Westminsterska opatija: krunidbe, kraljevski grobovi i Kutak pjesnika

Westminsterska opatija, odnosno Westminster Abbey, mjesto je na kojem se povijest britanske monarhije može pratiti kroz obrede, građevinu i grobove. Krunidbe se ovdje održavaju od 1066. godine, no crkva koju danas poznajemo velikim je dijelom nastala kasnije. Gotička građevina rasla je stoljećima, a na pojedinim predmetima ostali su i tragovi oštećenja.

Ispod istoga krova nalaze se kraljevske grobnice, spomenici piscima i grob nepoznatog ratnika. Kraljevski grob i grob nepoznate osobe ovdje pripadaju istom prostoru sjećanja. Pritom je i dalje aktivna crkva: vjerski život određuje pravila prostora, čak i kada ga posjetitelji promatraju ponajprije kao povijesnu znamenitost Londona.

Westminsterska opatija ukratko

• Lokacija: Westminster, London
• Vrsta atrakcije: povijesna crkva, mjesto krunidbi i ukopa
• Godine 1065. posvećena je crkva Eduarda Ispovjednika
• Godine 1066. ovdje je okrunjen Vilim Osvajač
• Godine 1245. Henrik III. započeo je gotičku obnovu opatije
• Godine 1503. počela je gradnja kapele Henrika VII.
• Godine 1920. u opatiji je pokopan nepoznati ratnik
• UNESCO: od 1987. dio zajedničkog dobra s Westminsterskom palačom i crkvom svete Margarete

Crkva koja je rasla uz kraljevsku palaču

Eduard Ispovjednik u 11. stoljeću proširio je postojeći benediktinski samostan uz svoju palaču te dao podići veliku kamenu crkvu posvećenu svetom Petru. Naziv „west minster” razlikovao ju je od crkve svetog Pavla u londonskom Cityju, istočno odavde. Eduardova crkva posvećena je krajem 1065. godine; kralj je tada već bio teško bolestan i ubrzo je umro.

Henrik III. pokrenuo je novu gradnju 1245. godine, birajući gotičku arhitekturu. Namjera je uključivala mjesto za krunidbe i kraljevske ukope, uz samostan i bogoslužje. Današnju opatiju stoga ne treba zamišljati kao netaknutu građevinu iz vremena Vilima Osvajača. Obredna tradicija starija je od velikog dijela njezinih zidova.

Pogled izvana također spaja različita razdoblja. Dva zapadna tornja dovršena su tek u 18. stoljeću. Njihova uspravna pročelja, šiljasti otvori i kameni ukrasi uklapaju se u cjelinu, zbog čega razlika u vremenu nastanka nije odmah očita. Za njezin izgled zaslužne su generacije graditelja, pa datum početka gotičke obnove ne opisuje starost svakog dijela.

Krunidbeni prostor i hrastov stolac

Prva dokumentirana krunidba u opatiji bila je krunidba Vilima Osvajača na Božić 1066. godine. Među vladarima postoje i iznimke: Eduard V. i Eduard VIII. nisu bili okrunjeni. Veza opatije s krunidbom ipak je ostala dovoljno snažna da je utjecala i na njezinu kasniju arhitekturu.

Između kora i glavnog oltara predviđen je prostor za obred. U njemu se tijekom krunidbe postavlja poznati Coronation Chair, Krunidbeni stolac. Po narudžbi Eduarda I. hrastov stolac izrađen je 1300.–1301. kako bi obuhvatio Kamen iz Sconea, koji je kralj donio iz Škotske. Stolac je tako nastao za određeni kamen, koji je u London stigao iz Škotske.

Stolac je nekoć imao pozlaćenu i oslikanu površinu. Na njegovu su se drvu tijekom vremena pojavila i urezana imena, uglavnom rad posjetitelja i učenika iz 18. i 19. stoljeća. Ti tragovi narušavanja danas su dio njegove povijesti, ali nisu primjer ponašanja koji treba slijediti. Starost predmeta može se prepoznati i po onome što je izgubio, a ne samo po sačuvanim ukrasima.

