Katedrala sv. Pavla u Londonu: Wrenova kupola i povijest ispod nje

Katedrala sv. Pavla u Londonu stoji na Ludgate Hillu, u povijesnom Cityju. Bijeli portlandski vapnenac, stupovi na pročelju i visoka kupola pripadaju građevini koju je projektirao Christopher Wren nakon Velikog požara 1666. godine. Wren je novu crkvu projektirao za mjesto razorene srednjovjekovne katedrale.

St Paul's Cathedral i dalje je mjesto bogoslužja. Razgledavanje, sudjelovanje u službi i uspon na kupolu zato imaju različita pravila. Za razumijevanje zgrade korisno je odvojiti njezine dijelove: glavni crkveni prostor, kriptu s grobovima te galerije do kojih vode stube.

Katedrala sv. Pavla ukratko

• Grad: London, Ujedinjeno Kraljevstvo
• Položaj: Ludgate Hill, City of London
• Arhitekt današnje katedrale: Christopher Wren
• Visina: 111 metara
• Posveta i prva služba u koru: 1697.
• Službeno proglašena dovršenom: 25. prosinca 1711.
• Uspon do Golden Gallery: ukupno 528 stuba

Katedrala nakon Velikog požara

Veliki požar uništio je staru katedralu 1666. godine. Wren je i prije katastrofe sudjelovao u razmatranju njezina popravka, ali nova je građevina tražila drukčije rješenje. Njegovi prijedlozi nisu odmah prihvaćeni: veliki model ocijenjen je nedovoljno tradicionalnim, a konačan izgled nastao je kroz pregovore i izmjene. Današnja kupola zato nije tek povećana verzija prethodnoga crkvenog tornja.

Godine 1697. održana je prva služba u koru nove crkve, premda zapadni dio i kupola tada još nisu bili dovršeni. Parlament je novu katedralu službeno proglasio dovršenom na Božić 1711. godine. Razmak između tih događaja dobro pokazuje kako je zgrada počela služiti svojoj namjeni prije završetka svih radova. U njezinu nastanku, uz Wrena, sudjelovali su arhitekti, klesari, kipari i drvorezbari; monumentalna vanjština rezultat je rada mnogih struka.

Gradnja je zahtijevala i dugotrajno financiranje. U arhivu britanskog Parlamenta sačuvan je zakon iz 1685. o ponovnoj gradnji, dovršavanju i ukrašavanju sv. Pavla. Gotovo dvadeset godina nakon požara posao je još bio u tijeku. Zakon pokazuje i koliko je dugo obnova ostajala javni posao.

Što nosi veliku kupolu

Katedrala doseže visinu od 111 metara. Njezina kupola sastoji se od unutarnje i vanjske ljuske, između kojih je skriven potporni stožac od opeke. Ono što se vidi iz crkve stoga nije ista površina koju gledate izvana. To je koristan detalj za razumijevanje Wrenova rješenja, jer unutarnji prostor i obris zgrade prema gradu nisu morali imati potpuno isti oblik.

Dok promatrate pročelje, obratite pozornost na stupove i tornjeve. London Museum povezuje kolonadni ulaz s antičkim grčkim hramovima, a vitke tornjeve s baroknim crkvama. Za prepoznavanje tih razlika nije potrebno imenovati svaki arhitektonski red: dovoljno je usporediti vodoravne linije ulaza s okomitim naglascima iznad njega.

Galerije i stube iznad crkve

Tri galerije imaju različite visine i zasebne nazive. Do Whispering Gallery vode 257 stuba, do Stone Gallery ukupno 376, a do Golden Gallery ukupno 528. Brojevi za drugu i treću galeriju označavaju zbroj od početka uspona, pa ih ne treba zbrajati međusobno. Izbor više razine znači i dodatne stube, a galerije nemaju pristup dizalom.

Za posjetitelje kojima uspon nije prikladan multimedijski vodič nudi videosnimku galerija i pogleda s njih. Prije odluke o penjanju pročitajte upozorenja upravitelja o visini, skučenim prostorima i poteškoćama s kretanjem. Nemojte računati da dostupnost glavnog prostora automatski znači i dostupnost kupole.

Kripta, spomenici i državne svečanosti

U kripti je pokopan sam Christopher Wren, kao i vojskovođe Horatio Nelson i vojvoda od Wellingtona. Katedrala ima i širu memorijalnu ulogu: njezini spomenici i obilježja podsjećaju na brojne osobe iz britanske povijesti. Pri čitanju natpisa razlikujte grob od spomenika, jer sjećanje na neku osobu samo po sebi ne znači da je ondje pokopana.

Sv. Pavao bio je mjesto velikih javnih obreda, među njima vjenčanja princa Charlesa i Diane Spencer 1981. godine. Službena povijest katedrale zasebno prati državne pogrebe Nelsona, Wellingtona i Churchilla te kraljevske jubileje.

Kako je katedrala sačuvana tijekom Blitza

Kamena vanjština nije značila da je zgrada otporna na požar: u krovu i kupoli nalazilo se mnogo drva. Skupina dobrovoljaca St Paul's Watch, prvi put okupljena u Prvom svjetskom ratu, ponovno je organizirana 1939. godine. Dežurali su danju i noću, javljali vatrogascima oštećenja i gasili požare od zapaljivih bombi. Poznavanje prolaza, stuba i krovne konstrukcije pritom je bilo presudno za njihovo kretanje. U zaštiti su uz zaposlenike katedrale sudjelovali i arhitekti, koje su pozvali da se pridruže straži.

Fotograf Herbert Mason snimio je kupolu i tornjeve okružene dimom tijekom bombardiranja. Slika je objavljena u Daily Mailu 31. prosinca 1940. i postala simbol opstanka Londona. Ipak, očuvana silueta ne znači da katedrala nije pretrpjela štetu: njezina digitalna izložba prikazuje i razorenu unutrašnjost. Usporedba tih fotografija pomaže odvojiti javni simbol od stanja same građevine, koju su ljudi morali braniti i popravljati.

U katedralnoj zbirci sačuvani su dnevnici straže, planski dokumenti, osobna pisma i novinske fotografije. Oni bilježe posao koji na poznatoj fotografiji kupole nije vidljiv. Dio povijesti sv. Pavla tako pripada dežurstvima i intervencijama dobrovoljaca, a ne samo arhitektima i državnim svečanostima.

Savjeti za putnike

Za pristup bez stuba upravitelj preporučuje ulaz u sjevernom transeptu s rampom. Iz glavnog prostora do kripte vodi dizalo, a pristup koru omogućen je podiznom platformom. Dimenzije pomagala mogu biti važne za prolazak, pa prije dolaska provjerite pojedinosti na službenoj stranici o pristupačnosti.

Ponesite manju torbu: katedrala ograničava veličinu prtljage i nema garderobu za velike predmete. Fotografiranje uskladite s istaknutim pravilima i uputama osoblja, a pri službama poštujte vjernike i tišinu. Aktualne informacije o razgledavanju, ulaznicama, pravilima i mogućim promjenama dostupne su na službenoj stranici katedrale sv. Pavla.