Seegrotte Hinterbrühl: jezero u nekadašnjem rudniku gipsa

Seegrotte u Hinterbrühlu podzemno je jezero u nekadašnjem rudniku gipsa, u austrijskoj pokrajini Donjoj Austriji. Na fotografijama pozornost najprije privlači voda među kamenim stupovima, no hodnici i dvorane pripadaju prostoru koji su oblikovali rudari. Zbog toga se priča o Seegrotti razlikuje od priče o prirodnoj špilji: njezin izgled velikim dijelom proizlazi iz načina na koji se ovdje vadila sirovina.

Uz jezero vežu se i dvije vrlo različite povijesne epizode. Podzemlje je tijekom Drugoga svjetskog rata služilo proizvodnji zrakoplovnih dijelova uz prisilni rad zatočenika, a desetljećima poslije postalo je filmska kulisa za „Tri mušketira”. Rudarski predmeti, voda i sjećanje na zatočenike ovdje pripadaju istom prostoru, iako govore o sasvim različitim razdobljima njegove uporabe.

Seegrotte ukratko

• Država: Austrija
• Mjesto: Hinterbrühl, Donja Austrija
• Izvorna namjena: rudnik gipsa
• Početak rudnika: 1848. godine
• Prestanak vađenja gipsa: 1912. godine
• Otvaranje za posjetitelje: 1932. godine
• Površina jezera: oko 6.200 m²
• Temperatura podzemlja: oko 9 °C tijekom cijele godine
• Zanimljivost: podzemlje je 1993. poslužilo kao kulisa za film „Tri mušketira”

Kako je Seegrotte nastala u rudarskom podzemlju

Rudnik u unutrašnjosti brežuljka Wagnerkogel osnovan je 1848. godine. Iskopavanjem gipsa nastali su prolazi i prostrane podzemne prostorije koje su kasnije dobile sasvim drugu namjenu. Kada govorimo o Seegrotti kao špilji, korisno je imati na umu upravo taj rudarski početak; naziv može navesti na očekivanje prostora nastalog isključivo djelovanjem vode u stijeni.

Vađenje gipsa prestalo je 1912., a napušteni rudarski prostori povezani su s nastankom jezera po kojem je mjesto postalo poznato. Priču zato možete pratiti od suhih hodnika i rudarskih predmeta prema vodi koja je zauzela dio podzemlja. Jezero je zauzelo prostor koji je već postojao, pa se u njegovu obliku prepoznaje i raniji rad rudara.

Rudarska baština zastupljena je predmetima koji podsjećaju na vađenje gipsa. Tu je i dokumentacija o svetoj Barbari, zaštitnici rudara, pa tehnička povijest dobiva i dio povezan s običajima radnika. Alati govore o poslu koji se obavljao pod zemljom, dok priča o zaštitnici pokazuje kako su rudari taj posao smještali u vlastiti svakodnevni i vjerski život.

Jezero Seegrotte: voda ispod Hinterbrühla

Veliko jezero nalazi se približno 60 metara ispod površine, a njegova vodena ploha zauzima oko 6.200 četvornih metara. Te dvije mjere opisuju različite stvari: prva govori o položaju pod zemljom, druga o površini vode. Sama je voda znatno plića; austrijski leksikon AEIOU navodi prosječnu dubinu od približno 1,2 metra.

Vodu dovode podzemni izvori, a jezero nema prirodan odljev. Razina se održava ispumpavanjem, što objašnjava zašto uz dojam mirnog podzemnog krajolika postoji i stalan tehnički posao. Voda koja pristiže mora se odvoditi da bi njezina razina ostala pod nadzorom.

Plovidba je dio posjetiteljskog sadržaja Seegrotte. Iz niske perspektive brodice mijenja se odnos između vode, kamenih nosača i otvora koji vode dalje u podzemlje; odrazi mogu vizualno produžiti stijenke prema dolje. Pogled iz brodice daje drukčije mjerilo istim dvoranama koje iznad vode nastavljaju svoj rudarski oblik.