Kameni svod kapele Henrika VII.

Lady Chapel, kapela posvećena Djevici Mariji, pripada kasnom srednjem vijeku. Henrik VII. započeo je njezinu gradnju 1503. godine. Posebno se ističe lepezasti svod: kamena se rebra šire u pravilnim uzorcima, a privjesci se spuštaju sa stropa. Gusta mreža detalja daje stropu dojam mnogo lakše konstrukcije nego što biste očekivali od kamena.

U kapeli se nalazi grobni spomenik Henrika VII. i Elizabete od Yorka s pozlaćenim brončanim likovima, djelom kipara Pietra Torrigiana. Oboje su pokopani u grobnici ispod spomenika. Ondje su i grobovi drugih vladara, među njima Elizabete I. i Marije I. Grobni spomenik pokazuje kako se vladara željelo predstaviti, dok se sam ukop može nalaziti ispod njega.

Šarene zastave koje vise u kapeli pripadaju vitezovima Reda kupelji. Njihove heraldičke oznake uvode boju iznad drvenih sjedala. Uz kraljevske ukope kapela je dobila i ceremonijalnu ulogu povezanu s tim redom.

Poets’ Corner: grob nije isto što i spomenik

Kutak pjesnika nalazi se u južnom transeptu, poprečnom dijelu crkve. Geoffrey Chaucer, autor Canterburyjskih priča, pokopan je u opatiji 1400. godine. Povod za to bio je njegov rad u kraljevskoj službi, a ne uspostava budućeg književnog panteona. Kasniji ukop Edmunda Spensera u blizini pomogao je oblikovati tradiciju književnih grobova i spomenika.

U Poets’ Corneru pokopan je Charles Dickens, dok William Shakespeare ima spomenik. Shakespeareov grob nalazi se u Stratford-upon-Avonu. Ta razlika vrijedi i za čitanje drugih imena u opatiji: spomen-ploča ili kip ne znači automatski da su ondje i posmrtni ostaci osobe. Komemoracija može povezati pisca s ovim mjestom mnogo poslije njegove smrti.

Poznata prezimena olakšavaju osobno čitanje prostora. Uz ime autora čiju ste knjigu čitali lakše je zastati nego uz dugačak niz nepoznatih prezimena. Nije potrebno pretvoriti prostor u popis koji treba dovršiti; nekoliko pažljivo pročitanih natpisa može ostaviti jasniji dojam od pokušaja da zapamtite sve.

Nepoznati ratnik među poznatim imenima

Na zapadnom kraju glavne lađe nalazi se grob Unknown Warriora, nepoznatog ratnika. Tijelo je doneseno iz Francuske i pokopano 11. studenoga 1920. godine. Grob predstavlja poginule pripadnike oružanih snaga koji nemaju poznato posljednje počivalište. Identitet pokopane osobe nije poznat.

Crna mramorna ploča razlikuje se od visokih kraljevskih spomenika. Na njoj nema osobnog imena koje biste mogli povezati s portretom ili životopisom. Preko te se ploče iz poštovanja ne hoda. Pri kretanju tim dijelom crkve dobro je ostaviti prostor oko groba.

Savjeti za putnike

Ako vaš posjet uključuje ulazak, mala torba praktičniji je izbor od velike prtljage, a osoblje na ulazu pregledava torbe. Za boravak u aktivnoj crkvi prikladna je nenametljiva odjeća; udobna ravna obuća može pomoći jer su podovi mjestimice neravni. Tijekom bogoslužja dio prostora može biti zatvoren za turistički razgled, pa je korisno pratiti upute osoblja i sačuvati mir.

Osobne fotografije dopuštene su u većem dijelu opatije, ali bez bljeskalice, stativa i selfie štapova. Tijekom bogoslužja fotografiranje nije dopušteno, kao ni u određenim označenim prostorima, uključujući svetište Eduarda Ispovjednika. Za fotografiju se možete zaustaviti uz rub prolaza, ostavljajući mjesta ljudima koji prolaze. Aktualna pravila i uvjete posjeta možete provjeriti na službenoj stranici Westminsterske opatije.