Zaklada Joan Miró u Barceloni: slike, tapiserije i Sertova zgrada

Joan Miró bio je katalonski slikar, kipar i keramičar rođen u Barceloni 1893. godine. Njegova se umjetnost povezuje s nadrealizmom, a prepoznatljiva je po jarkim bojama, jednostavnim oblicima i znakovima.

Zaklada Joan Miró u Barceloni nastala je na umjetnikovu inicijativu, s početnom zbirkom koju su velikim dijelom činila djela iz njegove privatne kolekcije. Muzej na Montjuïcu povezuje Miróove slike i druge radove s bijelom zgradom njegova prijatelja, arhitekta Josepa Lluísa Serta. Svjetlost ulazi kroz krovne otvore i velike prozore, a dvorišta prekidaju niz izložbenih prostora.

Fundació Joan Miró otvorena je publici 10. lipnja 1975. godine. U njezinu su katalogu rana ulja na platnu, velike slike intenzivnih boja, crteži, skulpture i tekstil. Posebno mjesto pripada djelima koja pokazuju koliko je Miró mijenjao način rada: od slikanja krajolika do rezanja i paljenja platna.

Zaklada Joan Miró ukratko

• Država: Španjolska
• Grad: Barcelona
• Položaj: park Montjuïc
• Izvorni naziv: Fundació Joan Miró
• Otvaranje javnosti: 10. lipnja 1975.
• Arhitekt: Josep Lluís Sert
• Proširenja zgrade: 1988. i 2000., arhitekt Jaume Freixa
• Zanimljivost: zbirka uključuje Calderovu Živinu fontanu iz 1937.

Joan Miró: od Barcelone i Mont-roiga do Pariza

Joan Miró rođen je u Barceloni 1893., a umro je u Palmi na Mallorci 1983. godine. Bavio se slikarstvom, skulpturom i keramikom, ali i grafikom, crtežom te tapiserijama. Rani boravci u Mont-roigu del Camp, u području Tarragone, povezali su ga s krajolikom koji se vraća u njegovu radu. U zbirci Zaklade nalazi se slika Mont-roig, crkva i selo iz 1919., naslikana uljem na platnu.

U Pariz je otišao 1920. godine. Ondje se približio Andréu Massonu i krugu iz kojeg se razvijao nadrealizam. Miróov stil povezuje se s nadrealizmom, iako nije u potpunosti pripadao skupini i prednost je davao vlastitoj stvaralačkoj slobodi. Tijekom 1930-ih oblikovao je jezik jarkih boja, jednostavnih oblika i kozmičkih znakova.

Platno, bronca, keramika i vlakna ne traže isti postupak, a Miró je iskušavao sve te materijale. Miró je autor i mozaika u pločniku La Ramble u Barceloni.

Muzej Joana Miróa u Sertovoj zgradi

Josep Lluís Sert projektirao je muzej od bijeloga betona s krovnim svjetlarnicima, terasama i središnjim dvorištem. Racionalistička arhitektura ovdje uključuje mediteranske elemente: keramičke podove, svodove i otvorene prostore između dvorana.

U središnjem dvorištu raste maslina. Oko njega se nižu prostorije, a drugo dvorište, okrenuto prema sjeveru, otvara pogled na Barcelonu. Na istočnoj strani nalazi se Dvorište rogača, Patio del Algarrobo.

Sert i Miró predvidjeli su mjesta za odmor tijekom razgleda. Dvorišta i terase zato imaju praktičnu ulogu, osobito kad vam nakon više dvorana zatreba stanka. Kasnija proširenja 1988. i 2000. vodio je Jaume Freixa, Sertov učenik i suradnik, zadržavši izgled usklađen s izvornom zgradom.

Zlato azura i Spaljeno platno

Na slici Zlato azura, L'Or de l'azur iz 1967., žuta podloga okružuje veliku plavu plohu, crne linije, točke i zvjezdaste znakove. Miró ju je naslikao akrilom na platnu dimenzija 205 x 173 centimetra. Reprodukcija lako istakne znakove i boje, dok podatak o veličini otkriva da je riječ o slici višoj od dva metra.

Sasvim drukčiji postupak pokazuje Spaljeno platno 1 iz 1973. godine. Djelo je izvedeno akrilom na rezanom i spaljenom platnu. Ovdje oštećenje površine pripada tehnici izrade, pa rupe i tragove vatre treba promatrati kao dio rada. Miró mijenja samu podlogu na kojoj nastaje slika, umjesto da se zaustavi na nanosima boje.

Opisi djela u katalogu daju konkretne tragove: godinu, materijal i tehniku. Pogledajte ih nakon prvog susreta sa slikom, osobito kada je teško razabrati od čega je rad napravljen. Raspored djela i izložbe mijenjaju se, pa za odabrani datum provjerite što je predstavljeno u postavu.

Tapiserija Zaklade i suradnja s Josepom Royom

Tapiserija Zaklade, Tapís de la Fundació iz 1979., zajednički je rad Joana Miróa i Josepa Roya. Dimenzije 750 x 500 centimetara daju joj razmjere velikoga zida. Izrađena je od jute, konoplje, pamuka i vune; njezina površina prenosi umjetnikov slikarski jezik kroz različite teksture vlakana.

Miró i Royo surađivali su i na radovima nazvanima sobreteixims, koji povezuju slikarstvo, kolaž i tapiseriju. Kod takvih djela materijal ostaje vidljiv i sudjeluje u oblikovanju slike. Umjesto da tražite samo prepoznatljiv motiv, obratite pozornost na to kako promjena teksture mijenja dojam boje i oblika.

Calderova Živina fontana i pariška 1937.

U Zakladi se nalazi i djelo Alexandera Caldera, Živina fontana iz 1937. godine. Nastala je za španjolski paviljon na Svjetskoj izložbi u Parizu. U istom su paviljonu bili Picassova Guernica i Miróov Kosac, a među njegovim arhitektima bio je Sert.

Calder je fontanu darovao Zakladi 1973., a postavljena je u lipnju 1975. U sastavu rada nalaze se metal, živa te crpni mehanizam i bazen. Naziv opisuje stvarni materijal: kretanje tekućeg metala dio je umjetničke zamisli.

Savjeti za putnike

Nosite laganu torbu i prije ulaska u dvorane odložite veće stvari u ormariće prema uputama osoblja. Muzej traži odlaganje većih ruksaka i torbi, kišobrana, hrane i pića. Fotografiranje za privatnu uporabu dopušteno je bez bljeskalice, stativa i štapa za selfie.

Za predah koristite klupe u dvoranama i na terasama. Ako su vam važni detalji pristupačnosti, unaprijed proučite muzejsku kartu: ulazna rampa nema stepenice, ali korisniku invalidskih kolica može trebati pomoć, kao i na rampi između dijelova postava. Za pomoć se obratite osoblju.

Izložbe, uvjete posjeta i pristupačnost provjerite na službenoj stranici Zaklade Joan Miró. Za razgled je dostupna i aplikacija Bloomberg Connects s dodatnim sadržajem o djelima i zgradi.