Tuneli Cu Chi: kako se živjelo i kretalo pod zemljom

Tuneli Cu Chi povijesna su podzemna mreža sjeverozapadno od središta Ho Ši Mina u Vijetnamu. Počeli su nastajati tijekom otpora francuskoj kolonijalnoj vlasti četrdesetih godina 20. stoljeća, a znatno su prošireni tijekom Vijetnamskog rata. Služili su skrivanju, kretanju, obrani i svakodnevnom životu lokalnog stanovništva i boraca.

Mreža je obuhvaćala i prostorije za različite potrebe. U podzemlju su se nalazili prostori za zalihe, sastanke, odmor i liječenje ranjenika. Mali otvori na površini bili su povezani s mnogo većim sustavom, čiji je raspored ovisio o terenu i potrebi da ostane skriven. Današnji povijesni lokalitet predstavlja odabrane očuvane i obnovljene dijelove te mreže, uz prikaze ratne svakodnevice.

Tuneli Cu Chi ukratko

• Država: Vijetnam
• Područje: sjeverozapadno od središta Ho Ši Mina
• Počeci: četrdesete godine 20. stoljeća
• Razdoblje snažnog širenja: 1961.–1965. godine
• Povijesni opseg: stotine kilometara podzemne mreže
• Struktura: na pojedinim mjestima dvije ili tri razine
• Glavna očuvana područja: Ben Duoc i Ben Dinh
• Posebna nacionalna zaštita: dodijeljena 2015. godine

Od kratkih skloništa do povezane podzemne mreže

Prvi tuneli bili su kraći i jednostavniji od sustava koji je nastao kasnije. Služili su skrivanju ljudi i dokumenata, a s vremenom su se pojedinačna skloništa povezivala. Time je postalo moguće prijeći iz jednog prostora u drugi bez izlaska na površinu.

U razdoblju od 1961. do 1965. mreža se snažno širila i povezivala s bunkerima i rovovima. Podzemni prolazi služili su i obrani i opskrbi, dok su se iznad zemlje nalazili borbeni položaji. Podzemni prolazi i nadzemni položaji činili su povezanu obrambenu cjelinu.

Vijetnamska uprava za kulturnu baštinu navodi više od 200 kilometara tunela. Noviji vijetnamski opis baštine govori opreznije o stotinama kilometara, jer tajno građenu mrežu nije moguće posve precizno izmjeriti. To je povijesni opseg sustava, a ne duljina današnje posjetiteljske trase niti tvrdnja da su svi prolazi još sačuvani.

Ručno kopanje i tlo koje je držalo prolaze

Tuneli su kopani ručno, jednostavnim alatima, uz mnogo fizičkog rada. U njihovu je nastanku sudjelovala lokalna zajednica, s različitim zadacima pri kopanju i odnošenju zemlje. Suho i zbijeno lateritno tlo bilo je jedan od razloga zbog kojih se na tom području mogla razviti tako razgranata podzemna arhitektura.

Sustav nije svugdje izgledao jednako. Glavni prolazi granali su se u manje tunele, a neke su dionice imale dvije ili tri razine. Različite dubine i odvojci odgovarali su položaju na terenu i namjeni prostora. Pojedina mjesta bila su toliko uska da je prolazak zahtijevao provlačenje tijela.

Na prikazu presjeka možete vidjeti odnos između razina. Jedan nacrt može objasniti način gradnje, ali ne predstavlja nužno svaki kilometar povijesne mreže. Ni broj razina ne znači da se pri svakom posjetu prolazi kroz sve njih. Današnji prikazi objašnjavaju nekadašnji opseg mreže.

Mali ulazi, zrak i skrivena povezanost s površinom

Ulazi u tunele bili su pažljivo prikriveni, a na površinu su izlazili i otvori za zrak. Prema vijetnamskom opisu baštine, ventilacija je mogla biti skrivena među bambusom i grmljem ili oblikovana tako da podsjeća na termitnjak. Zrak je u podzemlje dolazio kroz cijevi od izdubljenog bambusa.

Ventilacija je povezivala skrivene prostorije s površinom. Sakriti otvor nije bilo dovoljno: trebalo je dovesti zrak i omogućiti kretanje između prostora, a pritom ne otkriti položaj prolaza. Humak nalik termitnjaku mogao je skrivati otvor za zrak.

Unutar mreže postojala su suženja i zapreke, a u obrambenom sustavu i zamke. U povijesnom prikazu imaju jasno mjesto: služile su zaštiti položaja i otežavanju neprijateljskog prodora. Danas izloženi primjeri pomažu objasniti način ratovanja, no njihov oblik nije poziv na dodirivanje ili samostalno isprobavanje mehanizma.

Kuhinje, zalihe i prostor za ranjenike

Prolazi su povezivali prostorije različitih namjena. Bilo je mjesta za spremanje hrane i oružja, bunara, kuhinja, prostorija za rad zapovjedništva i skrbi za ranjenike. U širim skloništima moglo se odmarati u visećim ležaljkama, dok su pojedini prostori služili sastancima.

Takav raspored objašnjava zašto se za Cu Chi upotrebljava izraz podzemno selo. Iza vojne uloge nalazile su se svakodnevne potrebe: voda, hrana, san i pomoć ozlijeđenima. Prostor koji na planu izgleda kao proširenje tunela mogao je biti važan za neku od tih osnovnih potreba.

Kuhinje se u opisima lokaliteta navode pod imenom Hoang Cam. Zajedno s prostorima za hranu i jelo čine dio ratne infrastrukture, jednako kao skrovišta i prolazi. Prikazi tih prostorija objašnjavaju kako se hrana čuvala i pripremala u uvjetima skrivanja.

Ben Duoc i Ben Dinh: što se danas čuva

Povijesni kompleks čuva se u dvama glavnim područjima, Ben Duocu i Ben Dinhu. Oba su povezana s ratnim tunelima Cu Chija, ali nisu dvije oznake za isti ulaz. U opisima posjeta zato se mogu pojaviti različiti prikazi i dijelovi kompleksa.

Uz tunele postoje prostori s predmetima i dokumentima, makete, rekonstrukcije i prikazi povijesnih događaja. Službena brošura lokaliteta razlikuje očuvane tunele od rekonstruiranih prizora života u ratnom području. Izvorni predmet, obnovljen prolaz i maketa predstavljaju različite vrste prikaza unutar kompleksa.

Posebna nacionalna zaštita lokalitetu je dodijeljena 2015. godine. Očuvanje uključuje brigu o prolazima koji su kroz vrijeme stradavali ili se urušavali. Današnji turistički pristup odabranim dionicama zato nije preslika ratnog kretanja kroz cijelu mrežu.

Savjeti za putnike

Za kretanje po lokalitetu i eventualni ulazak u tunel mogu vam odgovarati zatvorene ravne cipele i odjeća u kojoj se možete lako sagnuti. Gradski turistički portal preporučuje udobnu odjeću i sportsku ili ravnu obuću. Manja torba koju možete držati uz tijelo praktičnija je od glomaznog ruksaka pri provlačenju kroz uzak prostor.

Ako vam uski prostori izazivaju nelagodu, prije ulaska možete s osobljem provjeriti kakva je ponuđena dionica i gdje se izlazi. Iako su neke dionice proširene za posjetitelje, to ne znači da svima odgovaraju; duljinu i način prolaska možete procijeniti prema onome što je toga dana otvoreno.

Pri gledanju prikaza zamki i skrivenih otvora korisno je ostati na označenom prostoru i prepustiti demonstraciju osoblju. Za posjetiteljske informacije možete pogledati službeni turistički portal Ho Ši Mina.