Prater i Riesenrad: bečka povijest u velikom kotaču

Prater u Beču mnogi prepoznaju po Riesenradu, velikom panoramskom kotaču s ovješenim kabinama. Podignut je 1897., u vrijeme kada su tehničke atrakcije postajale dio gradske zabave. Kotač je postao bečki gradski simbol i filmska lokacija. Kad se spomene Prater, taj kotač često postane slika čitavoga prostora.

Prater je širi prostor, a Riesenrad naziv kotača. Wurstelprater je zabavni dio širega Pratera, a Riesenrad jedna od njegovih atrakcija, smještena uz ulaz. Ta razlika korisna je već pri čitanju opisa posjeta: dolazak u park ne podrazumijeva vožnju kotačem. Njegovu povijest možete razumjeti i kroz ono što se vidi s tla, od ovješene kabine do čeličnog obruča.

Prater i Riesenrad ukratko

• Grad: Beč, Austrija
• Lokacija kotača: Riesenradplatz, uz ulaz u Wurstelprater
• Otvaranje Pratera javnosti: 1766., za Josipa II.
• Gradnja Riesenrada: 1897.
• Najviša točka kotača: 64,75 metara iznad tla
• Promjer kotača: 60,96 metara
• Ponovno pokretanje nakon rata: 1947., s 15 umjesto 30 kabina
• Filmska veza: Treći čovjek iz 1949.

Prater prije velikog kotača

Prater je nekoć bio carsko lovište dostupno aristokraciji. Josip II. otvorio ga je javnosti 1766. i dopustio razvoj ugostiteljskih sadržaja. Uz gostionice su se pojavile ljuljačke, vrtuljci i kuglane. Zabava je tako postupno zauzela rub prostora koji je prije služio dvorskom lovu.

Ime Wurstelprater povezano je s Hanswurstom, komičnim likom lutkarskih predstava. U jednostavnim drvenim kućicama takve su predstave zabavljale publiku prije današnjih velikih mehaničkih naprava. Na istome području susretali su se različiti slojevi bečkog društva. Povijest Pratera zato uključuje i glazbu, ugostiteljstvo i kazališnu zabavu, ne samo vožnje.

U Prateru je 1873. održana bečka Svjetska izložba. Riesenrad tada još nije postojao: nastao je više od dva desetljeća poslije. Te dvije godine lako se spoje u jednu priču o starom Beču, ali pripadaju različitim događajima. Kotač je došao u prostor koji je već imao dugu povijest javne zabave i velikih priredbi.

Riesenrad iz 1897. i obnova njegovih kabina

Kotač je sagrađen u povodu predstojeće pedesete obljetnice vladavine Franje Josipa I. U njegovoj je povijesti postojala i mogućnost rušenja. Godine 1916. čak je izdana dozvola za rušenje, no ono nije provedeno zbog nedostatka novca. Riesenrad je ostao stajati.

U Drugom svjetskom ratu pretrpio je teško oštećenje, a obnova je počela 1945. Ponovno je proradio 1947., s upola manje kabina nego prije rata. Umjesto trideset, na kotaču ih je bilo petnaest. Današnji razmak između kabina zato nosi trag poslijeratne obnove.

Obnavljale su se i same kabine. Godine 2016. postavljeno je petnaest novih, izrađenih prema povijesnom izgledu, s vraćenih šest prozora umjesto četiriju iz poslijeratne izvedbe. Starinski izgled stoga ne znači da se svaki dio netaknut sačuvao od prvog dana rada. Konstrukcija i njezini dijelovi imaju različite slojeve održavanja i obnove.

Kako je građen bečki panoramski kotač

Najviša točka Riesenrada nalazi se 64,75 metara iznad tla, a promjer kotača iznosi 60,96 metara. To su različite mjere: visina uključuje položaj čitavog kotača nad tlom. Službeni tehnički opis navodi brzinu od 2,7 kilometara na sat. Ona opisuje okretanje konstrukcije, a ne jamstvo koliko će trajati pojedina vožnja.

