British Museum u Londonu: Rosetta, Partenon i priče pet muzejskih predmeta

British Museum u Londonu kroz 5 odabranih predmeta otkriva koliko se povijest može promijeniti kada postavimo preciznije pitanje. Kamen iz Rosette govori o čitanju izgubljenog pisma, skulpture s Partenona o odnosu umjetnine i izvornog mjesta, a glava iz Ifea o predrasudama onih koji su je tumačili. Srebrna čaša i brončana oplata štita dodaju priče o svakodnevnim predmetima čiji su se dijelovi, namjene i značenja različito sačuvali.

Odabrani predmeti razlikuju se po vremenu nastanka, materijalu i namjeni. Njihovi uobičajeni nazivi ponekad prikrivaju važne pojedinosti: štit iz Battersee sačuvan je kao oplata, a glava iz Ifea izrađena je od mjedi. Muzejski opis pomaže povezati ono što se danas vidi s oblikom i uporabom izvorne cjeline.

British Museum ukratko

• Država: Ujedinjeno Kraljevstvo
• Grad: London
• Vrsta: Muzej povijesti i kulture
• Osnutak: 1753.
• Otvoren javnosti: 1759.
• Osnovni ulaz: Besplatan
• Fokus članka: 5 odabranih predmeta
• Zanimljivost: Kamen iz Rosette nosi 3 pisma

British Museum i nastanak javne zbirke u Londonu

Muzej je osnovan parlamentarnim zakonom 1753., a vrata javnosti otvorio je 1759. godine. Ideja javne zbirke tada nije značila potpuno jednak pristup kakav zamišljamo uz suvremeni muzej: početni sustav prijava i ograničenih termina pogodovao je bolje povezanim posjetiteljima. Povijest ustanove zato govori i o tome tko je u pojedinom razdoblju imao priliku učiti iz njezinih predmeta.

Datum nastanka predmeta, godina njegova otkrića i trenutak dolaska u muzej mogu biti stoljećima udaljeni. Svaki od tih podataka govori o drugim ljudima i okolnostima. Uz kulturu koja je predmet izradila, muzejski zapis zato otkriva i kasniju povijest prikupljanja, tumačenja i izlaganja.

Rosetta u British Museumu: tri pisma, dva jezika

Kamen iz Rosette dio je veće stele s dekretom iz 196. pr. Kr., pronađen 1799. u Egiptu. Tekst je zapisan hijeroglifima, demotskim pismom i grčkim pismom, ali to ne znači tri različita jezika: hijeroglifi i demotsko bilježe egipatski. Ta razlika objašnjava zašto je usporedba poznatog grčkog teksta s drugim zapisima postala toliko važna za razumijevanje natpisa.

U odgonetanju su važan doprinos dali Thomas Young i Jean-François Champollion, a ključni je pomak bio prepoznati da hijeroglifi mogu označavati i glasove. Zato vrijednost kamena nije samo u poruci koju nosi nego u znanju koje je pomogao razviti. Slomljeni natpis otvorio je mogućnost čitanja mnoštva drugih egipatskih tekstova, pa se njegov utjecaj proteže daleko izvan dimenzija sačuvanog ulomka.

Skulpture s Partenona i pitanje cjeline izvan Atene

Partenonske skulpture pripadaju atenskoj građevini iz 5. stoljeća pr. Kr., gdje su različite skupine prikaza imale različitu ulogu. Mitološke scene krasile su zabate i metope, dok je friz prikazivao religijsku povorku Atenjana. Odvojene od hrama, skulpture traže dodatno objašnjenje izvornog položaja: pojedinačni reljef nije bio zamišljen kao samostalna slika na zidu muzeja.

Početkom 19. stoljeća dio je uklonjen pod vodstvom lorda Elgina, a 1816. zbirku je otkupio britanski parlament za muzej. Razdvojenost sačuvanih dijelova između Londona i Atene predmet je dugotrajne rasprave o povratu i ponovnom objedinjavanju. Uz kiparsku izvedbu zato je važna i povijest njegova premještanja: pitanje gdje se djelo nalazi postaje dio njegova javnog značenja.

Warrenova čaša i drukčije čitanje rimskog luksuza

Warrenova čaša srebrna je posuda koju muzej datira između približno 15. pr. Kr. i 15. godine poslije Krista. Vanjsku stijenku ukrašavaju reljefi s intimnim prizorima, a unutarnja posuda olakšavala je uporabu i čišćenje. Izgubljene su ručke koje su nekad bile dio cjeline, pa katalog čuva i podatke o onome što se više ne može vidjeti na predmetu.

Čaša je nazvana po kolekcionaru Edwardu Perryju Warrenu, a British Museum nabavio ju je 1999. godine. Njezini reljefi i srebrna izvedba otvaraju pitanja o rimskom luksuzu i društvenim odnosima. Pri njihovu tumačenju ipak treba ostati uz podatke o samoj posudi, jer jedan predmet ne može opisati sve običaje antičkog svijeta.

Glava iz Ifea: mjed, mogući kraljevski portret i predrasude

Glava iz Ifea nastala je u području današnje Nigerije, u umjetničkoj tradiciji povezanoj s narodom Joruba. Muzejski je zapis datira između 1300. i 1450. godine i kao materijal navodi mjed, iako je često poznata pod nazivom brončana glava. Preciznost lica i obrada površine pokazuju razvijeno kiparsko znanje, a tehnika lijevanja izgubljenim voskom dio je njezine materijalne povijesti.

Kad su nalazi iz Ifea postali poznati zapadnoj publici, neki su ih tumači pokušavali pripisati drugim civilizacijama jer nisu prihvaćali da su afrički umjetnici mogli stvoriti takva djela. Ta je reakcija važan dio priče o predmetu: otkriva ograničenja promatrača, a ne ograničenja kulture koja ga je izradila. Glava zato potiče i pitanje koliko unaprijed stvorene predodžbe utječu na ono što prepoznajemo kao vrijednu umjetnost.

Štit iz Battersee i sačuvana površina željeznog doba

Predmet poznat kao štit iz Battersee zapravo je brončana oplata koja je bila pričvršćena na drveni štit. Potječe iz željeznog doba, a pronađen je u Temzi, na području Battersee. Njegovu površinu naglašava 27 crvenih staklenih umetaka, uz zavojite motive izvedene u metalu, pa dekoracija ostaje važan trag namjene i vrijednosti predmeta.

Od štita je ostala brončana oplata, dok njegova drvena osnova nije sačuvana. Današnji izgled zato ne pokazuje cijeli predmet kakav je nekoć bio u uporabi. Dekoracija i tehnika izrade daju podatke o radu majstora, ali same ne mogu konačno odgovoriti je li štit služio u bitci ili obredu.

Savjeti za putnike

Pri pripremi posjeta korisno je pogledati raspored galerija i dostupnost predmeta koji vas zanimaju; položaj predmeta i otvorenost prostorija mogu se mijenjati.

Uz vitrine je dobro ostaviti prolaz drugim posjetiteljima. Osnovni ulaz je besplatan, a informacije o rezervaciji termina i aktualno dostupnim galerijama objavljene su na službenoj stranici muzeja.