Seegrotte 1932. otvara vrata posjetiteljima

Godine 1932. nekadašnji rudnik počeo je primati posjetitelje kao rudarska atrakcija. Prvi posjetitelji upoznavali su podzemlje kojemu je prvotna gospodarska namjena već bila završila. Preuređenje je iskopanom prostoru dalo novu svrhu: prolazi kojima se radilo postali su mjesto na kojem se rudarski rad objašnjava ljudima koji dolaze izvana.

Rudnik je dobio novu publiku. Posjetitelji su dolazili zbog jezera, ali su do njega prolazili prostorima nastalim vađenjem gipsa. Naziv „špilja” zato govori samo dio priče: iza oblika podzemnih dvorana stoji rad ljudi koji su ih iskopali, a voda im je poslije promijenila izgled.

Ratna proizvodnja i zatočenici u podzemlju

U svibnju 1944. Seegrotte je dodijeljena tvrtki Heinkel za premještanje proizvodnje. Podzemne prostorije služile su izradi dijelova zrakoplova, među njima i mlaznog lovca Heinkel He 162. U tome su sudjelovali prisilno angažirani zatočenici sustava koncentracijskog logora Mauthausen; taj dio povijesti ne može se svesti samo na neobičnu lokaciju tvornice.

Među zatočenicima bio je Talijan Marcello Martini, rođen 1930. godine. U prosincu 1944. prebačen je u izdvojeni logor Hinterbrühl i prisiljen raditi za ratnu industriju u Seegrotti. U travnju 1945. odveden je na marš smrti prema Mauthausenu, gdje je u svibnju oslobođen. Memorijalni centar Mauthausen čuva njegov životopis i svjedočenje; u vrijeme prisilnog rada u Seegrotti bio je četrnaestogodišnjak.

Nakon rata podzemlje je ponovno uređeno za javnost. Obnova između 1945. i 1948. omogućila je povratak posjetitelja u prostor čija se namjena tijekom nekoliko desetljeća promijenila više puta. Rudnik, ratna proizvodnja i posjetiteljska atrakcija pripadaju istome mjestu, ali svaki od tih slojeva traži drukčije objašnjenje.

Filmska priča Seegrotte i „Tri mušketira”

Dijelovi Seegrotte 1993. poslužili su kao lokacija snimanja Disneyjeva filma „Tri mušketira”. Film je iskoristio postojeće podzemlje, pa povezanost sa snimanjem ne znači da je jezero nastalo kao scenografija. Rudarska i ratna povijest prethode filmskoj epizodi, koja je tek jedan od kasnijih načina korištenja prostora.

Ljubiteljima filma taj podatak pruža još jedan razlog za zanimanje za Seegrotte. Voda među rudarskim prolazima može podsjetiti na podzemni prolaz iz pustolovne priče, ali ovdje kulisu čine stvarni prostori. Filmska epizoda ostaje mala, lako pamtljiva zanimljivost uz mnogo dužu povijest rudnika.

Savjeti za putnike

Topliji sloj odjeće može dobro doći i tijekom ljetnog putovanja: u Seegrotti je tijekom cijele godine približno 9 °C. Praktične su zatvorene cipele u kojima sigurno hodate, umjesto sandala ili visokih potpetica. Putovi za posjetitelje uređeni su, ali službeni turistički portal Donje Austrije svejedno preporučuje čvrstu obuću.

Prije fotografiranja možete provjeriti dopuštenje osoblja. Za fotografiranje uz vodu korisno je unaprijed spremiti mobitel ili fotoaparat tako da vam pri ulasku u brodicu ruke ostanu slobodne. Ako vam je potrebna pomoć pri kretanju, možete unaprijed provjeriti pojedinosti ukrcaja; opis pristupačnosti staze ne odgovara sam po sebi na svako pitanje o ulasku u plovilo. Osoblju pritom možete opisati koja vam je pomoć potrebna, kako bi odgovor bio koristan upravo za vaš način kretanja.

Ulaz u Seegrotte se naplaćuje. Podatke o posjetu i kontaktu možete potražiti na službenoj stranici Seegrotte i na službenom turističkom portalu Donje Austrije.