: kralj Edgar okrunjen je u Bathu 973. godine. Krunidbu treba vezati uz povijest sakralnoga mjesta, a ne zamišljati da se odvijala u unutrašnjosti koja je do nas stigla u današnjem obliku.

Pulteney Bridge: trgovine iznad rijeke Avon

Pulteney Bridge nosi trgovine duž obje strane mosta. Projektirao ga je Robert Adam, a ime je dobio po Frances Pulteney, supruzi zemljoposjednika Williama Johnstonea Pulteneyja. Most je bio povezan s namjerom razvoja novoga dijela grada na istočnoj strani. Prijelaz preko vode trebao je omogućiti širenje grada, pa njegova priča pripada istom razdoblju urbanističkih ambicija kao i stambeni nizovi.

S ulice izlozi mogu privući više pozornosti od same konstrukcije mosta; pogled s obale jasnije otkriva da se trgovine nalaze iznad rijeke. Na pročeljima su klasični zabati i pilastri, zbog kojih građevina pripada poznatom arhitektonskom jeziku Batha.

Savjeti za putnike

U Rimskim termama korisna je obuća sa stabilnim potplatom zbog povijesnih, mjestimice neravnih površina i stuba. Ako koristite pomagalo za kretanje, možete unaprijed provjeriti dostupne putove: dizala olakšavaju pristup, ali cijeli lokalitet nije bez stuba. Za obitelji s malom djecom nosiljka može biti praktičnija od kolica, koja se ostavljaju u prijamnom prostoru.

Vodu u Great Bathu ne treba dodirivati ni piti; nije obrađena, a kupanje u povijesnim bazenima nije dopušteno. Pri fotografiranju možete zadržati prolaz slobodnim i poštovati rubove povijesnih površina. Za pripremu posjeta Bathu, pravila o prtljazi i pristupačnost korisna je službena stranica Rimskih termi.