Prirodoslovni muzej u Beču: Venera iz Willendorfa i dinosauri

Prirodoslovni muzej u Beču okuplja predmete vrlo različitih razmjera: Venera iz Willendorfa visoka je oko 11 centimetara, a kosturi dinosaura zauzimaju središnju platformu cijele dvorane. Naturhistorisches Museum pritom obuhvaća i minerale, meteorite, fosile te arheološke nalaze. Razgled povezuje povijest života na Zemlji s ljudskom prapoviješću.

Zgrada na Trgu Marije Terezije otvorena je 1889. godine. Njezine ukrašene dvorane i povijesne vitrine dio su doživljaja jednako kao predmeti u njima. U zbirci meteorita nalazi se i primjerak naveden pod imenom Hraschina.

Prirodoslovni muzej u Beču ukratko

• Država: Austrija
• Grad: Beč
• Izvorni naziv: Naturhistorisches Museum Wien
• Glavni ulaz: Maria-Theresien-Platz
• Otvaranje zgrade: 10. kolovoza 1889.
• Venera iz Willendorfa: približno 29.500 godina stara figurica
• Dinosauri: dvorana 10
• Meteoriti: dvorana 5
• Zanimljivost: zbirka meteorita uključuje primjerak Hraschina

Kako je Prirodoslovni muzej u Beču nastao iz carske zbirke

Početak zbirki seže u sredinu 18. stoljeća, kada je car Franjo Stjepan Lotarinški, suprug Marije Terezije, kupio prirodoslovnu zbirku firentinskog učenjaka Johanna von Bailloua. Oko 30.000 predmeta uključivalo je minerale i fosile, ali i školjke, puževe, rakove te koralje. Predmeti su već tada bili raspoređeni prema znanstvenim načelima, što ih je razlikovalo od zbirki sastavljenih ponajprije zbog neobičnosti ili ukrasne vrijednosti.

Nakon careve smrti 1765. godine Marija Terezija i Josip II. prenijeli su zbirku u državno vlasništvo i otvorili je javnosti. Muzej je rastao i kroz znanstvena putovanja, kupnje i darove. Njegova povijest obuhvaća i kolonijalne odnose unutar kojih su europske ustanove prikupljale predmete i prirodnine.

Carsko-kraljevski Prirodoslovni dvorski muzej formalno je osnovan 1876., dok je gradnja njegove nove zgrade već trajala. Prvi ravnatelj Ferdinand von Hochstetter postavio je evoluciju u središte muzejske zamisli. Postav tako objašnjava razvoj života i odnose među vrstama.

Venera iz Willendorfa: mala figurica s otvorenim pitanjima

Veneru su pronašli 7. kolovoza 1908. tijekom iskapanja u Willendorfu u području Wachaua. Muzej njezinu starost procjenjuje na približno 29.500 godina. Ženski lik, visok oko 11 centimetara, jedan je od glavnih predmeta stalnog postava, a njegova veličina traži pažljiviji pogled nego golemi kosturi u drugim dvoranama.

Značenje figurice nije pouzdano utvrđeno. Tumačenja o božici plodnosti ili idolu ostaju moguća objašnjenja, a ne potvrđen opis njezine izvorne namjene.

Venera pripada prapovijesnom postavu u dvoranama 11 do 13. Ondje svakodnevni predmeti i grobni nalazi prikazuju život ljudi od paleolitičkih lovaca i sakupljača do početka razvijenoga srednjeg vijeka. Nalazi potječu ponajprije iz Austrije i zemalja nekadašnje Habsburške Monarhije. Grobni nalazi pritom otkrivaju odnos prema umrlima i predmete koje su ljudi polagali uz njih.

Dinosauri u Prirodoslovnom muzeju u Beču

U dvorani 10 na središnjoj su platformi kosturi diplodoka, alosaura i iguanodona. Mogu se promatrati sa svih strana, pa se usporedba njihove građe ne svodi na jedan pogled s ulaza. Uz fosilne ostatke postav koristi rekonstrukcije i računalne animacije kako bi prikazao životinje i okoliše u kojima su živjele.

Pokretni model alosaura izrađen je u prirodnoj veličini. Tu su i modeli pteranodona te pernatog deinoniha, a postav obrađuje pojavu perja i jaja s tvrdom ljuskom. Pteranodon pripada letećim gmazovima: naziv dvorane obuhvaća temu dinosaura, ali nije svaka izložena pretpovijesna životinja dinosaur. Među njima je i golema kornjača Archelon ischyros.

Dvorane 6 do 9 daju vremenski okvir tim životinjama. Geološki i paleontološki postav prati razvoj života kroz više od četiri milijarde godina, od jednostavnih organizama do kasnijih životinjskih i biljnih skupina. Fosili se izmjenjuju s rekonstrukcijama i prikazima promjena na planetu, uključujući pomicanje kontinenata i nastanak planina.

Meteoriti, Mjesec i minerali

Dvorana 5 posvećena je meteoritima. Uz povijesno važne primjerke poput Hrašćine, Ensisheima i Allendea, postav objašnjava njihovo podrijetlo, razvrstavanje i način istraživanja. Interaktivne stanice i animacije pomažu povezati izgled pojedinog primjerka s procesima koji su ga oblikovali.

Posebne cjeline obrađuju Mars i Mjesec. Uz meteorite s tih tijela izloženi su komad bazalta s Mjeseca i dva uzorka mjesečeva tla koje je NASA ustupila muzeju na trajnu posudbu.

U dvoranama 1 do 4 nalaze se minerali, drago kamenje i stijene. Dio postava predstavlja minerale austrijskih saveznih zemalja, a drugi objašnjava njihova fizikalna svojstva i luminiscenciju. Među povijesnim predmetima zbirke je buket od dragoga kamenja koji je Marija Terezija poklonila suprugu.

Zgrada kao dio razgleda

Muzejska zgrada nastajala je od 1871. do 1889. godine, a car Franjo Josip I. svečano ju je otvorio 10. kolovoza 1889. Unutrašnjost s kupolom, raspored dvorana i vitrine od hrastovine, željeza i stakla projektirani su kao cjelina s izloženim predmetima.

Znanstveni rad ustanove nastavlja se iza izložbenih prostora. Muzej istražuje biološku raznolikost, evoluciju, građu Zemlje i ljudsku prapovijest, a u radu koristi i molekularnu biologiju. Zbirke zato imaju ulogu usporednog materijala za nova istraživanja, uz onu koju posjetitelj vidi kroz staklo vitrine.

Savjeti za putnike

Odaberite nekoliko zbirki koje vas najviše zanimaju i pratite oznake dvorana. Ako dolazite s djecom zbog dinosaura, uz modele i animacije ostavite vremena za njihova pitanja i predah.

Glavni ulaz nalazi se na Trgu Marije Terezije. Osobama u invalidskim kolicima i posjetiteljima smanjene pokretljivosti dostupan je bočni ulaz bez stepenica na adresi Burgring 7, uz pomoć muzejskog osoblja. Dizalo vodi do svih javno dostupnih prostora, a dječja kolica ulaze kroz glavni ulaz uz pomoć osoblja ako je potrebna.

Prije posjeta provjerite dostupnost muzeja na odabrani datum, osobito ako putujete za blagdane. Informacije o ulaznicama, izložbama i pristupačnosti nalaze se na službenoj stranici Prirodoslovnog muzeja u Beču.