Katedrala sv. Vida: stoljeća gradnje u srcu Praškog dvorca

Katedrala sv. Vida nalazi se u kompleksu Praškog dvorca, na Hradčanima. Njezin puni naziv uključuje i svete Vjenceslava i Adalberta, a kroz povijest je služila bogoslužju, krunidbama i pokopu čeških vladara. Današnja građevina spaja srednjovjekovni istočni dio s velikom zapadnom dogradnjom dovršenom u 20. stoljeću.

Na južnom pročelju nalazi se srednjovjekovni mozaik Posljednjeg suda, dok je Muchin prozor postavljen 1931. godine. Kapela sv. Vjenceslava čuva grob češkog zaštitnika i vrata prema komori krunskih dragulja. Ta umjetnička djela i prostori pripadaju različitim etapama gradnje i uporabe katedrale.

Katedrala sv. Vida ukratko

• Država i grad: Češka, Prag
• Položaj: Praški dvorac, Hradčani
• Početak gradnje gotičke katedrale: 1344. godine
• Prvi graditelji: Matija iz Arrasa i Peter Parler
• Dovršetak velike dogradnje: 1929. godine
• Važna kapela: kapela sv. Vjenceslava
• Mozaik na Zlatnim vratima: Posljednji sud
• Postavljanje Muchina vitraja: 1931. godine

Od rotunde do neogotičkog pročelja

Na ovom je mjestu knez Vjenceslav oko 925. osnovao rotundu posvećenu svetom Vidu. Nakon 1060. zamijenila ju je trobrodna bazilika, a 1344. počela je gradnja gotičke katedrale povezana s Karlom IV. Matija iz Arrasa i njegov nasljednik Peter Parler oblikovali su jezgru srednjovjekovne građevine, među ostalim svetište i vijenac kapela.

Husitski ratovi prekinuli su radove 1419. godine. Katedrala je potom stoljećima ostala nedovršena, iako su se na njoj izvodili pojedini zahvati. Tek je u drugoj polovici 19. stoljeća pokrenuta sustavna obnova starog dijela i dogradnja u neogotičkom stilu. Svečana posveta dovršene građevine održana je 1929. godine.

Zapadni dio s glavnom lađom i pročeljem pripada tom novijem razdoblju. Na njemu je radio Josef Mocker, a dovršio ga je njegov nasljednik Kamil Hilbert. Stariji istočni dio također je popravljan i mijenjan, pa ni ondje svaki kameni detalj nije ostao netaknut od srednjeg vijeka. Izgled građevine zato treba čitati zajedno s njezinom poviješću obnova.

Kameni ukrasi i razlike među pročeljima

Vanjski potporni sustav, šiljasti ukrasi, kipovi svetaca i gargojli, kameni odvodnici kišnice oblikovani kao životinje ili fantastična bića, daju pročeljima mnogo sitnih detalja. Neki su postavljeni visoko iznad dvorišta i s razine tla najprije se vide kao dio obrisa građevine. Bliže pogledani, životinjski i fantastični oblici razlikuju se od svetačkih likova i pravilnih kamenih elemenata oko prozora.

Gargojli su dobar primjer slojevite povijesti katedrale. Prema stručnom opisu Metropolitanskog kaptola, većina ih je postavljena u 19. stoljeću, čak i na starijem gotičkom dijelu. Slična zamjena tijekom obnova zahvatila je i mnoge prozorske kamene ukrase. Star izgled motiva stoga nije dovoljan za određivanje starosti pojedinog komada kamena.

Među rijetkim izvornim srednjovjekovnim prozorskim ukrasima sačuvane su kamene mreže u trima prozorima Stare riznice, iznad Stare sakristije. Službeni opis katedrale razlikuje ih od mnogih kasnije zamijenjenih elemenata. Takvi mali dijelovi svjedoče o gradnji i obnovama jednako kao velike lađe i pročelja.

Zlatna vrata i mozaik Posljednjeg suda

Na južnoj strani katedrale nalaze se Zlatna vrata s velikim mozaikom Posljednjeg suda iz 14. stoljeća. Prizor je podijeljen u tri dijela. Uz Krista kao suca i vjerske likove prikazani su klečeći Karlo IV. i njegova supruga Elizabeta Pomeranska. Vladarski par tako je prikazan među likovima vjerskog prizora na pročelju katedrale.

