Stonehenge: kako su nastali kameni krug i njegova veza sa Suncem

Stonehenge je prapovijesni kameni spomenik na ravnici Salisbury Plain, u engleskoj grofoviji Wiltshire. Na fotografijama se lako prepoznaju veliki uspravni blokovi povezani vodoravnim kamenjem. Njihovi spojevi pokazuju kako su blokovi stajali, dok razlike u kamenu upućuju na različita mjesta podrijetla.

Arheolozi istražuju ostatke u tlu, a geolozi podrijetlo kamenih blokova. Gradnja se odvijala u više faza, a orijentacija prema solsticijima pokazuje da su graditelji pažljivo pratili Sunce. O pojedinim obredima i namjerama znamo manje. Povijest Stonehengea zato traži razlikovanje tragova u tlu od kasnijih tumačenja.

Stonehenge ukratko

• Država: Ujedinjeno Kraljevstvo, Engleska
• Regija: Wiltshire, Salisbury Plain
• Prva velika zemljana ograda: oko 3000. pr. Kr.
• Podizanje središnjeg kamenog sklopa: oko 2500. pr. Kr.
• Rane jame unutar nasipa: 56, poznatih kao Aubrey Holes
• Veći kameni blokovi: sarseni
• Upis na UNESCO-ov popis: 1986., zajedno s Aveburyjem i povezanim nalazištima
• Posebnost: os usmjerena prema ljetnom izlasku i zimskom zalasku Sunca na solsticij

Povijest Stonehengea počinje prije kamenog kruga

Oko 3000. pr. Kr. na ovom je mjestu nastala kružna ograda s jarkom i zemljanim nasipima. Obuhvaćala je prostor promjera približno 100 metara. Unutar nasipa arheolozi su pronašli niz od 56 jama, nazvanih Aubrey Holes. O tome jesu li u njima stajali drveni stupovi ili kameni blokovi postoje različita tumačenja.

Na lokalitetu su pronađeni i spaljeni ljudski ostaci, pa znamo da je u ranoj fazi služio kao groblje. Kameni sklop po kojem je poznat nastao je poslije, oko 2500. pr. Kr. Slijedile su nove promjene rasporeda, osobito manjih kamenova. Spomenik su kroz stoljeća mijenjale različite generacije.

U okolici su nastajali i drugi spomenici, među njima grobni humci. Stonehenge zajedno s Aveburyjem i povezanim nalazištima pripada cjelini upisanoj na UNESCO-ov popis svjetske baštine 1986. Zaštita obuhvaća i arheološki krajolik, s ostacima koji objašnjavaju odnose među spomenicima.

Odakle dolazi kamenje Stonehengea

Veći blokovi zovu se sarseni, a građeni su od tvrde stijene bogate silicijem. Istraživanja njihova kemijskog sastava povezala su većinu s područjem West Woods blizu Marlborougha. Njihova prosječna masa iznosi približno 25 tona. Tako teške blokove trebalo je dopremiti na gradilište, a zatim ih podignuti u pripremljeni položaj.

Manji blokovi poznati su pod engleskim zajedničkim nazivom bluestones. Naziv ne označava jednu vrstu stijene: obuhvaća kamenje različita geološkog sastava. Za velik dio tih blokova utvrđeno je podrijetlo u području Preseli u jugozapadnom Walesu. Na nekim se vrstama plavičasta nijansa bolje vidi kad su mokre ili svježe prelomljene, što objašnjava ime.

Poseban je slučaj Oltarni kamen, veliki polegnuti blok pješčenjaka u središtu spomenika. Istraživanje objavljeno u časopisu Nature 2024. povezalo je njegov mineralni sastav i starost mineralnih zrnaca sa sjeveroistočnom Škotskom. To je znatno udaljenije podrijetlo od ranije pretpostavljenog Walesa. Nalaz govori odakle je kamen mogao potjecati, ali ne daje konačan odgovor o točnoj ruti njegova prijevoza.