Kabine su ovješene tako da im pod ostaje vodoravan dok se kotač okreće. Upravo je to jednostavno vidljiva razlika između gibanja obruča i gibanja prostora u kojem stoje putnici. Kabina se podiže i spušta dok se kotač okreće, a njezin pod ostaje vodoravan. Pri gledanju s tla korisno je pratiti jednu kabinu umjesto cijele konstrukcije odjednom.

Pojedini segmenti tijekom gradnje povezivani su sa središnjom osovinom čeličnim užadima. Tehnički opis objašnjava kako je konstrukcija napredovala postupno, oslanjajući se na već sastavljene dijelove. U njezinu je proračunu važan bio i otpor vjetru. Osovina, obruč i zatege zajedno prenose opterećenje konstrukcije.

Riesenrad u filmovima o Beču

Riesenrad se pojavljuje u filmu Treći čovjek iz 1949., s Orsonom Wellesom. Kasnije je ušao i u film o Jamesu Bondu Dah smrti iz 1987. te u Prije svitanja iz 1995. godine. Filmovi su isti gradski motiv koristili u različitim pričama. Filmske prizore možete usporediti s obrisom kotača koji vidite na licu mjesta.

Europska filmska akademija uvrstila ga je 2016. među blaga europske filmske kulture. Uz povijest gradnje Riesenrad zato ima i svoje mjesto u povijesti filma. Ako pamtite neki od tih filmova, možete potražiti detalje koje prepoznajete. Usporedba filmskog kadra s pogledom iz parka može biti zanimljiv dodatak promatranju konstrukcije.

Povijest Pratera u malim prizorima

Uz podnožje Riesenrada nalazi se Panorama Museum, s osam kabina oblikovanih kao mali izložbeni svjetovi. Instalacije prikazuju oko dvije tisuće godina bečke povijesti i priče Pratera. To je zaseban način prikazivanja prošlosti, u minijaturnim prizorima povezanim s oblikom samoga kotača. Kabine koje nose izložbu ne treba zamijeniti s kabinama koje se okreću iznad njih.

Teme obuhvaćaju rimsko doba, srednjovjekovni grad i otvaranje Pratera javnosti. U kasnijim se prizorima pojavljuju zabava devetnaestog stoljeća i promjene na prijelazu stoljeća. Povijest je ovdje složena kao niz odabranih scena. Takav prikaz može pomoći povezati jednu poznatu građevinu s mnogo starijim gradom koji je okružuje.

Savjeti za putnike

Prije posjeta korisno je razlikovati slobodan ulazak u Wurstelprater od zasebne naplate atrakcija. Njima upravljaju različiti poduzetnici i ne vrijedi pretpostavka da jedna ulaznica obuhvaća sve. Za planiranje može pomoći naziv Riesenradplatz, jer je precizniji od općeg dogovora da se sastanete „kod Pratera”. Ako dolazite s djecom, možete unaprijed dogovoriti jasno mjesto susreta i način javljanja u slučaju odvajanja.

Za boravak na otvorenom odjeću možete prilagoditi prognozi, a torbu pripremiti tako da vam ruke ostanu slobodne. Ako je vožnja dio vašega posjeta, prije ulaska korisno je provjeriti pravila o stvarima koje unosite. U kabinama nisu dopušteni hrana, piće i pušenje; prozori se ne smiju otvarati bez dopuštenja. Za ulazak i izlazak vrijedi pričekati uputu osoblja, bez žurbe prema vratima.

Kod fotografiranja možete pripaziti da ne zaklonite prolaz ili pogled drugim putnicima. Prije profesionalnog snimanja ili objave snimaka korisno je provjeriti uvjete upravitelja, koji za takvu uporabu traži pisano odobrenje. Aktualne informacije o pristupu, ulaznicama i pravilima dostupne su na službenoj stranici Riesenrada. Za dodatne potrebe pri ulasku najbolje je unaprijed opisati osoblju vrstu pomoći koja vam je potrebna.