Mozaik zauzima oko 84 četvorna metra i sastavljen je od približno milijun staklenih komadića. Pozlaćena pozadina dala je ime vratima. S udaljenosti se može pratiti cijela kompozicija, dok podaci o njezinoj izradi otkrivaju koliko sitnih elemenata gradi velike obrise figura i površine boje.

Njegova je očuvanost zahtijevala poseban konzervatorski rad. Na staklu se stvarao korozijski sloj koji je prekrivao boje, a nakon čišćenja ponovno bi nastajao. Getty Conservation Institute i češki partneri razvili su zaštitni sustav premaza te obnovili pozlatu. Vidljivi mozaik zato je i rezultat dugog rada na očuvanju srednjovjekovne staklene površine.

Kapela sv. Vjenceslava i krunski dragulji

Kapela sv. Vjenceslava čuva grob toga češkog zaštitnika. Zidovi su ukrašeni kamenjem i slikanim prizorima Kristove muke koji pripadaju izvornom ukrasu iz 14. stoljeća. Drugi niz slika prikazuje Vjenceslavov život i potječe iz početka 16. stoljeća. U jednoj prostoriji tako se susreću dva razdoblja slikane dekoracije.

Vrata u jugozapadnom kutu vode prema komori čeških krunskih dragulja. Njezina vrata i željezni sef imaju po sedam brava, a ključevi su povjereni različitim državnim i crkvenim dužnosnicima. Tradicija sedam ključeva potječe iz 1791., kada su dragulji vraćeni u Prag iz Beča.

Među njima je kruna sv. Vjenceslava, koju je Karlo IV. dao izraditi za svoju krunidbu 1347. godine. Ona je postala državna kruna namijenjena i njegovim nasljednicima. Krunski dragulji nisu stalno izloženi javnosti; o njihovu posebnom izlaganju odlučuje predsjednik Republike. Opis komore stoga ne znači da se njezin sadržaj može vidjeti tijekom uobičajenog razgleda katedrale.

Muchin vitraj i umjetnost novijeg doba

Vitraj prema nacrtu Alfonsa Muche nalazi se u Novoj nadbiskupskoj kapeli, u sjevernoj bočnoj lađi. Postavljen je 1931. godine. U središtu prikazuje Vjenceslava kao dječaka uz njegovu baku, svetu Ludmilu, dok su oko njih raspoređeni prizori iz života Ćirila i Metoda.

Mucha je djelo oblikovao kao secesijsku sliku na staklu. Službeni opis kapele ističe razliku prema susjednim vitrajima drugih umjetnika, zamišljenima kao detaljne staklene mozaične cjeline. Ta razlika u pristupu može se promatrati kroz način na koji su ljudski likovi i ukras povezani u površinu prozora, bez pretpostavke da sva prozorska djela potječu iz istog vremena.

U katedrali se nalaze i radovi Františeka Kysele, Maxa Švabinskog i drugih umjetnika. Muchin je prvi prijedlog izazvao kritike zbog motiva i folklornog ukrasa, pa ga je morao promijeniti. Današnji prozor nastao je nakon tih rasprava, kao zasebno umjetničko rješenje unutar novije dovršenog prostora.

Savjeti za putnike

Za hodanje dvorištima i stajanje uz građevinu možete odabrati udobnu obuću. Pri fotografiranju visokih pročelja najprije pronađite mjesto s kojeg možete mirno stati, pa tek onda podignite telefon ili fotoaparat; nemojte se udaljavati unatrag gledajući samo u zaslon. Na ulazima i prolazima možete ostaviti mjesta drugim posjetiteljima.

Katedrala je aktivan bogoslužni prostor, pa se turistički pristup može mijenjati zbog obreda. U unutrašnjosti možete utišati telefon i pratiti oznake o dopuštenom kretanju i fotografiranju. Za aktualne uvjete ulaska provjerite službenu stranicu katedrale na portalu Praškog dvorca i obavijesti uprave dvorca. Opis umjetničkih djela ne podrazumijeva da su svi dijelovi građevine dostupni pri svakom posjetu.