Kameni spojevi koji nalikuju drvenima

Na sarsenima su oblikovani spojevi koji pridržavaju vodoravne kamene grede. Izbočenja na vrhovima uspravnih blokova ulaze u udubljenja u gredama, dok susjedne grede međusobno povezuju spojevi nalik peru i utoru. Slične spojeve koriste i drvodjelci. U Stonehengeu takvi su spojevi izvedeni u kamenu.

Graditelji su kamen oblikovali udaranjem drugim kamenjem. Arheolozi su pronašli kamene čekiće i otpad nastao obradom, a lasersko snimanje pokazalo je da neke površine imaju pažljiviju završnu obradu od drugih. Spojeve je trebalo precizno oblikovati kako bi se uspravni blokovi i vodoravne grede dobro uklopili.

Dvije uspravne stijene s vodoravnom gredom čine trilit. U središtu su takvi sklopovi oblikovali potkovu, okruženu vanjskim krugom. Neki su blokovi srušeni ili nedostaju, zbog čega se sačuvani spomenik razlikuje od rekonstrukcija prvotnog izgleda. Crteži cjelovitog kruga pomažu razumjeti zamisao, ali ne prikazuju sve kamenove onako kako stoje pred posjetiteljem.

Stonehenge i Sunce na solsticij

Glavna os spomenika pruža se u smjeru sjeveroistok-jugozapad. Gledano iz središta kamenog kruga, na ljetni solsticij Sunce izlazi malo lijevo od kamena Heel Stone na sjeveroistoku, a na zimski solsticij zalazi prema jugozapadu. Ta je veza ugrađena u raspored spomenika. Može se objasniti njegovim tlocrtom i bez prisustvovanja samom astronomskom događaju.

English Heritage ističe da su kamenovi uz solsticijsku os posebno pažljivo oblikovani. Nekada je zimski zalazak bio uokviren uspravnim blokovima najvišeg trilita; taj se prizor izmijenio jer se dio sklopa srušio. Današnje fotografije zato ne prikazuju posve isti kameni okvir koji su postavili prapovijesni graditelji.

Povezanost sa Suncem snažan je dokaz namjernog planiranja, ali sama ne otkriva puni sadržaj davnih vjerovanja. Tumačenje svake pojedine ceremonije traži dodatne dokaze. Orijentaciju možemo opisati preciznije nego obrede koji su se ondje odvijali.

Širi krajolik i tragovi ispod tla

Zemljani put poznat kao Avenue povezivao je Stonehenge s rijekom Avon. Njegov završni ravni dio slijedi istu solsticijsku os kao kameni spomenik. Solsticijsko usmjerenje tako se nastavlja i izvan samoga kruga.

Arheološki ostaci nalaze se i ispod površine oko kamenja. Zato je kretanje posjetitelja ograničeno označenom stazom, čime se smanjuje gaženje osjetljivog tla. Stonehenge se pri redovitom posjetu promatra sa staze oko kruga. Fotografija snimljena među kamenovima ne mora prikazivati pristup koji vrijedi za uobičajenu ulaznicu.

Savjeti za putnike

Jakna koja štiti od vjetra može dobro doći i kad prognoza ne najavljuje izrazitu hladnoću: kameni krug stoji na otvorenome, bez zaklona. Korisna je i obuća sa stabilnim potplatom jer staza oko spomenika kombinira čvrstu i travnatu podlogu. Za kišno vrijeme praktičnija može biti lagana kabanica, a za sunčano zaštita od sunca i voda.

Fotografije možete planirati s posjetiteljske staze, bez prelaska ograda radi boljeg kuta. Ograničenja štite i arheološke ostatke pod nogama, a ne samo same blokove. Zaštitna navlaka ili vrećica za fotoaparat odnosno telefon može pomoći ako tijekom boravka počne kiša. Pri zaustavljanju je dobro ostaviti dovoljno mjesta za prolaz.

Sanitarni čvorovi nalaze se u centru za posjetitelje, ne uz kameni krug, što je korisno znati prije odlaska prema spomeniku. Ako vam je potrebna pomoć pri kretanju, uvjete pristupa možete provjeriti prije puta. Informacije o ulaznicama i pristupačnosti, kao i aktualna pravila, dostupni su na službenoj stranici Stonehengea.